Provirivanje kroz istoriju Sandžaka

Autor knjige Fatih Hadžić kaže da su neki značajni objekti iz bošnjačkog kulturno-etničkog miljea potpuno nestali, da su mnogi uništeni nestručnim restauracijama i prepravkama, dok su neki, ističe Hadžić, sačuvani samo na slikama i grafikama Ibrahima Rekovića, Rasima Hadrovića Polimskog, Zuvdije Hodžica, Mehmeda Slezovica, Aldemara Ibrahimovića, Džengisa Redžepagića, Hilmije Ćatovića i drugih slikara.

– Da je bilo više sluha, bošnjačka kulturna baština bila bi bogatija za još mnogo više sačuvanih džamija, kuća, kula, ćuprija, bedema, hamama, karavan-saraja, hanova, turbeta, mezaristana, šadrvana, česama. Sve to nije rušeno zbog dotrajalosti i neke potrebe, već iz neznanja ili „dokazivanja“ raznim vlastima, a i zbog nedovoljne svijesti o zaštiti tragova svoga postojanja, zbog obračuna sa svim onim što podsjeća na „orijentalno islamsko“, „zaostalo tursko“, „što se nije uklapalo u savremena urbanistička rješenja“, ističe Hadžić.

Knjiga „Elementi materijalne i duhovne kulture Bošnjaka u Sandžaku“ zbog sadržaja koji će svjedočiti o postojanju barem elementarnih podataka o istoriji, geografiji, demografiji, tradiciji, odnosno vjersko-kulturnoj baštini Bošnjaka u Sandžaku, ima nemalu vrijednost. To ističe i dr Redžep Škrijelj, koji kaže da knjiga „Elementi materijalne i duhovne kulture Bošnjaka u Sandžaku“ mladog i perspektivnog umjetnika – istraživača kulturne prošlosti sandžačkih Bošnjaka, Fatiha Hadžića predstavlja ambiciozan korak u pravcu očuvanja sjećanja na istoriju materijalne i duhovne kulture.

– Nošen željom da sačini cjelovitiju studiju o bošnjačkoj bogatoj graditeljskoj i duhovnoj kulturi, njenom proučavanju i revitalizaciji, uspijeva da uobliči zanimljivu studiju o najznačajnijim resursima njenog sofisticiranog graditeljskog neimarstva. Fokusiranjem na, po mnogo čemu, specifični prostor Sandžaka i njegovu duhovno-graditeljsku arhitekturu, autor sandžačku kulturnu javnost upozorava na važnost i značaj očuvanja postojećeg kulturnog blaga, uprkos vremenskim izazovima koji su prethodili njegovom nastanku i permanentnom nestajanju u kaleidoskopu prošlih vremena, kaže dr Škrijelj. On smatra da Hadžićeva knjiga predstavlja „nesebičan doprinos duhovnoj i materijalnoj kulturnoj riznici zajednice kojoj pripada“. „Provirivanjem kroz okno sandžačke istorijske prizme, opažamo uslove koji su prethodili nastanku i univerzalnom razvoju ponuđenog duhovnog i materijalnog blaga. Temeljne odrednice ove značajne studije determiniše težnja za naglašavanjem vjersko-nacionalnog značaja i funkcionalno-tehnička strana najznačajnijeg dijela materijalno kulturnog nasljeđa sandžačkih Bošnjaka, kao i spoznaju njenih graditeljskih i materijalnih posebnosti“, ističe dr Škrijelj.