Nada Drobnjak Foto: Ženska platformaJedan od najvećih i najdragocenijih resursa Crne Gore je prostor. Pošto nije obnovljiv, njim se mora racionalno upravljati.
Proces prostornog planiranja treba da omogući odgovoran i uravnotežen razvoj u cilju ekonomski, socijalno i ekološki razvijene Crne Gore.
Zato bi trebala da svoju reč kažu i stručnjaci i najšira javnost – građani i građanke, kako bi se na osnovu različitih znanja, iskustava i očekivanja kreirao najvažniji planski dokument zemlje.
U toku je izrada Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine. Taj dokument treba da bude strateška platforma namjene, organizacije i uređenja prostora CG, da omogući primjenu održivih politika razvoja i da trasira usklađivanje sektorskih politika koje u svojoj realizaciji imaju i uticaj na prostor.
On je osnova za kreiranje planskih dokumenata nižeg reda koji direktno utiču na naše živote i rutine.
Zato je važno uključiti perspektivu rodne ravnopravnosti u planerski proces jer se time omogućuje afirmisanje rodne ravnopravnosti u društvu.
Kroz taj proces i žene i muškarci mogu dati jednak doprinos, a drugačija iskustva žena i muškaraca mogu se ogledati u prostoru dajući mu kvatitetniji i sadržajniji okvir za život svih.
Postojeća praksa planiranja prostora u CG nije imala rodno osjetljivi pristup.
Kao scenario budućeg razvoja prihvaćeno je da „Crna Gora treba da postane održivo, otvoreno, tolerantno, inkluzivno i prosperitetno društvo, u kome se podstiče regionalni razvoj, kontinuirano unapređuje kvalitet života svakog pojedinca i ulaže u ljudski i društveni kapital“.
Da bi se ova ideja ostvarila bilo bi logično da se uzme u obzir postojanje razlika između potreba, iskustava i prioriteta različitih grupa ljudi, pa tako i žena i muškaraca.
Potrebno je shvatiti da ne postoji rodno neutralno planiranje, već samo ignorisanje specifičnih potreba žena.
U crnogorskom društvu je, još uvijek, teret porodičnih obaveza na plećima žena.
U realnom životu to znači da one u najvećoj mjeri osjećaju izostanak ili nezadovoljavajuću prostornu dostupnost osnovnih komunalnih, socijalnih i zdravstvenih usluga, jer su mnogo više angažovane u tzv. neplaćenom kućnom radu (briga o djeci i starima, vođenje domaćinstva, kuvanje, pranje, čišćenje…)
To znači da nije svejedno gdje su u prostoru planirani stambeni objekti, škole, domovi zdravlja, kakva je njihova povezanost i energetska efikasnost.
Ženama često predstavlja problem i nedovoljna bezbjednost u urbanoj sredini, kao i nedostatak takvog transporta koji je prilagođen njihovim potrebama (npr. javni gradski saobraćaj).
Kao i u svim oblastima, tako i u planiranju, značajna su dva aspekta: neposredno učešće žena i perspektiva rodne ravnopravnosti.
Učešće žena kao planerki je važno, ali one moraju biti rodno osviješćene kako se ne bi reprodukovao stari, stereotipni pristup, zasnovan isključivo na iskustvima i potrebama muškaraca.
Takođe, važno je da žene kao zainteresovane građanke učestvuju u javnim raspravama na kojima se predstavljaju planska dokumenta.
Prostorna planerka rukovodi timom za izradu Prostornog plana Crne Gore, javnost upozorava na značaj orodnjenosti tog dokumenta, a da li je to dovoljno da se izbjegne rodno sljepilo pokazaće uskoro i Nacrt prostornog plana.
Za očekivati je da će veće učešće žena dovesti i do veće orodnjenosti planskih dokumenata.
Time će se izbjeći tehnicizam u procesu planiranja koji žene i muškarce tretira kao apstraktne, prosječne građane, i nadajmo se – zaustaviti reprodukcija rodnih stereotipa.
Stavovi izraženi u ovom tekstu predstavljaju lična mišljenja i stavove autorki i autora i ne moraju nužno odražavati i stavove Fondacije „Fridrih Ebert“
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
