
Protest „15. za 15“, po mnogima najveći ikada u istoriji Srbije, a koji je pritom prošao mirno, obezbedili su studenti redari, uz pomoć bajkera i ratnih veterana.
Redari su zaslužni za premeštanje skupa sa platoa kod Narodne Skupštine na Trg Slavija, napravili su živu ogradu kako bi sve okupljene uputili ka Slaviji.
Pored toga, izašle su i informacije da je dobar deo njih na podlakticama imao ispisane brojeve roditelja, advokata, kao i svoje krvne grupe u slučaju nekog incidenta.
Jedan od najupečatljivijih momenata bio je trenutak kada su svi skinuli svoje prsluke na prvi slučaj incidenta, jer to više „nije bio njihov protest“.
Redar Fakulteta političkih nauka Aleksa Banduka prepričava da su se na početku dana sabirali utisci koliko ljudi uopšte dolazi, ali da je njemu kao redaru bilo bitno da se drži kolona, kako bi ljudi mogli da hodaju, ali i da se drže rasporeda.

„Naša šetalica je iz Vojvode Stepe trebalo da bude već oko pola četiri na Slaviji, ali je u isto vreme mnogo ljudi krenulo, nisam mogao da verujem svojim očima. Potrudili smo se da sve protekne kako treba, studentska organizacija je protekla kako treba, ali sa tolikim brojem ljudi ne znaš šta da očekuješ“, ukazuje Banduka.
On na svojim podlakticama 15. marta nije imao ispisane brojeve svojih roditelja, ali navodi da su i ranije, tokom spontane blokade RTS-a, imali ispisane brojeve advokata.
„U ovoj zemlji nažalost nikad ne znaš šta može da se dogodi u bilo kom trenutku. Lično to nisam imao kod sebe, jer sam verovao da će sve proteći kako treba i da nema potrebe za tim“, objašnjava Banduka.
Bio je jedan od mnogih koji su pravili živu ogradu oko Skupštine, opisuje da se osećao kao da je u paralelnom univerzumu.
„Momenat kad smo osetili bilo kakve naznake incidenata, kada su ljudi iz Pionirskog parka krenuli da bacaju kamenice, koje su im ostavili komunalci baš iz tog razloga, kada smo videli da kreću provokacije i sa drugih strana odmah smo rekli da je u prvom planu zaštita ljudi i da niko, ne daj Bože, ne nastrada. Polako smo krenuli da ih sklanjamo sa strane, ka Slaviji“, naglašava Banduka.
Prepričava da su u tom trenutku dobili dojavu da sa druge strane kreće tuča, kada su i dobili informaciju da je vreme da skinu prsluke, da je protest gotov, ali i da je najvažnije da ne paniče.
„Prioritet nam je bio da sačuvamo ljude sa naše strane, apelovali smo da se ne naleću tamo zato što u trenutku kad te uhvati adrenalin ne znaš šta da radiš i možeš da nastradaš ni za šta. Deset minuta kasnije je nastao incident sa zvučnim topom, ljudi su krenuli da beže na drugu stranu, ali hvala Bogu, ništa se nije desilo i sve je prošlo kako treba“, kaže Banduka.
U trenutku skidanja prsluka je osetio kao da to više nije momenat koji studenti promovišu već četiri meseca.
„Da to više nije miran protest na kojem se širi ljubav, gde se pokazuje da tražimo pravdu, da nismo nasilnici, ‘ustaše’ koje hoće da organizuju ‘veliku Hrvatsku’ i ostala propaganda koju upijamo od režima svakog bogvetnog dana. To je bio najbolji mogući potez da mi kao studenti održimo svoj stil i da pokažemo kako smo za ova četiri meseca došli do ovoga i na koji način“, smatra Banduka.
Celokupnim protestom i organizacijom istog je zadovoljan i ponosan na sve redare koji su bili oko njega.
„Poneli su se najprofesionalnije moguće. Čvrsto verujem da je petnaestog razočaran samo onaj koji je očekivao nemoguće. Kraj je kad mi kažemo da je kraj“, zaključuje Banduka.
Redar Elektrotehničkog fakulteta Đorđe Stanisavljević opisuje da je redarenje 15. marta bilo dosta naporno i stresno, kao i da nisu očekivali toliki odziv ljudi.
„Očekivali smo da budu malo više kolegijalni, naši ljudi su bili dosta pod stresom tokom cele situacije. Nivo svega toga se digao na maksimum kada su krenule da lete stvari iz pravca Pionirskog parka, flaše, kamenice i petarde koje su nam eksplodirale pod nogama“, ukazuje Stanisavljević.
Bio je jedan od redara koji su imali ispisane brojeve roditelja i advokata na svojim podlakticama, a kako kaže to je uradio zato što je prethodno već bio priveden.
„Znao sam kakva je procedura, bio sam hapšen kada su bili protesti protiv Rio Tinta ispred Sava centra. Otprilike proživljavao sam momente od prošlog puta“, naglašava Stanisavljević.
Objašnjava da su znali da će prsluke skinuti kada dođe apsolutna nužda.
„Očekivali smo da je ili krenula policija da nas bije ili da je izbio neki veći haos, tako da smo svi skinuli prsluke i gledali da se udaljimo što dalje od Skupštine“, navodi Stanisavljević.
Smatra da je sam protest mogao da prođe i gore, ali i bolje.
„Što se tiče organizacije, ne vidim kako smo mogli da se logistički bolje organizujemo s obzirom na količinu ljudi koja je bila tu. Ipak, mislim da smo mogli celu tu masu da iskoristimo bolje i da damo nešto više ljudima pored onih govora“, zaključuje Stanisavljević.
Podsećamo, 15. marta u Beogradu organizovan je studentski protest „15. za 15“, koji je prema podacima Arhiva javnih skupova najveći skup u istoriji Srbije, sa najmanje 300 hiljada prisutnih.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.