Sa tekućim početkom dugoročne predizborne kampanje (pa sve tako do novembra 2012) ovdašnja republikanska opozicija počela je da otvara nove frontove u nailazećem dugoročnom propagandnom ratu protiv Baraka Obame.


To je, odmah u startu, poprimilo takve dimenzije da su mu pre neki dan – i to sasvim ozbiljno – spočitavali „posrednu odgovornost“ čak i za ršum koji je duž atlantske obale pravio uragan „Irena“ (iz razloga nepoznatih vašem dopisniku, pravilo je da se katastrofalnim nepogodama te vrste isključivo daju ženska imena, ali je to već za neku drugu priču). U toj kvazinaučnoj podmetačini korišćena je i jedna izjava nekadašnjeg Klintonovog potpredsednika Gora (inače jednog od ovdašnjih prvoboraca protiv klimatskog zagrevanja) koji je u par navrata preporučivao Obami da „bez daljeg oklevanja pokaže razvijenom svetu, na primeru Amerike, kako se zaštititi od te pošasti 21. veka“.

„Irena“ je bila i prošla. A, republikanci (dok se ne vidi našta će izići novi uragan „Katja“, koji se sad valja prema Karibima) već su se opredelili za novu trakalicu u operaciji potkopavanja izbornog terena demokratskom predsedniku, koji će kroz 14 i nešto više meseci braniti svoje stanarsko pravo na Belu kuću od njihovih kandidata Perija, Romnija, Bakmanove ili nekog četvrtog.

Vašington Tajms nalazi se pri vrhu tog prorepublikanskog medijskog talasa koji „sa sigurnošću“ najavljuje novog predsednika SAD posle sledećih izbora. „Kad bi se o tome danas odlučivalo, skoro da bi svaki protivkandidat mogao da obriše pod sa Barakom Obamom. Rekordno je visok procenat Amerikanaca koji apsolutno ne podržavaju način na koji on obavlja svoj posao“, konstatovao je Tajms tim povodom, optužujući istovremeno liberalna glasila da „iskrivljuju i zamagljuju sliku o ponoru u koji se sunovratio njihov miljenik“.

Galupova anketa, inače, potvrdila je prošlog vikenda tu argumentaciju o velikom padu popularnosti prvog crnog predsednika u istoriji Amerike (čak 55 odsto negativno je ocenilo njegov dosadašnji radni učinak). Stopa nezaposlenosti od 9,1 odsto, u poslednja tri meseca, tu se izvlači u prvi plan, sa podsećanjem na činjenicu da dosad nijedan njegov prethodnik u istoriji nije uspeo da se izbori za svoj drugi mandat u periodu kad je procenat nezaposlenih Amerikanaca premašivao granicu od sedam odsto.

A, kad se toj alarmantnoj statistici doda prateći podatak o samo 29 odsto onih koji, s druge strane, pozitivno ocenjuju predsednički Obamin učinak na ekonomskom planu (vašingtonski Tajms je, razume se, za tu informaciju odabrao naslov da je 71 odsto onih koji o tome misle sve najgore), više ne iznenađuju analize – učestale proteklih dana iz tabora republikanaca – da „postaje sve očiglednije da je Barak Obama na putu da već pre izbora pobedi samog sebe“. Odnosno, da bi, u međuvremenu, druga strana „trebalo da mu oko toga što manje smeta, do novembra 2012, a da se u međuvremenu opredeli za svog predsedničkog kandidata, najprikladnijeg u sadašnjim okolnostima“ (nedeljnik Nju Stejtsmen).

Ta indikativna tema o „pravom Obaminom izazivaču za sadašnju situaciju“ počinje da dobija ne samo medijsku pažnju, već i mesto na svakovrsnim ekspertskim i ostalim javnim tribinama, koje imaju značajno mesto u političkom životu Vašingtona. Debate i komentari ne mogu više da počnu (ili da se završe) u tom kontekstu bez pominjanja guvernera države Nju Džersi Krisa Kristija, njegovog kolege iz Indijane Miča Denijelsa, kongresmena iz Viskonsina Pola Rajana, bivšeg gradonačelnika Njujorka Rudija Đulianija, pa čak i bez vađenja iz naftalina bivše guvernerke Aljaske Sare Pejlen, Mekejnove izabranice za potpredsednika na prošlim izborima, 2008, kad su ih slistili Obama i Bajden.

I, za kraj, da se pomene jedna upravo objavljena anketa na tu temu (republikanci kažu „veoma indikativna“) sa rezultatima istraživanja tekućeg političkog (ne)raspoloženja mladih Amerikanaca, starosnog doba 18-29 godina, koje ovde zovu „milenijumovci“. Reč je o generaciji koja je na prošlim izborima bila veoma zaslužna za Obamino lansiranje u predsedničku orbitu. Danas, međutim, većina njih kaže da su, u ove nepune tri godine posle izbora, uglavnom ostali bez „tadašnjih iluzija“. I pominju pritom da se procenat njihovih nezaposlenih vršnjaka popeo u međuvremenu na preko 18 odsto – što je dvostruko više od sadašnjeg nacionalnog proseka i argument na koji Obama i njegovi demokrati nemaju pravi odgovor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari