18. april // petak //



Vutra… na Veliki petak. Progutala sam je pre par meseci u nekoliko navrata u gradskom prevozu. Kad već otkucam kartu i nađem neko prazno mesto, mogu bar i da se opustim petnaestak minuta dok se vozim. Praktično samo tada i imam koliko-toliko slobodnog vremena da pročitam i nešto za svoju dušu, pored stotina mejlova, saopštenja, programa i drugih priloga koji svakodnevno stižu na adrese portala za kulturu SEEcult.org iz celog regiona i šire.


I pored kišovitog i hladnog vremena, farbanja jaja i drugih običaja, koji su ispraznili gradske ulice, promocija knjige „Kad je cvetala vutra… (i pucale tikve)“ Srđana Markovića privukla je tridesetak ljudi. U kafeu Leila Records and Books, prostranom podrumskom prostoru sa ogromnom kolekcijom vinil ploča najrazličitijih žanrova, prikazan je i dokumentarac „Chant Down Babylon“, koji je Điđi snimio 2006. na Jamajci s rediteljem Dilanom Harvejem iz Londona. I u knjizi se osvrće na dogodovštine iz filma i pokušaje očuvanja jedne plaže u društvu razapetom između divljeg kapitalizma s jedne i rastafarijanske duhovnosti s druge strane.

„Vutra“ se, inače, ne bavi dotičnom, već je autentičan pogled autora na protekle četiri decenije kroz osvrt na dešavanja u muzici, filmu, kulturi i društvu uopšte, lokalnoj i globalnoj politici… Po uzoru na slavni roman Dragoslava Mihailovića, opisuje Dušanovac i Beograd od kraja 70-ih i početka 80-ih, uz Njujork i London, gde je živeo u dužim periodima narednih decenija. Čitljiva i dobra proza, a bez književnih pretenzija, što reče Mićun Ristić na promociji. Ujedno, Markovićev osvrt na uticaj pank-rok i rege muzike, kultnih filmova, dobrih knjiga, čuvenih žurki i koncerata i razne druge fenomene nedavne istorije, na koje se i kritički osvrće, neminovno inicira pitanje o današnjim idolima i vrednostima. I strah od toga da nema smisla čekati da „dođu neke nove generacije, pa će nam biti bolje“… Jer se njima danas na nacionalnoj TV frekvenciji servira kao idol „žestok momak sa beogradskog asfalta“ koji ima sklonost da slika i piše. A umetnika u medijima nema.

Političara ima na pretek. Ali, konzervativno je postalo navodno progresivno, pa je sve obesmišljeno.

Pošto je Veliki petak, hajde da kažem da verujem u Priču o bludnom sinu. Mada, nisam baš toliki vernik da mogu da poverujem u današnje bajke.

19. april // subota //

Velika subota je zaista bila Velika. Moj šestogodišnji sestrić Ilija bio je neviđeno uzbuđen celog dana. I šest dana pre toga. Konačno je dočekao da odgledamo na HRT-u i „Povratak džedaja“, završni deo „Zvezdanih ratova“. Upoznao je ranije već sve junake kroz igricu Angry Birds i Lego Star Wars, ali filmski serijal ga ostavlja bez daha… Danima mu crtam likove iz svih mogućih verzija, on ih boji, seče i lepi na karton, pa ponosno nosi u vrtić i u park. Sada ih i sam crta. I druga deca su počela da nose kesice sa papirnim junacima. Odmah vam kažu ko je dobar, a ko zao. Iliji je posebno drago što Dart Vejder na kraju ipak ima malo „dobroće“ u sebi. I što je Skaj Voker verovao u to.

20. april // nedelja //

Uskrs. Veliki neradan dan. SEEcult.org radi, uvek.

Rade i svi gradski restorani. Prođoh slučajno Skadarlijom negde u vreme tradicionalnog porodičnog ručka. Prepuno. Radost i veselje.

I svi gradski prosjaci izašli ovih neradnih dana na ulice. Ima ih sve više.

Žiro račun male Nađe je 265-0200000054378-94. Pomoć za lečenje joj je neophodna. SMS je 100 dinara (s PDV-om).

21. april // ponedeljak //

Završavamo montažu video-intervjua sa Nelom Antonović, povodom 30 godina Mimarta. U jednom delu Nela se priseća kako je vest o premijeri Mimartove predstave na neformalnoj sceni SKC-a bila u najavnom bloku „velikog dnevnika“. Počinjemo tim intervjuom produkciju projekta „Abeceda nezavisne kulture“ s Booksom iz Zagreba i Kulturpunktom. Želimo da istražimo istoriju nezavisnih scena, pomognemo organizacijama da digitalizuju svedočanstva o svojoj istoriji i ispričaju ono što nemaju gde drugde da kažu. Jer, „velike“ medije više ne interesuju.

22. april // utorak //

Udarna vest na svim televizijama je da smo dobili mandatara. Ime je poznato već danima, doduše – da ne kažem mesecima, pa i još pre izbora, pa i pre rekonstrukcije vlade…

I Disciplin A Kitschme se ponovila – lansirala je novi hit „Ovisnik o moći“. Da se ne bi pomislilo da se odnosi samo na političare, Koja i ostali članovi benda su sačekali lepo da prođu izbori. Ako se neko ipak tu prepozna, „to je njegov problem, pa će mu biti bolje da shvati tekst krajnje ozbiljno i spasi se na vreme.“

Uoči izbora, inače, kultura u Srbiji, koja je na izdisaju u svakom pogledu, nije bila tema kampanje bilo koje stranke. Nije interesantna očigledno ni prilikom raspodele resora u novoj vladi. Ministar po svemu sudeći ostaje Ivan Tasovac, bivši dugogodišnji i nesuđeni novi direktor Beogradske filharmonije, izabran nedavno na javnom, transparentnom konkursu koji je mogao da bude primer drugim nacionalnim institucijama. Na primer, Narodnom pozorištu, koje je već tri puta neuspešno biralo direktora. Jedini problem je što bi Filharmonija verovatno dobila novog direktora da se nije prijavio i Tasovac. Sad će morati da odbije predlog UO o svom imenovanju. Umesto za primer, konkurs Filharmonije postaje još jedan neuspeo primerak.

O konkursima samog Ministarstva i ostalih institucija za podršku kulturi u ovoj godini ne bih – detaljne analize objavljene su u novom broju Maneka, magazina Asocijacije Nezavisna kulturna scena Srbije. Promovisali smo ga nedavno u KC Grad, koji je slavio pet godina postojanja. Par primeraka Maneka poslato je i u Nemanjinu. Nadam se da će i neko iz Ministarstva finansija pogledati predloge za promenu poreske politike koji bi povećali ulaganja u kulturu, a isprobani su u mnogim zemljama, pa i u regionu.

23. april // sreda //

Još tri dana u Kulturnom centru Beograda moguće je obići izložbu „Let's Call it Love“ Brede Beban, velike jugoslovenske i evropske umetnice, koja je preminula na današnji dan pre dve godine u Londonu.

Bredina izložba, koju su partnerski organizovali KCB i MSUV, u saradnji sa SEEcult.org, dosad je najsveobuhvatniji prikaz njenih radova iz emigrantskog života, odnosno po odlasku iz Zagreba do smrti 2012. Snimili smo vođenje kroz izložbu koje su održali Branko Franceschi i Dubravka Cherubini, a može se videti na Jutjub kanalu SEEcult.org.

Breda je bila dugogodišnja prijateljica mog kolege Miroljuba Marjanovića, istoričara umetnosti i glavnog urednika SEEcult.org, koji me je sa njom i upoznao svojevremeno. Drago mi je što je bar ovako ponovo u Beogradu. Posle Beograda, biće i u Novom Sadu, u kojem je rođena, a potom i u Bajaluci.

24. april // četvrtak //

Premnogo posla. Uobičajeno za SEEcult. Neobično bi bilo kada bismo od toga mogli i da živimo.

Autorka je direktorka portala SEEcult.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari