Problemi pod tepih, zbog „viših interesa“

Jadranka Kosor: To bi prije svega trebalo pitati predsjednika vlade i predsjednika države. Mogu govoriti samo kao promatrač i kao i uvijek na početku razgovora o BiH želim istaknuti da to činim kao prijateljica BiH. I kao netko tko je imao priliku voditi državu i tko razumije što su dobrosusjedski odnosi, ali bez ikakve želje za miješanjem u unutarnje stvari bilo koje države, pa onda i BiH. A što se tiče strategije prema BiH, mislim da je državno vođstvo nema.

Slavo Kukić: Reklo bi se da hrvatsko vođstvo nije zabrinuto zbog Dodikovih poteza. Uostalom, u zadnje vrijeme Dodik je u dva navrata bio gost vrha hrvatske državne piramide. Nešto nisam vidio da su mu predsjednik i premijer Hrvatske dali do znanja kako je to što on radi ne samo protiv interesa BiH nego i protiv interesa Hrvata u BiH. A imali su puno razloga da budu zabrinuti. Prije svega, sve te izjave, koje je Dodik u zadnje dvije godine izricao na na račun hrvatske politike, nisu bile prijateljske. S druge strane, razlog za zabrinutost trebala bi biti i činjenica da danas, prema podacima Banjalučke biskupije, u Republici Srpskoj živi svega 10 do 12 hiljada Hrvata, a prema popisu iz 1991. bilo ih je više od 150 hiljada. Puno je razloga za zabrinutost, a po onome što se emitira u javnome prostoru reklo bi se da je sve to strpano pod tepih jer su sada na dnevnom redu „viši interesi“.

Karabeg: Hrvatski predsednik Zoran Milanović nedavno je primio Dodika i tom prilikom rekao da se sa njim čovek može dogovoriti za deset minuta i da je on zadnji problem iz perspektive bosanskohercegovačkih Hrvata. Zašto Milanović ima takav odnos prema Dodiku?

Kosor: Zaista ne znam. Mislim da se radi o nekoj vrsti površnosti. Kukić je spomenuo da je Dodik bio u dva navrata gost predsjednika države. To je točno, međutim, tokom njegovog prvog posjeta Hrvatskoj Dodik je bio i gost predsjednika vlade. Nakon toga je davao izjave ocjenjujući taj sastanak vrlo kvalitetnim. Kao bivšoj premijerki, koja se nije htjela sastajati sa Dodikom iz puno razloga, apsolutno mi je nejasno da u Hrvatskoj, članici EU i NATO, političari nisu osjetljivi na činjenicu da je Dodik i dalje na crnoj listi SAD i da je jedan od negatora genocida u Srebrenici. Uvijek ponavljam – temelj EU je vladavina prava, a kad netko kao Dodik ne priznaje presude Međunarodnog kaznenog suda, onda to znači da ne priznaje vladavinu prava. Svi moramo poštovati presude MKS koji je rekao da je u Srebrenici bio genocid. Svi mi u Hrvatskoj, koja je teško propatila u ratu i imala strašna iskustva sa Veselinom Šljivančaninom, koji je također odgovarao na MKS, morali bismo biti osjetljivi na političare koji ne priznaju zlo koje se dogodilo na ovim prostorima čije se posljedice i danas osjećaju u mnogim obiteljima. Meni je potpunljivo i svi ti savezi su često opterećeni prošlim vremenima. Neće donijeti ništa dobrog ni u onome u šta se svi zaklinju, a to je izmjena izbornog zakona u BiH. Nejasno je da naš ministar vanjskih poslova sa Dodikom slavi Čovićev rođendan. Ne možeš ništa slaviti sa negatorom genocida.

Karabeg: Milanović cinično govori i o sadašnjoj krizi u BiH, kaže „Nisu oni na rubu sukoba. Oni nemaju leba da jedu, mogu samo kestenima se gađati“?

Kukić: Iskreno, mene od Milanovića više ništa ne čudi, niti me može iznenaditi. Ovo što sada čini govori u prilog tezi da je on klasičan tip makijaveliste i da čovjek od njega može svašta očekivati. A ovo što je rekao o BiH – to je jedan potcjenjivački odnos koji ne zavrjeđuje niti komentar. Što je razlog Milanovićevog stava da se s Dodikom možeš dogovoriti u 10 minuta? Iz onoga što Milanović svako malo izjavljuje u vezi s BiH naprosto se nameće sud da su on i Dodik sve sličniji. I ne samo on i Dodik. Jadranka je spomenula kako je hrvatski ministar vanjskih poslova proslavljao rođendan s Dodikom i Čovićem. Ako se slavi sa Dodikom onda to pokazuje da se oni doista slažu. Podsjetiću vas da je za vijeme Strateškog foruma na Bledu Vučić izjavio da su on i Milanović – valjda je bio Milanović ili Plenković ne mogu se sjetiti – razgovarali o BiH i da se slažu u 90 posto stvari.

Kosor: Na Bledu nije bio Milanović, ali ne bih voljela da se ovo pretvori u neku vrstu razgovora u kome se isključivo kritizira predsjednik Republike Hrvatske. On je osoba koja ima jako specifičan način komunikacije i stil kojim se izražava. Ali, vjerujte, s njim je moguće postići dogovor. Vjerojatno se u nekim trenucima radi o nekoj vrsti površnosti, ali trebamo govoriti o nečem puno važnijem – postoji li politika RF prema BiH, prema svim otvorenim problemima od pitanja granice do rješavanja tog nesretnog izbornog zakona za koji smo jasno kao država zainteresirani. Ali prije svega za dobrosusjedske odnose. To je nešto na šta bismo se trebali fokusirati, a ono što kaže Milanović često puta ne treba uzimati k srcu. Suštine nema u odnosima između naše dvije zemlje, sadržaj se u međuvremenu negdje izgubio.

Kukić: Ako prvi čovjek srbijanske države kaže da se sa predstavnicima hrvatske vlasti složio 90 posto u vezi s BiH, onda je to indikativno budući da srbijansku vrh vodi politiku srpskog svijeta kojom koristeći Dodika sve intenzivnije pritišće i BiH. A što se tiče Milanovića, može čovjek kao privatna osoba komunicirati kako mu drago. Ali ako se nalazi na najisturenijoj državnoj funkciji, onda nema slobodu komunikacije privatne osobe – bez obzira da li iza načina njegovog komuniciranja stoji zločesta namjera ili je to nešto potpuno bezazleno.

Karabeg: Da li je zvanični Zagreb toliko popustljiv prema Dodiku i zbog toga što je Dragan Čović u savezu sa Dodikom?

Kosor: U tim relacijama postoji niz čudnih i neobjašnjivih veza, pa ću se ja izdići iznad svega toga i reći da političari koji žele voditi svoje države europskim putem ne mogu sklapati providne i teško provarljive saveze kako bi ostvarili svoje sitne interese.

Kukić: Čini mi se da Čović drži u reketu hrvatsku državnu vlast. Jer da nije tako, logično bi bilo očekivati da Zagreb ili udari Čovića po prstima ili prekine sve odnose s njim. Dakle, dalo bi se naslutiti da su odnosi Zagreba sa Čovićem razlog popustljivosti prema Dodiku.