Letos smo pisali o teškoj životnoj priči požarevljanina Jovice Srefanovića-Ramba(37) iz Požarevca, koji je pored svih teškoća koje pretrpeo u životu, na kraju završio kao beskućnik na ulici, gde je život provodio spavajaći u parku.

Kao korisnik socijalne pomoći on je po zakonu imao pravo na nužni smeštaj, pa je lokalnoj samoupravi podneo zahtev da mu se obezbedi smeštaj, kao što je u nekim sličnim slučajevima urađeno. Zahtev je preko pomoćnika gradonačelnika Dragana Ćurčije, koji se jedini od svih gradskih funkcionera zauzeo za Jovicu, podneo odeljenju za Društvene delatnosti, na razmatranje. Pošto je njegov slučaj bio jako medijski propraćen, čak je i kultna emisija tv Prva „Eksploziv“ napravio priču o njemu, očekivalo se da će najkasnije do početka zime Rambo da dobije nužni smeštaj od grada, jer je grad posedovao puna praznih objekata i stanova pod svojom ingerencijom. Međutim, zima je došla, pao je sneg i temperatura se spustila debelo ispod nule, a od Rambovog smeštaja ništa. On se samo sa klupe iz parka preselio pod jedan otvoreni trem zgrade u centru Požarevca, gde noći provodi na otvorenom, pokrivajući se samo jednim starim jorganom.

Rambo kaže da ima sreće jer je zima do sada bila blaga,ali sada, kada je zagudilo i kada je napolju debeo minus, svaki put kada ode da legne plaši se da se ne smrzne, pa zbog toga što duže ostaje u lokalima koji rade duže noću.

-Letos je bilo lepo u parku. Vrućine velike a ja pod drvo na klupu u ladovimu. Ujutro me tice bude. Milina jedna. Šalim se, očekivao sam da će mi se rešiti moj slučaj, jer su mi to čvrsto obećali u opštini, pogotovu što je i televizija napravila priču o meni. Tadašnja načelnica odeljenjea Društvene delatnosti Vesna Stević me je primila i rekla da će se rešiti moj slučaj veoma brzo. Međutim, nju su promenili pa je na njeno mesto došla Milena Nestorović, koja mi je isto obećala. Čak mi je rekla da joj dam broj telefona gde može da me obavesti o ishodu mog zahteva, što sam i učinio. Od tada, svaki dan, željno očekujem njen poziv ali se nikako ne javlja. Počinjem polako da gubim nadu da ću da dobijem svoj kutak i razočaran sam u sve one koji su mi obećavali rešenej mog problema- tužno priča svoju priču Jovica Stefanović Rambo i dodaje da je pristao, na predlog Centra za socijalni rad, da ode u Malu Krsnu u dom za nezbrinuta odrasla lica, da prezimi.

-Kad su bili ovi sa televizije Prva, otišli smo u Centar za socijalni rad u Požarevcu. Tamo je direktor Bane Popović televiziji rekao da će oni da se zbrinu za mene i da plate moj smeštaj u Malu Krsnu. Čak su mi i platili lekarske preglede koji su neophodni za taj dom. Sve papire sam sredio i očekivao sam da pre Nove godine odem tamo da prezimim. Evo, sad će februar a od mog odlaska nema ništa. I tu su me slagali. Valjda će dragi Bog da nađe neko rešenje za mene i da mi pomogne da preživim zimu. Samo njemu verujem i njemu se nadam, jer sam u ljude izgubio poverenje-rezegniran je Rambo.

On kaže da za hranu se snalazi i da mu to ne previ probleme, jer se hrani u Crvenom krstu, a i od nekih restorana dobija hranu.

-Ručam u Crvenom Krstu. Od picerije San Marko redovno dobijem obroke, dok u kafeu Kasper dobijam čaj i kafu. I neki drugi mi daju hranu, pa u tome ne oskudevam Primam i 6. 500 dinara socijalne pomoći. Zaradim nešto čisteći sneg, unoseći ugalj i gajbe ili radeći neki drugi posao, ali posla je sve manje. Naš narod je dosta osiromašio i brine svoju muku. Ja ih razumem jer je kriza velika. I drugi imaju svoje muke, neki možde i veće od moje, ali je svakom svoja muka najveća, pa se svako snalazi kako zna i ume-kaže Rambo.

O ocu koji ga je nemilosrdno tukao i isterao iz kuće, kao i njegovu majku, kaže da mu ne želi zlo i da ga žali, jer je ostao težak invalid bez obe noge.

-Dok sam bio kod njega on je pijan svakog dana maltretirao svoju majku, moju majku i mene. Tukao nas je svime što je dohvatio. Njegovoj majci, mojoj babi, lupao je glavu o zid, dok je mene tukao gajtanom, žaračem i čekićem. Isto je to radio i sa mojom majkom. Mi smo ćutali i trpeli sve dok nas nije najurio iz kuće. Ja sam se patio po domovima i hraniteljskim porodicama, dok je moja majka otišla da živi u Šalinac kod Smedereva sa svojom majkom. I ona živi jako bedno. Ja je neki put obiđem da je vidim i pomognem. Nacepam joj drva i još nešto uradim. Nadam se da će i mene da ogreje sunce i da dobijem svoj krov nad glavom. Kada se to desi onda ću moći i da se bavim nekim poslom, zaradim neki dinar više, kako bih pomogao mojoj napaćenoj majci. Oca ne mrzim i sve mu opraštam za ono što mi je u životu loše učinio-na kraju svoje ispovesti poručio je Jovica Stefanović zvani Rambo.

Sada je na nadležnima u gradu da se potrude i da urade ono što su obećali svom sugrađaninu Jovici Stefanoviću Rambu. Nadamo se da Rambo neće da doživi sudbinu mnogih beskućnika koji svoj život završavaju smrznuti u nekom haustoru, jer svaka reakcija posle toga onih koji treba da brinu o životu svojih građana, biće zakasnela.

Komisija završila posao

Član gradskog veća Dejan Krstić kaže da je Komisija za utvđivanje nepokretnosti u vlasništvu grada Požarevca završila popis i podnela izveštaj Veću, koji ji ga je i usvojio.

-Duži vremenski period nije se znalo šta grad od nepokretnosti poseduje. Mnogi objekti su bili samo na papiru, neki toliko ruinirani da nisu za upotrebu, a bilo je i objekata koje neki neosnovano koriste. Sve je to Komisija popisala i sada imamo uvid šta je naše i šta je upotrebljivo. Na osnovu tog popisa mi ćemo napraviti šta je za upoterbu i šta možemo da dodelimo. Nakon toga uradićemo i kriterijume za dodelu dih prostorija i rešićemo tako jedan deo problema. To sigurno neće moći da se uradi do proleća, jer ko će u zimu da isteruje neke neovlašćene korisnike. Nadam se , da će se tada rešiti i Stefanovićev zahtev, rekao je Krstić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari