Radonjić i Romić negirali učešće u ubistvu Slavka Ćuruvije

„Ja optužnicu doživljavam kao pravno pokriće za sve medijske i politikantske napade3 na mene i firmu u kojoj sam radio“, kazao je Radonjić, nekadašnji načelnik beogradskog centra RDB-a.

Nadovezujući se na ranije utvrđenu liniju argumentacije odbrane, Radonjić je naveo da sud „nijednog sekunda“ nije proveravao istinitost svedočenja Milorada Ulemeka Legije, bivšeg komandanta JSO.

„Da je postojala makar elementarna provera, shvatili biste da to što je on govorio nema veze sa životom“, kazao je Radonjić. Ulemek je, podsetimo, svojim svedočenjem sve okrivljene doveo u vezu sa ubistvom Ćuruvije.

Govoreći o razlozima zbog kojih je naredio praćenje Slavka Ćuruvije, Radonjić je insistirao da su sve mere zavedene u skladu sa zakonom i na osnovu operativnih saznanja, ponavljajući tvrdnju da je bivši vlasnik Dnevnog telegrafa primio novac iz inostranstva.

„Bio sam to što sam bio i radio sam sve što sam radio, a sve kako bih zaštitio interese Republike Srbije. Sada sam došao u situaciju da se branim, a znam da nisam ni zlikovac, ni ubica. Ispada da je pojedincima važnije da okrive pripadnike DB-a nego da utvrde ko je ubio Ćuruviju“, istakao je Radonjić.

Nakon njega završnje reči izneo je četvrtookrivljeni Ratko Romić, nekadašnji inspektor RDB-a okrivljen da je zajedno sa Miroslavom Kurakom neposredno učestvovao u izvršenju zločina. On je istakao da nije učestvovao u ubistvu Slavka Ćuruvije, dodajući da tužilatšvo nije dokazalo suprotno.

„Nema nijednog dokaza koje bi utvrdilo da sam ja učestvovao u ovom zločinu. Nema svedoka koji bi rekao da sam ja bio na licu mesta, nema otisaka prstiju ili cipela, nema oružja kojim je izvšeno delo, nema DNK-a tragova, kao ni snimaka zločina“, kazao je Romić.

On je istakao da mu Milan Radonjić nikada u životu nije dao nezakonit nalog, pa ni taj da ubije Slavka Ćuruviju.

Završne reči u ponovljenom postupku već je izneo zamenik tužioca za organizovani kriminal Milenko Mandić koji je od suda tražio da sve okrivljene osudi na zatvorske kazne u trajanju od 40 godina.

Mandić je naveo da je Ćuruvija ubijen zbog toga što ga je tadašnji vrh vlasti doživljavao kao ličnu pretnju, ističući da nisu postojali bezbednosni rizici koji bi opravdali danonoćno praćenje vlasnika Dnevnog telegrafa.

Cilj angažovanja Državne bezbednosti, naveo je Mandić, bio je da se Slavko Ćuruvija liši života.

Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. godine, ispred ulaza u svoju zgradu u centru Beograda. Suđenje za ovaj zločin počelo je 2015. godine i trajalo je četiri godine.

U aprilu 2019. godine okrivljeni su oglašeni krivim. Radomir Marković, bivši načelnik DB-a i Milan Radonjić, bivši načelnik Beogradskog centra DB-a osuđeni su na 30 godina zatvora.

Ratko Romić i Miroslav Kurak kao organizatori osuđeni su na 20 godina. Septembra naredne godine Apelacioni sud u Beogradu je ukinuo presudu, ističući da je prvostepeno veće prekoračilo optužnicu.

Naime, prvostepeno veće je pored četvorice okrivljenih, kao neposrednog izvršioca osudilo i peto N.N. lice koje se nigde nije spominjalo u optužnici Tužilaštva za organizovani kriminal.

Okrivljeni Radomir Marković već služi kaznu zatvora od 40 godina, dok je prema Radonjiću i Romiću određena mera kućnog pritvora. Miroslav Kurak se od samog početka sudskog postupka nalazi u bekstvu i njemu se sudi u odsustvu.