Dobitnik ovogodišnje nagrade „Branko Miljković“ je Enes Halilović, pjesnik, pripovjedač i dramski pisac iz Novog Pazara, za knjigu „Pesme iz bolesti i zdravlja“, u izdanju Konrasa iz Beograda.
Na konkurs za ovu prestižnu nagradu stiglo je više od 80 knjiga, a petočlani žiri je saopštio da Halilovićeva zbirka „donosi uzbudljivu, recepcijski komunikativnu poeziju, koja na neprolazno uznemirujuća egzistencijalna pitanja o životu, smrti, prolaznosti i trajanju nudi koliko lične, intimne, toliko univerzalno važeće odgovore“.
– Enes Halilović je izvanredan metafizičar, njegove pjesme odlikuju se snagom i zrelošću, tragičkim iskustvom, kao i dijalogom koji ostvaruje sa različitim civilizacijama, kulturama i epohama, ocijenio je žiri. Halilović kaže da je bolest bila inspiracija mnogim pjesnicima. On je u ciklusu „Zvezdara“ komunicirao sa Stevanom Raičkovićem.
– Raičković je nezaboravno pjevao o onom Vladimiru iz Sopota sela, o crnom Vladimiru. I Gotfrid Ben je, kao ljekar, pevao o bolesti. Ja sam o bolesti kazivao na bolesničkoj postelji. Bogu hvala, sad sam dobro i zdravo, ali iskustvo bolesti mi je pročistilo glavu. Želio sam da to iskustvo ostane u stihovima. Mnogo mi je pomoglo i to što sam u borbi imao i motiv da nešto kažem, kazao je Halilović.
Prvo što je Halilović napisao bila je pjesma. Onda je ucrtao svoj trag perom i ostao zabilježen kao dobar prozni i dramski pisac. „Pisao sam od svojih početaka i prozu i poeziju, i romane. Još na svom književnom početku napisao sam dva romana i potom ih bacio. Ponosan sam na to. To je sve bila vježba. Kasnije sam pisao i drame. Kao srednjoškolac objavio sam knjigu „Srednje slovo“, a sa 23 godine objavio sam zbirku rimovane poezije „Bludni parip“. To je dobra knjiga, siguran sam, ali nije izazvala kao moje potonje knjige. Bio sam mlad, nepoznat. Kasnije sam pokrenuo časopis, sklopio brojna poznanastva pa je i mojim knjigama bilo lakše da budu zapažene. Priče „Potomci odbijenih prosaca“ bile su veoma zapažene kao i naredna knjiga „Kapilarne pojave“ koja je nedavno objavljena u Poljskoj“, priča Halilović.
Za njega je svaki čovjek jedna priča, a priču, kaže, treba probuditi pa će se ona sama ispričati, dopričati i prepričati. I budio je Enes priče, neke pretakao u stihove, neke u drame.
– Objavio sam 26 kratkih drama u knjizi „In vivo“. Te drame su uglavnom za čitanje. Prijee dvijee godine sam objavio i dramu „Kemet“ koja se dešava u drevnom Egiptu. Tu sam dramatizovao stroegipatsku priču o krađi blaga iz faraonove riznice. Ta krađa poznata je i Herodotu. Prošle godine u Berlinu, na festivalu Šaubine izvedena je moja drama – Komad o novorođenčadima koja govore“, priča Halilović.
A knjigu svoju ni jednu nije promovisao u svom rodnom Novom Pazaru, od 2000. godine. Mogao je, veli, nudili su mu, nego nije htio.
– Partije se smjenjuju, ali diletantizam vlada. Bojim se da će tako i ostati, zadugo. Ko god da pobijedi na izborima, kultura će mu biti zadnja rupa na svirali. Bojim se da će se časni i svjesni pojedinci umoriti pored provincijalnih, sizifovski raspoloženih, diletanata. Rekoh maločas da je jedna moja drama izvedena u Berlinu, ali nikada u pozorištu u Novom Pazaru. Bolje i to nego da je izvedena u Novom Pazaru, a da je odbijena u Berlinu, priča Halilović.
Autor brilijantne knjige poezije „Listovi na vodi“, koja je 2010. godine ušla u najuži krug za prestižnu Nagradu Risto Ratković, ističe da je za knjigu – Pjesme iz bolesti i zdravlja“, za koju je ove godine dobio Nagradu – Branko Miljković“, neke pjesme napisao zaista u bolnici, a neke u glavi.
– Jer, u februaru 2011. godine nijesam imao snage da držim olovku, imao sam 56 kg, a nekada sam imao 123. Zamislite onda koliko sam snage izgubio, ali Bog Svemogući mi je dao ozdravljenje i dao mi je snagu da u teškoj bolesti razmišljam, da pročistim srce i glavu, kaže Halilović.
Biografija
Enes Halilović, pripovjedač, pjesnik, dramski pisac i novinar rođen je 5. marta 1977. godine u Novom Pazaru. Osnovao je novinsku agenciju Sanapress, književni časopis Sent i web časopis za književni intervju Eckermann. Objavio je zbirke poezije Srednje slovo (1995), Bludni parip (2000), Listovi na vodi (2007), Pesme iz bolesti i zdravlja (2011), zbirke priča Potomci odbijenih prosaca (2004) i Kapilarne pojave (2006), drame In vivo (2004) i Kemet (2010). Prevođen je na engleski, njemački, španski, katalonski, francuski, poljski, rumunski, ukrajinski, mađarski, slovenački, letonski, albanski, makedonski i katalonski jezik.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
