Putinova zloupotreba prošlosti

Hrvoje Klasić: Ako je ključna riječ Hitlerove vanjske politike bila lebensraum, odnosno životni prostor, i ako je on taj prostor osvajao i pripajao tuđe teritorije opravdavajući to potrebom da pomogne Njemcima koji su živjeli van Njemačke – u Porajnju, Austriji, Čehoslovačkoj, Poljskoj – onda svakako možemo naći paralele. Sličnost možemo naći i u Hitlerovom poticanju nemira i nestabilnosti u različitim dijelovima Europe, posebno u okruženju. I kod Putina vidimo širenje životnog prostora za koji smatra da pripada Rusiji, zaštitu svih Rusa van Rusije koji bi, valjda, trebali živjeti u jednoj državi, i negiranje postojanja drugih država koje on naziva umjetnim tvorevinama. Vidimo i politiku unošenja nemira u okruženju – u Čečeniji, Gruziji, Moldaviji. Sve su to obrasci koji su vrlo slični.

Husnija Kamberović: Ono što Rusija radi u Ukrajini moglo bi se uporediti s onim što se dešavalo 1938. i 1939. u Čehoslovačkoj. Vidimo to po načinu na koji je Njemačka opravdavala svoje zaposjedanje Sudeta i kako sada Putin opravdava svoju agresiju na Ukrajinu. Ali te su paralele prilično nesigurne. I Putinova propaganda pokušava to porediti samo iz jedne druge perspektive. Rusku akciju protiv Ukrajine ta propaganda tumači kao pokušaj da se zaustaviti ono što podsjeća na Hitlerovo ponašanje 1938. Tako da bih se ipak zadržao na tome da kažem da su te paralele prilično nesigurne kao uostalom i sve druge paralele u istoriji koje razdvaja veliko razdoblje.

Karabeg: Da li je Putinov jednosatni govor 21. februara – prilikom objave da će Rusija priznati Donjeck i Lugansk kao nezavisne države – ključ za njegovo razumevanje istorije i sadašnje agresije na Ukrajinu?

Klasić: U zadnje vrijeme bilo je više takvih njegovih izjava. I prošle godine je bilo izjava koje su išle u smjeru negiranja ukrajinske nacije i države. Ova posljednja je bila direktna najava onoga što će se dogoditi. Pri tome se radi o međunarodno priznatoj državi koja je članica UN. I onda vi kažete da je Ukrajina umjetna nacija i država i odlučite prisvojiti teritorije na kojima žive pripadnici vašeg naroda ili naroda koji govori vašim jezikom. To je vrlo opasan presedan jer rijetko da u Europi ima nacije čiji pripadnici žive samo u jednoj državi. I kad bi se po tom principu išlo prekrajati granice – kuda bi nas to odvelo? Treba uzeti u obzir i krug ljudi oko Putina koji ga već dugo podržava u imperijalističkim ambicijama koje nisu počele sa njim. Slažem se da su povjesne paralele uvijek problematične jer kontekst u kome se događaji odigravaju mogu bitno utjecati na tijek i posljedice. Ali ako nas istorija išta uči, to je da se nasilnici – a za mene je nasilnik netko ko pređe u drugu državu, puca po tamošnjim civilima i ruši civilne objekte – ne mogu zadovoljiti i reći: „Sad ću stati“. Tako da je pravo pitanje je li je Ukrajina posljednje što ćemo vidjeti na Putinovom repertoaru. Zato mislim da ako itko u ovom trenutku može zahvaljivati nebesima što je u NATO savezu, onda su to baltičke države.

Karabeg: Zašto je Putin u pomenutom programskom govoru 21. februara vrlo negativno, gotovo sa prezrenjem, govorio o boljševicima i Lenjinu?

Kamberović: Mislim da je glavni razlog to što mu oni ne odgovaraju. Jer Lenjinova koncepcija samoopredjeljenja naroda je posve u suprotnosti sa Putinovim razumijevanjem prošlosti. Putin ima negativan stav prema Lenjinu i boljševicima zbog toga što je njegova vizija Rusije drukčija od one koju su imali boljševici i Lenjin. Putin konstruira prošlost na način kako to njemu odgovara, on zapravo zloupotrebljava prošlost. Mislim da je i taj njegov govor i općenito njegov odnos prema istoriji, boljševicima, Lenjinu i Oktobarskoj revoluciji zapravo zloupotreba prošlosti. Putin se pokazuje kao veliki majstor u zloupotrebi prošlosti.

Karabeg: Zanimljivo je da Putin, koji je odrastao u SSSR i koji je bio KGB-ovac, odbacuje Sovjetski Savez i prihvata Ivana Iljina koji je bio žestoki protivnik sovjetske države?

Klasić: Mislim da on u stvari ne odbacuje SSSR. Mnogi Putina uspoređuju sa carskom Rusijom, ali on je puno više sovjetski diktator nego ruski car. Njemu se u Sovjetskom Savezu ne sviđa ono što on smatra nekakvim malformacijama – odnos prema Ukrajini, ono što je Hruščov napravio sa Krimom ili Lenjinov odnos prema neruskim nacijama. Ali generalno on se ne protivi mnogim drugim aspektima SSSR. Putin uostalom kaže da je propast Sovjetskog Saveza jedna od najvećih geopolitičkih tragedija. Njemu ne smeta SSSR nego neuspješnost te države. Ili da parafraziram: mnogi kažu da u Srbiji ima puno ljudi koji ne podržavaju Miloševića ne zato što je vodio ratove nego zato što ih je izgubio.

Karabeg: Kako god se završio rat u Ukrajini, ulazimo u period neke vrste Hladnog rata. Kakve će to imati posledice za Zapadni Balkan?

Klasić: Ovo područje već je pod okriljem Zapada na brojne načine. Neke su zemlje članice i EU i NATO saveza, a neke samo Sjevernoatlantskog saveza. Ali generalno svi žive od finansijske i ekonomske pomoći EU, uključujući i one zemlje koje nisu članice Unije. Mislim da će u sadašnjoj situaciji EU prestati tolerirati sjedenje na dva ili više stolaca. Kad to kažem, mislim na Srbiju i Republiku Srpsku. Ponašanje političara, koji vode Srbiju i RS, biće, tako da kažem, pod većim povećalom. Pokazalo se da se puno moćnije zemlje teško bore sa strogim sankcijama, tako da mislim da zemlje poput Srbije ili dijela BiH, koji se zove RS, ne bi to izdržale ni nekoliko dana. Nisam optimističan kad je u pitanju situacija u okruženju Rusije, ali, kad je u pitanju situacija na ZB – nasuprot svima koji vide moguću nestabilnost – ja vidim stabilizaciju.

Kamberović: Mislim da ono što se posljednjih desetak dana dešava u ovom regionu i na vojnom i na političkom planu ukazuje na to da bi Evropa mogla iskoristiti konflikt u Ukrajini da definitivno potisne ruski uticaj sa ZB. Uvjeren sam da će ruski uticaj definitivno prestati, ali nisam siguran koliko će Zapad imati jedinstven stav da ZB uključi u svoje integracije.