Procesuiranje ratnih zločina je uticalo na pregovore sa EU

– Procesuiranje ratnih zločina uveliko je utjecalo na pregovarački proces te na njegovu dinamiku. Na važnost tog pitanja jasno ukazuje činjenica da je u jednom trenutku čak došlo do blokade pregovaračkog procesa, jer je EU smatrala da Hrvatska ne zadovoljava tražene standarde. Navedenim pitanjima je Europska komisija, ali još i više pojedine države članice EU, posvećivala veliku pozornost te se od Hrvatske tražilo da ukloni sve uočene nedostatke u istraživanju i procesuiranju ratnih zločina. Štoviše, pitanje istraživanja i procesuiranja ratnih zločina EU je definirala kao mjerilo za otvaranje, ali i zatvaranje pregovora u poglavlju 23, kaže Kristian Turkalj.

Hrvatska je nedavno završila pregovore za članstvo u EU, kojom prilikom je morala ispuniti brojne kriterije za članstvo. Da li su među tim kriterijima bila i pitanja procesuiranja ratnih zločina? Što je EU točno tražila od Hrvatske glede procesuiranja ratnih zločina?

– EU se fokusirala na niz pitanja vezanih uz istraživanje i procesuiranje ratnih zločina kao što je rješavanje pitanja nekažnjivosti odgovornih za ratne zločine, osiguranje nepristranosti u otkrivanju, procesuiranju i sankcioniranju ratnih zločina, obnova postupaka za in absentia presude, jačanju administrativnih i pravosudnih kapaciteta u provođenju istraga i kaznenog progona, zaštiti svjedoka, naknadi štete žrtvama ratnih zločina te osiguranju adekvatne obrane za optužene za ratne zločine.

Nadalje, od Hrvatske se tražilo donošenje i provedba jasne strategije procesuiranja ratnih zločina te angažman na bilateralnoj i regionalnoj razini u rješavanju pitanja ratnih zločina. Također, iznimno je bila važna učinkovita suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. No, unutar svakog od ovih pitanja postojala su brojna potpitanja i problemi o kojima se vodio intenzivan dijalog između nadležnih institucija Hrvatske i EU.

Kako je EU pratila provedbu aktivnosti u procesiranju ratnih zločina odnosno kako je verificirala da li Hrvatska ispunjava tražene uvjete i preuzete obveze?

– EU je pored svojih uobičajenih mehanizama praćenja ostvarenog napretka imala na raspolaganju još neke dodatne mehanizme. Naime, redoviti mehanizmi su se sastojali kroz vođenje političkog dijaloga u okviru pregovaračkog procesa, ali i kroz institucije osnovane Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Tu se prvenstveno misli na Vijeće i Odbor za stabilizaciju i pridruživanje, ali i Pododbor za pravosuđe i unutarnje poslove. Pored toga, navedena pitanja raspravljala su se i na sastancima Zajedničkog parlamentarnog odbora. No, za ekspertsku provjeru EU se koristila stručnjacima koji su dolazili u misije utvrđivanja stanja te izvještajima nevladinih udruga koje su pratile suđenja za ratne zločine na terenu. U Hrvatskoj je, primjerice, Documenta bila jedna od najaktivnijih udruga koja je redovito objavljivala svoja izvješća vezana za uočene slabosti u sankcioniranju ratnih zločina. Hrvatska je upravo kroz trajni otvoreni dijalog s predstavnicima civilnog sektora identificirala određene probleme i ostvarila odlične rezultate u unapređenju kažnjavanja ratnih zločina. Također, Hrvatska je izradila bazu podataka ratnih zločina, koja je učinjena dostupnom i partnerima u regiji, a radi praćenja ostvarenja zadanih ciljeva (tzv. track-record) u istraživanju i procesuiranju ratnih zločina. No, u Hrvatskoj je postojao još jedan poseban mehanizam za praćenje napretka u procesuiranju ratnih zločina. Hrvatska je vlada u cilju rješavanja ovog pitanja u suradnji s međunarodnom zajednicom uspostavila tzv. Platformu za praćenje procesuiranja ratnih zločina. Platformu su činili ključni predstavnici nadležnih institucija u Hrvatskoj (tužiteljstvo, Vrhovni sud, Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo unutarnjih poslova) te predstavnici OSCE-a, Ureda MKSJ u Zagrebu i Delegacije EU. OSCE je u Hrvatskoj imao mandat za nadzor suđenja za ratne zločine te je stoga imao izravna saznanja o svim slabostima koja su se na tom području pojavljivala, a o čemu je podnosio redovita mjesečna izvješća.

Dakle, EU je imala vrlo snažan mehanizam praćenja provedbe svih aktivnosti vezanih uz procesuiranje ratnih zločina u Hrvatskoj na temelju kojeg je mogla vrlo precizno pratiti ostvareni napredak.

Što je bilo ključno za ispunjavanje uvjeta u pogledu procesuiranja ratnih zločina?

– Ključno je bilo to da nadležne institucije prihvate spoznaju da dotadašnja praksa u istraživanju i procesuiranju ratnih zločina nije bila na razini demokratskih standarda koji su dosegnuti u Europskoj uniji glede nezavisnosti, nepristranosti i profesionalnosti u vođenju istraga i sudskih postupaka. Pored toga, pravosuđe je u jednom trenutku postalo svjesno negativnih učinaka koje pojedine „loše“ pravosudne odluke imaju za ugled cjelokupnog pravosuđa. Tada je stvorena kritična odlučnost da se ovo pitanje riješi. Tu posebice treba pohvaliti tužiteljstvo koje je smoglo snage da pregleda sve svoje postupke te da pokrene revizije u svim onim predmetima gdje nisu bili zadovoljeni pravni standardi. Pored toga, Hrvatska je u pitanjima ratnih zločina na prvo mjesto stavila žrtve pa su se stoga radi kažnjavanja odgovornih osoba potrebni dokazi prikupljali bez obzira na etničku pripadnost počinitelja ili žrtve. Sve to rezultiralo je postizanjem konkretnih rezultata koje EU naravno nije zanemarila.

Koje su se ključne promjene dogodile u Hrvatskoj u procesuiranju ratnih zločina zahvaljujući pregovorima za članstvo u EU?

– Pregovarački proces je doprinio značajnom podizanju pravnih standarda u procesuiranju ratnih zločina i to posebice u pogledu nepristranosti u odnosu na procesuiranje počinitelja, ali još važnije u odnosu na žrtve ratnih zločina. Pored toga, došlo je do stvaranja sustava zaštite svjedoka koji je postigao iznimno pozitivne rezultate te je kasnije proširen i na sva ostala teška kaznena djela. Naime, ovim sustavom štiti se svjedoke i žrtve kaznenih djela od sekundarne viktimizacije te se osigurava kvaliteta dokazne snage njihovih iskaza. Konačno, zahvaljujući pregovaračkom procesu o ovim vrlo osjetljivim pitanjima napokon se moglo početi otvoreno razgovarati te kroz javnu raspravu doprinijeti i samom njegovom rješavanju.

Preuzeto iz biltena Fonda za humanitarno pravo – Kroz pristupanje ka pravdi

Ko je Turkalj

Kristian Turkalj je rođen u Zagrebu 1970. godine, gde je 1995. završio Pravni fakultet. Pored fakulteta u Zagrebu, studirao je i na pravnim fakultetima u Norveškoj, SAD i Holandiji. Odlukom Vlade Hrvatske 2005. godine je postavljen za šefa radne grupe za pregovaranje u vezi sa poglavljem 24 – Pravda, sloboda i bezbednost. U Ministarstvo pravde Hrvatske prebačen je 2008. godine i poverena mu je uloga člana pregovaračkog tima, pored poglavlja 24 zaduženog i za poglavlje 23 – Pravosuđe i osnovna prava.