Promeniti diskriminirajuće zakone obezbediti pijetet i poštovanje

Samostalna demokratska srpska stranka upozorila je juče da i nakon 12 godina od kraja rata, brojne civilne žrtve, posebno one srpske nacionalnosti, ne mogu da dobiju pravno priznanje i obeštećenje za gubitke i boli, za nasilje i nepravdu koji su im naneseni. Saborski zastupnik i potpredsednik SDSS Milorad Pupovac zatražio je na konferenciji za novinare u hrvatskom Saboru da se građanima srpske nacionalnosti koji su stradali 1991- 1992. na područjima pod kontrolom hrvatskih vlasti prizna status civilnih žrtava rata.

Nema odštete za ubistva i silovanje

Na konferenciji za novinare javnosti je predstavljeno pet žena iz Siska, Zagreba, Virovitice, Vukovara i Novske koje su tokom rata 91-92. izgubile svoje najbliže, uglavnom tako što su ih ubili pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili su, kao što je slučaj sa Dubravkom Jagodić iz Virovitice, i same bile žrtve. Naime, nakon što su joj pripadnici Hrvatske vojske 1992. odveli muža Duška Šaponju (31) i ubili ga, nju je jedan od od njih silovao. Ubice su uhapšene i osuđene. Dubravka Jagodić je u sudskom sporu tek 2006. dobila naknadu štete po privatnoj tužbi u iznosu od 289.000 kuna (oko 39.000 evra), ali zbog uloženih žalbi na odluku još nije dobila nikakvu odštetu.

Između ostalih žrtava, prisutna je bila i Stojanka Trivkanović iz Siska, kojoj su uniformisane i delom maskirane osobe 1991. odvele muža i dva sina, kojima se od tada gubi svaki trag. Iako je čula da su mučeni i ubijeni, njihova tela nikada nije videla, niti je dobila službenu potvrdu o smrti.

– Klub zastupnika SDSS smatra da je neophodno otkloniti nedoslednosti iz postojećeg Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata tako što bi i ova kategorija žrtava bila legitimizirana kao kategorija civilnih žrtava rata. To se ne odnosi samo na njihovo obeštećenje, već i na mehanizam prihvatanja tih žrtava, tako da budu uključena u zajednički popis nestalih i stradalih, te da dobiju pijetet i poštovanje – istakao je Pupovac.
On nije mogao da precizira o kojem se tačno broju takvih slučajeva radi, ali je rekao da se upravo ovih dana o tome razgovora sa Međunarodnim crvenim krstom, koji ima te podatke. Rekao je da se od hrvatskih vlasti ne traži odgovor „na prečac, već samo razgovor na tu temu“.
Upitan zašto SDSS to ranije tražila od Vlade premijera Iva Sanadera, budući da ga, podržava u parlamentu, Pupovac je odgovorio da 2003. ta stranka nije znala kako će se sudovi odnositi prema takvim slučajevima, kao ni sve tačke zakona koji regulišu ovu oblast. Naime, kako je objasnio, problem civilnih žrtava rata reguliše Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata iz 1992, Zakon o odgovornosti za štetu nastalu usled terorističkih akata i javnih demontracija iz 2003. te Zakon o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tokom Domovinskog rata.
Prvim Zakonom iz 1992. priznate su sve civilne i vojne žrtve iz Drugog svetskog rata i Domovinskog rata, osim civila srpske nacionalnosti, a, kako je rekao Pupovac, čak i pripadnika ustaških jedinica, ukoliko imaju dokaz da su nasilno mobilizovani.
– Ukoliko je zakonodavac odlučio da se u tim pravima izjednače pripadnici različitih vojski iz Drugog svetskog rata, čak i partizana i ustaša, onda se postavlja pitanje zašto to ne može i sa civilnim žrtvama srpske i hrvatske nacionalnosti u posljednjem ratu, posebno onima koji su živjeli na području pod hrvatskom kontrolom i tu ostali i poslije rata – rekao je Pupovac.