U jednoj od najduže čuvanih tajni iz vremena hladnog rata, američka armija je istraživala potencijal za upotrebu radioaktivnih otrova za ubistvo „važnih pojedinaca“ kao što su vojni ili civilni lideri, navodi se u dokumentima u koje je imala uvida agencija Asošijeted pres. Kampanja odobrena na najvišem vojnom nivou 1948, dobro je skrivani deo bavljenja vojske „novim konceptom ratovanja“ uz korišćenje radioaktivnih materijala, koji se inače koriste za pravljenje atomske bombe, u cilju kontaminacije neprijateljske teritorije, vojnih baza, postrojenja ili vojnih formacija.

U jednoj od najduže čuvanih tajni iz vremena hladnog rata, američka armija je istraživala potencijal za upotrebu radioaktivnih otrova za ubistvo „važnih pojedinaca“ kao što su vojni ili civilni lideri, navodi se u dokumentima u koje je imala uvida agencija Asošijeted pres. Kampanja odobrena na najvišem vojnom nivou 1948, dobro je skrivani deo bavljenja vojske „novim konceptom ratovanja“ uz korišćenje radioaktivnih materijala, koji se inače koriste za pravljenje atomske bombe, u cilju kontaminacije neprijateljske teritorije, vojnih baza, postrojenja ili vojnih formacija.
Vojni istoričari koji su istraživali obimniji radiološki ratni program izjavili su u intervjuima da nikada pre nisu videli toliko dokaza koji govore o oružju za atentate. Javne ličnosti, kao meta takvih napada nije ništa nepoznato. Samo prošle godine nepoznati napadač iskoristio je malu količinu radioaktivnog plutonijuma 210 za ubistvo kritičara Kremlja Aleksandra Litvinjenka u Londonu.
Dokumenti stari nekoliko decenija nedavno su dati na uvid agenciji AP, iako ih je vlada SAD cenzurisala kako bi sakrila specifičnosti povodom radioaktivnog rata agenata i drugih detalja. Cenzura odražava zabrinutosti da je potencijal za korišćenje radioaktivnih otrova kao oružja više nego istorijska fusnota. Veruje se da za otrovima žele da posegnu i današnji teroristi koji napadaju američke mete.
Dokumenti ne ukazuju da li je radioaktivno oružje ikada iskorišćeno za ubistvo uticajnih pojedinaca ili da li su ga koristile SAD. Nejasno je koliko je ovaj vojni projekat otišao daleko. Širi napori za agresivnim korišćenjem radioaktivnog rata utihnuli su 1954, delom zbog ubeđenja Ministarstva odbrane da je nuklearno oružje bolji ulog. Da li je rad preseljen u drugu agenciju kao što je CIA nije jasno. Sam projekat je odobren u novembru 1948, samo godinu dana nakon što je formirana CIA 1947.
Bio je to turbulentan period na međunarodnoj sceni. U avgustu 1949. Sovjetski savez uspešno je testirao svoju prvu atomsku bombu, a dva meseca kasnije komunisti Mao Cedunga trijumfovali su u kineskom građanskom ratu. Prvi javni izveštaj vlade SAD o projektu za bombu, objavljen je 1945. i pokazao je da bi radioaktivni fizioni proizvodi iz uranijumskog reaktora mogli biti izvađeni i iskorišćeni za „otrovni gas“.
Među dokumentima datim na uvidu AP, jeste i jedan vojni memo koji datira od decembra 1948. koji je označen kao tajna. U njemu se opisuje ubrzan program za razvijanje različitog radioaktivnog materijala za vojnu upotrebu. Rad na „subverzivnom oružju za napad na pojedince ili male grupe“ bio je na listi sekundarnih prioriteta, ograničen na izvodljive studije i eksperimente.
U memou od decembra 1948. kaže se da smrtonosni napad protiv pojedinaca pomoću radioaktivnog materijala treba da bude obavljen na način da se prikrije trag umešanosti američke vlade što je ključna stvar u američkim tajnim akcijama. Tom Bilefeld, fizičar na Harvardu koji je analizirao pitanja radiološkog oružja, izjavio je da iako nikada nije čuo ništa o ovom projektu, njegovi tehnički ciljevi zvuče izvodljivo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari