Alfred Brendel pripada plejadi velikih savremenih pijanista sa internacionalnim renomeom, kome se ovih dana navršilo 90 godina.
Njegovu pijanističku i pedagošku karijeru prati i studiozno bavljenje teorijom i filozofijom muzike sa više objavljenih knjiga o muzici.
Njegov sabesednik u knjizi Umetnost interpretacije – Razgovori o Šubertu i Betovenu (Bärenreuter / Metzler, 2020), Peter Gilke i sam je dirigent i autor više muzikoloških studija.
Neposredno pred Brendelov 90. rođendan objavljena je knjiga razgovora koji su vođeni u toku više godina u Švarcenbergu, u okviru festivala Schubertiaden i docnije, pod okolnostima pandemije, nastavljeni u korespondentnoj formi.
U ovoj knjizi Brendel i Gilke, sa jedne strane, promišljaju o fascinirajućoj ideji i izmeni iskustava o praksi interpretacije na primeru Šubertove i Betovenove muzike.
Sa druge strane, oni diskutuju i o načelnom kao što je pitanje odnosa vernosti tekstu i interpretaciji i mogućnosti da se o muzici govori rasudno, tj. da se jezički interpretira.
U razgovoru su predstavljena najviša individualna, iskustvom zasićena saznanja o više tema.
Šta se zacelo događa kroz muzičku interpretaciju?
Da li vernost tekstu vodi ka muzičkom slepilu?
Kojom slobodom raspolažu muzičari pri izvođenju Šubertove i Betovenove muzike?
O odnosu između kompozitora i interpretatora.
Plus, izvan forme i strukture, razgovor o muzici kao govoru o karakteru, atmosferi, duševnoj poziciji, idejama muzičkog dela.
I još, između oduševljenja i distanciranosti, kako se definiše Šubert u odnosu na Betovena?
Kako mi možemo da opazimo novo, šokantno, dosad nečuveno u Šubertovoj muzici?
Nove perspektive u Šubertu i Betovenu izvan oveštalih slika i klišea, o inspiraciji, ali i o opterećujućem međusobnom odnosu dvojice genija.
Komponovana muzika je težak objekt: ona se može čitati ili zapravo ona mora da zazvuči da bi stvarno postojala (bila objektivizovana).
Ali o njoj i treba govoriti, kao i o praktičnim aspektima izvođenja, jer se jedno od drugog ne može odvojiti.
Sa druge strane, ona se protivi jezičkom prilazu što može da vodi beznađu.
To zapravo čini pojam interpretacije u muzici izazovno višeznačnim i fascinirajuće kompleksnim.
U knjizi, u fokusu je muzika Betovena i Šuberta.
Interpretirati jezik znači jezik razumeti; muziku interpretirati znači muziku svirati.
Ali nije sasvim jednostavno, kao što to Adornov diktum hiperbolizuje: „ima razumljivog muziciranja i muzičkog razumevanja“ koji se susreću u onome čemu jezik teži.
Ovde se mogu slušati dvojica velikana svoga faha, koji mogu i jedno i drugo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.