Kada je Goran Sošić iz Bijelog Polja početkom osamdesetih godina prošlog vijeka upisao Pravni fakultet u Podgorici, i kada je trebalo da se koncentriše na spremanje ispita, osjetio je visoku temperaturu u stomaku, peckanje na vrhovima prstiju i pretjerano znojenje. Bili su to znaci da posjeduje bioenergiju. Počeo je da kopa po literaturi, da traži informacije o toj natprirodnoj moći i u tajnosti učio kako da na pravi način usmjeri i kanališe taj dar koji mu je Bog poslao. I onda je Goran „kao rukom“ micao razne boljke bliskim rođacima i prijateljima. Glavobolje, migrene, glavobolje sa bolovima u vratu, bolovi u ušima i plućima, sportske povrede zglobova ruku i nogu, bolovi u stomaku, problemi sa kičmom, regulisanje krvnog pritiska, cirkulacije krvi….za njega su dječija igra. A otkada je spoznao bioenergetske sposobnosti, za zubobolju ne važi više da je bolnija i od prostrelne rane i ujeda zmije.
I to sve Goran radi i na daljinu i na blizinu. Uspješno, bezbeli. Pitajte Slavka, Jelku, Oliveru, Milicu, Milovana, Veska… Koga god hoćete, pitajte za Goranove bioenergetske sposobnosti, i vidjećete šta će vam reći. „Kao nov sam“, „Preporođena sam“… Eto, to će vam reći, šta drugo.
– Priroda me nagradila bioenergijom. I neljudski bi bilo ne upotrijebiti taj prirodni dar u humane svrhe. I sebi često pomažem. Često probleme rješavam bez dokrora. Krajem devedesetih, zbog izvjesnih stresova i nervoza, imao sam velike zdravstvene probleme i često sam morao u hitnu službu. U početku su me doktori pregledavali, a poslije, kad bi me vidjeli, govorili su: „‘Aj ti kući, polako, nije tebi ništa“. Onda sam upotrijebio svoj prirodni dar. I pomogao samom sebi. E, kad sam pomogao sebi, mogu da pomognem i drugima, kaže Goran.
I sada, ko mu se god požali na kakvu boljku, Goran je tu. Samo ispruži ruke. Jedan tretman, dva tretmana, zavisi i bol počinje da nestaje. Kao da ga rukama izvlači nekim nevidljivim kanapima.
– Ja ne mogu da vjerujem da me oslobodio migrene. Prvo sam osjećao neku toplotu u tijelu, a poslije je sve nestalo. Preporodio sam se, priča jedan Zoran, a Goran Sošić, bioenergetičar, sa zadovoljstvom sluša ovakve komentare. Milo mu što je pomogao ljudima. Jer, kad ga je Bog obdario mora da pomaže. A zna, često, i da se našali sa nekim od ukućana, da izazove razne reakcije kod njih.
– Prošle godine, vježbajući povećanje bioenergije, psihokinezu pomjeranje pacijenata, uspio sam da se koncentrišem i usmjerim zračenja prema supruzi koja mi je bila okrenuta leđima. Osjetila je da joj se nešto dešava u glavi i okrenula se. Ja sam tada nekoliko puta podigao ruke u vazduh, naprijed-nazad i lijevo desno. Prema pokretima ruku izazivao sam kod supruge razna osjećanja. Kada sam ostvario punu komunikaciju, okrenuo sam šake jednu prema drugoj i pomjerio ih nekoliko puta, igrajući se balonom. Supruga je vrisnula i uhvatila se za glavu. Osjetila je gubljenje svijesti, priča Goran.
Inače, Goran je diplomirani pravnik, zaposlen u Centru bezbjednosti u Bijelom Polju kao pomoćnik komandira za prekršajnu preventivu. Pored bioenergije, ljubav su mu razni oblici od drveta i kamena. Sakuplja ih, dorađuje ih, blanja i brusi, lakira, pa je sve spremno za jednu izložbu Goranovih eksponata.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
