Dobili smo osiromašene radnike i opljačkanu imovinu preduzeća. U trenutku privatizacije u tim preduzećima bilo je zaposleno 3.000 radnika, od kojih u Prvom maju 1.750. Sada je ostalo nešto više od 2.000 radnika, a stvarno radi 1.800 radnika. Zajedničko u svim privatizovanim preduzećima je nepoštovanje kupoprodajnih ugovora i obaveza oko pokretanja procesa proizvodnje, nepoštovanje kolektivnih ugovora oko isplate zarada i drugih primanja, isplate zaostalih zarada i drugih obaveza iz perioda pre privatizacije.

Dobili smo osiromašene radnike i opljačkanu imovinu preduzeća. U trenutku privatizacije u tim preduzećima bilo je zaposleno 3.000 radnika, od kojih u Prvom maju 1.750. Sada je ostalo nešto više od 2.000 radnika, a stvarno radi 1.800 radnika. Zajedničko u svim privatizovanim preduzećima je nepoštovanje kupoprodajnih ugovora i obaveza oko pokretanja procesa proizvodnje, nepoštovanje kolektivnih ugovora oko isplate zarada i drugih primanja, isplate zaostalih zarada i drugih obaveza iz perioda pre privatizacije. U pojedinim privatizovanim preduzećima bilo je dosta nesporazuma sa vlasnicima i progona sindikalnih aktivista. Raskinuta su četiri kupoprodajna ugovora, dva zbog neuplaćene poslednje rate (Grafika i Budućnost) jedan zbog prodaje više od 10 posto imovine (ATP) i jedan zbog neuspostavljanja procesa proizvodnje i ugovorenih investicija (Mlekara) – kaže Ćirić.

Prodaja ili likvidacija

– Ostalo je neprivatizovano devet društvenih i četiri javna preduzeća. U četiri preduzeća su bile dve, a u dva preduzeća tri neuspešne aukcije. To su Krznara i Termomont i njima sledi prinudna likvidacija. Do kraja godine, koliko se ova preduzeća ne prodaju i ne zakaže aukcija, ona će biti prinudno likvidirana. Ovih devet preduzeća formalno-pravno postoji, ali ne verujem da će se ona prodati, osim Progresa. U ostalim, deo ili cela imovina je na osnovu sudskih rešenja prodata zbog namirenja potraživanja radnika – kaže Ćirić.

Prema njegovim rečima, posmatrano pojedinačno, izuzetno loša i složena situacija je upravo u ovim akcionarskim društvima, jer su sva preduzeća ostala bez imovine, sve je pod hipotekom banaka ili Poreske uprave za neuplaćene doprinose.
– Od marta 2007. godine u AD Budućnost većinski vlasnik ne dozvoljava da zastupnik državnog kapitala preuzme upravljanje preduzećem. U fabrici Suko već nekoliko godina traje spor radnika i većinskog vlasnika. Šezdesetak radnika je dobilo otkaz, vodi spor oko naplate potraživanja i nezakonitih otkaza. Većinski vlasnik sve to negira. Nedavna licitacija za prodaju imovine nije uspela i zakazana je nova za 18. septembar. Ostala privatizovana preduzeća rade ali se i ona suočavaju sa problemima. U Prvom maju je zatvoren pogon Trikotaže u kome su radila 172 radnika, od kojih je 100 otišlo na Tržište rada uz otpremninu a ostali su prekvalifikovani i raspoređeni na poslove u konfekciji.
Ponišavlje, Pionir, Radnik, Agrostočar i Niskogradnja rade sa smanjenim kapacitetom i manjim brojem zaposlenih – kaže Ćirić. On dodaje da su u toku stečajni postupci u tri društvena preduzeća u kojima je bilo zaposleno 800 radnika. U Poletu stečaj je pri kraju, a u Dragošu i UTP Srbija stečajevi su na početku, a krajem jula je završen stečaj u preduzeću Ljubomir Kartaljević.
– Dobro je što je u julu na trećoj aukciji Konzoricijum zaposlenih kupio Lolu Sarlah – kaže Ćirić.
Na osnovu podataka Veća Saveza samostalnih sindikata, po osnovu tehnološkog viška iz pirotske privrede je otišlo više od 3.400 radnika iz 13 preduzeća, a najviše iz Prvog maja. – Ako se nastavi sa ovakvim trendom u Pirotu će za nekoliko godina broj zaposlenih izjednačiti sa brojem nezaposlenih – kaže Ćirić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari