Raskorak ljudi sa dve domovine

U Dubrovačkoj republici su se, navodno, zločini počinjeni za vrijeme južine tretirali blaže zbog lošeg utjecaja koje ovaj vjetar ima na raspoloženje ljudi. Na Rabu smo. Otočna izolacija ne znači informacijsku blokadu, odnosno ja ne umijem živjeti neinformirana.

„Danas kada uzmete Mein Kampf, umesto reči Jevrejin stavite musliman i to je ono što se trenutno dešava u svetu“. Na ove riječi Reinera Hessa, unuka zapovjednika Aušvica u razgovoru za Deutsche Welle, podsjeća novosadski novinar Aleksandar Reljić povodom premijere njegovog filma „Unuk“.

U zagrebačkom Borongaju netko je na dvije osmrtnice ljudi muslimanske vjeroispovijesti stavio svinjsku mast. „Ako ovo ne ostane izolirani slučaj, to znači da će hrvatski nacionalizam izgubiti svoju specifičnost u Europi, naime – za razliku od drugih europskih nacionalizama on nema tradicionalnu mržnju prema muslimanima“, kaže politički analitičar Žarko Puhovski za Radio Slobodna Europa.

Suprug Samo i sin Lukas zovu me da se odvezemo do grada prije kiše. Već sam predugo u karanteni zbog virusa i upale sinusa. Vapim za svježim zrakom i morskim plavetnilom, koje mi se ove praške zime uvlačio u snove češće nego ikad. Put nas je odveo i u Kampor. U tom se rapskom selu nalazio talijanski konc logor za oko 15.000 ljudi. Znaju se samo 1.488 imena od nekoliko tisuća mrtvih. Među njima 163 djece mlađe od 15 godina.

Da li je potrebno desetogodišnje dijete izlagati ovakvim užasima? Rekla sam mu samo da je to spomen groblje ljudi koji su umrli zato što su imali neku drugu nacionalnost, vjeru ili razmišljanje i da je to najveće zlo koje… „Znam mama, razumijem, ne trebaš mi objašnjavati…“

U starom gradu prolazimo pored dva spomenika, jedan pored drugog. Rijetkost u Hrvatskoj. Jedan posvećen žrtvama fašizma a drugi žrtvama domovinskog rata. Prema podacima stručnjaka u Hrvatskoj je porušeno ili uklonjeno oko tri tisuće spomenika NOB-a.

Zatvorili smo škure. Jugo je prizvalo kišu. Sin je od mene naslijedio zazor od vjetra. Pobjegao je s tatom u svijet Minecrafta. Ja sam ostala u svijetu zatrovanom informacijama.

Subota, 31. mart

Opet jugo. I pljusak. More je uskomešano i sivo, spojilo se s nebom. Nestalo. Ne liči na more iz mojih praških snova. „Bogovi danas nisu raspoloženi. Pada nebo“, kaže mi Lukas. „Kako to misliš?“

„To misle Gali iz sela Asterixa i Obelixsa kad pada kiša,“ objašnjava.

Kuma iz Tel Aviva javlja se iz Beograda. Došla je prodati roditeljsku kuću. Presjekla je pupčanu vrpcu sa Srbijom. Mi sa dvije domovine posebna smo sorta. Stalno u raskoraku. O izmještenosti govori moja knjiga „Hipofiza u egzilu“. Urednik i izdavač iz Beograda poslao mi prelom na uvid. Igrom slučaja radim ovih dana i na finalnoj verziji češkog prevoda. Izgleda da će obje knjige ugledati svjetlo dana približno u isto vrijeme. Hrvem se s tim rukopisom predugo. Nadam se da će se koričenjem konačno odlijepiti od mene. Otići u egzil. Kiša i južina prestali. Izašli u šetnju i nakratko uživali u borbi sunca i oblaka.

Samo i Lukas kod rodbine. Ja radim na rukopisu. Vijesti ne mogu čitati. Histerija crkvenih i desničarskih krugova oko Istanbulske konvencije dosegla je neprobavljivi vrhunac.

Nedjelja, 1. april

Uskrs po gregorijanskom kalendaru. Mi na trajektu, krenuli za Prag. Putujemo iz zemlje u kojoj se prema popisu stanovništva iz 2011. katoličkim vjernicima izjasnilo 86% građana, u zemlju u kojoj praktičnih katolika ima 10%! I dok ulazimo u novi rapski trajekt „Četiri zvonika“ razmišljam o riječima bosanskog franjevca i teologa Drage Bojića koji kaže da Uskrs pripada svim ljudima. Međutim, ima onih „koji Boga žele privatizirati, uskratiti ga drugima, koji manipuliraju Bogom za svoje vlastite interese, koji Boga žele okrenuti protiv drugih ljudi.“

Splitski nadbiskup Barišić u svojoj uskršnjoj poslanici udara po Istanbulskoj konvenciji. Plaši žene da zbog nasilja ne smiju rastakati brak, i da svako „samoostvarenje neovisno od stvoritelja vodi u provaliju.“

Vozimo se prema Vratniku, velebitskom prijevoju iznad Senja, provalije malo na lijevoj, malo na desnoj strani. Ljepota prirode fizički boli u kontrastu s opustjelom i siromašnom Likom. „Kako ljudi ovdje voze slatke aute“, reče Luki nakon što je ugledao u jednom dvorištu Ladu Nivu i prastarog Mercedesa. Ličko-senjska županija najmanje je naseljena u Hrvatskoj, 10 stanovnika po km2. Mladi odlaze, starci umiru.

Otkako smo izašli na autocestu vožnja do granice sa Slovenijom prošla je u hipu. Da nije bilo korupcije čovjek bi stvarno bio ponosan na ovaj prometni poduhvat.

Hrvatska nije u Schengenu. Na granici sa Slovenijom čekamo dvadesetak minuta. Gledam fejs. Miljenko Jergović podsjeća:

„Iako je prema vlastitom vjerovanju stradao za sve – ali fakat za sve! – ljude, Isus Krist bio je prezreni manjinac, i zauvijek je ostao figura prezrenog manjinca, Jevrejina, izbjeglice, vanbračnog sina, čovjeka s Levanta, Sirijca. Pomislite samo što bi mu učinili oni koji ga danas slave!“

Na granici s Austrijom policajci. Ne zaustavljaju nas. Unose se pogledom, tražeći tamnopute manjince.

Ponedjeljak, 2. april

Prag, poslije Zadra i Raba. Praznik je. Svi troje smo kući, što je ponedjeljkom rijetkost. Iskorištavamo sunčan dan za šetnju i izložbu. U muzeju Kampa pored Vltave radovi slavnog češkog slikara 20. stoljeća Jana Zrzavog. Kao tinejdžer je sanjao da mu je stigla velika kutija s bojama i slikarskim priborom. U potpisu je stajalo Leonardo da Vinci. Tada je odlučio biti slikar. Slikao je češke pejzaže, Italiju, Bretanju… Luki se najviše zadržao pored jedne slike s raznobojnim brodicama na zelenom moru. Srećem češku prijateljicu Radku. Dogovaramo se za koncert. Česi su neumorni konzumenti kulturnih događanja, a ima ih na pretek. I srećom, još uvijek dostupni velikom broju ljudi. Sjećam se svojedobno šoka na licu Amerikanca, direktora Radija Slobodna Evropa kad je shvatio da u kazalište idu svi slojevi češkog društva.

Utorak, 3. april

Svjetski mediji sve rjeđe o Česima pišu kao slobodoumnim i liberalnim, a sve češće kao o rasistima i ksenofobima. Teško je objasniti otkud islamofobija u zemlji u kojoj takoreći i nema muslimana. Političari, na čelu s predsjednikom Zemanom i mediji učinili su dobar dio posla. Rezultat je ekstremistička stranka u parlamentu sa 10% glasova. Na čelu joj je migrant, polu-Japanac.

Jedan od njegovih pristalica nedavno je uhapšen. Na sedamdesetogodišnjeg Čeha trovanje mržnjom imalo je do te mjere toksično djelovanje da je odlučio krenuti u boj protiv terorista. Kako? E, pa tako da je sam postao terorist.

Čovjek je u dva navrata prošle godine na željezničke šine srušio stabla kako bi izazvao nezgodu, a da za to budu okrivljeni islamski teroristi! Ostavio je poruku na arapskom ‘Alah je veliki’, i to sa pravopisnim greškama! Srećom, nitko nije stradao.

Čitam kako je običan list papira u jednoj osnovnoj školi izazvao pravu buru na društvenim mrežama i strah od gubljenja narodnog identiteta. A na listu su arapska slova koja se koriste prilikom učenja disleksičnih đaka u testu zapažanja.

Srijeda, 4. april

Lukas već drugi dan nije u školi zbog bolesti. Trudimo se nadoknaditi gradivo, a istodobno mu prevodim na hrvatski riječi koje ne sreće u našoj svakodnevnoj komunikaciji. Nije mu lako, s obzirom da se sreće i sa zadarskom ikavicom i rapskom čakavicom. Prošlog ljeta na Rabu, nakon boravka u Beogradu, obratio mi se sa „ča ti je, bre?“.

Čitam vijesti na češkim portalima. Sindikati najavljuju štrajk radnika Škode. Žele povišicu za 14%, firma nudi 10%. Češka ima najmanju nezaposlenost u EU, ispod 4%, velika je potražnja za radnicima. Prosječna radnička bruto plaća u Škodi je oko 1.500 eura mjesečno. Pitam se kako ovo zvuči u Srbiji.

Četvrtak, 5. april

Sinoć su dodijeljene češke književne nagrade Magnesia Litera. Nakon osnivanja Čehoslovačke 1918. donijet je zakon da svaka općina mora imati knjižnicu. Do danas je mreža biblioteka u Češkoj među najgušćima na svijetu, 100 godina kasnije knjiga godine je „Napušteno društvo, češki put od Masaryka do Babiša“ iz pera uglednog novinara Erika Taberyja. Dobri makroekonomski rezultati ne spašavaju Češku od krize identiteta. Batrga se između istoka i zapada, oligarhije i demokracije. Predsjednik Zeman je otvoreno proputinovski orijentiran, premijer Babiš, populist, oligarh pod optužnicom za korupciju.

Danas su troje čeških istraživačkih novinara u neuobičajenom proglasu za češke prilike izjavili kako su posljednjih mjeseci izloženi policijskim saslušanjima. Predmet – njihov istraživački rad na slučajevima u vezi s premijerom Babišom.

Havel je govorio da je urođena mana demokracije to što onima koji s njom misle pošteno neizmjerno veže ruke, dok onima, koji je ne shvaćaju ozbiljno, omogućava gotovo sve.

Autorka je novinarka iz Praga