Revizionizam u Hrvatskoj ne posustaje

I da sve bude u opskurnom tonu maloumnog slavljeničkog revizionističkog ustašluka i glorifikacije zločinačkog Pavelićevog režima, predsjednik Udruge IX bojne HOS, živopisni Marko Skejo (koji čak i likom, urešenim hitlerovskim brčićima naglašava vlastitu opsjednutost nacističkom ideologijom) u dvorani u Lori (u vrijeme Domovinskog rata 1991-1995. zatvor u kojem su pripadnici hrvatske policije sadistički mučili uhićene Srbe od kojih je nekoliko i smrtno stradalo) pred okupljenim pristašama svečani je skup završio usklikom: „Za dom“, na što je oduševljena publika gromoglasno odgovorila: „Spremni!“

STVAR INTERPRETACIJE: Vlada RH na čelu s premijerom Plenkovićem odmah je reagirala nazvavši Raosovu izjavu „nepromišljenom i neprimjerenom“, a Ministarstvo branitelja RH se ogradilo od svog izaslanika naglasivši kako nije bio ovlašten za davanje bilo kakvih izjava.

Ali, ako je Raosov istup „nepromišljen i neprimjeren“, a nedvojbeno jest, zašto onda nije reagirala policija koja je osiguravala skup čije bi postupanje bilo posvema sukladno važećim zakonima.

Na to pitanje Plenković, naravno, nije odgovorio već je, kako i uobičava kad govori o ustašama i ustašlucima, u velikom luku zaobilazio bit stvari i pozivao se na Ustav RH (koji se u preambuli poziva na antifašizam) i zakone RH kojima se taj pozdrav zabranjuje, ali se njegova primjena ipak selektivno dozvoljava u slučaju komemoriranja poginulih pripadnika HOS koji su pod tim geslom ginuli u tzv. Domovinskom ratu.

Drugim riječima, sve je stvar interpretacije koja se svjesno zlorabi, a svi se pri tomu prave ludi kao da ne vide da se ustaštvo na taj način rehabilitira.

Plenković prebacuje odgovornost na hrvatsko pravosuđe koje je po njegovom tumačenju spomenuti pozdrav (ne)sankcionira od slučaja do slučaja, da bi Boris Milošević, potpredsjednik Vlade RH (upravo i zadužen za pitanja ljudskih prava), predstavnik Srba i član Pupovčeve SDSS, bez imalo stida i pameti ublažio svoju osudu ustaškog pokliča mržnje besmislenim pozivanjem na nekakav nacionalni plan protiv govora mržnje i očuvanja (antifašističke) kulture sjećanja, koji još uvijek do danas nije donesen, naglašavajući kako se taj proces (borbe protiv revizionizma) ne može riješiti „lomljenjem preko koljena“, kao da je zaboravio da je od svršetka Drugog svjetskog rata prošlo 80 godina, a svršetka Domovinskog 30 godina i ako se taj sablasni zloduh ustaškog revizionizma za to vrijeme nije slomio, očevidno nikad i neće.

Plenković se, to je posvema jasno, boji upustiti u raspetljavanje tog Gordijevog čvora novodobne hrvatske povijesti jer dobro zna kako za veliku većinu hadezeovaca pozdrav „Za dom spremni“ i slični ustašluci nisu nikakav problem.

Dapače, znatan dio pripadnika njegove stranke, ali i simpatizera (ne)izravno prihvaća novodobni hrvatski revizionizam (koji ignorira antifašizam) kao punu i pravu mjeru autentičnog hrvatstva.

NAIVNOM RADOVANJE: Budući se bliži datum (24. travnja) obilježavanja proboja logoraša iz Jasenovca, stvari se za Plenkovića i njegovu vladu dodatno kompliciraju, posebice nakon propalog dogovora s udrugom antifašista i predstavnicima naroda žrtava ustaškog zločina (Židovi, Romi i Srbi) oko pravosudnog sankcioniranja odnosno zabrane pozdrava „Za dom spremni“, kao i zbog već spomenute izjave brigadira Raosa na HOS obljetnici, tako da će se po svemu sudeći i ove godine u više kolona hodočastiti odavanju počasti žrtvama zloglasnog ustaškog logora u kojem je brutalno pobijeno više od 80 000 ljudi, pretežito Srba, ali i ogroman broj Roma i Židova kao i Hrvata-antifašista.

Već se zna da Koordinacija židovskih općina neće nazočiti središnjoj protokolarnoj komemoraciji koju 24. travnja organizira Spomen-područje Jasenovac, već će to učiniti četiri dana kasnije i tako će ujedno obilježiti i Jom Hašoa (Dan sjećanja na šest milijuna pobijenih Židova u holokaustu), a prema riječima predsjednika Židovske općine Zagreb prof. dr Ognjena Krausa, razlog je tomu što se od prošle obljetnice jasenovačkog proboja do danas ništa od dogovorenog s Plenkovićem nije realiziralo.

Podsjećam: Židovi su i prošle godine tražili, zajedno s ostalim predstavnicima naroda žrtava nacifašizma da se ustaški pozdrav „Za dom spremni“, kao i isticanje nacističkih, ustaških i četničkih insignija uvrsti u Kazneni zakon, kvalificira kao kazneno djelo koje bi se kažnjavalo zatvorom do tri godine.

Ali, Plenkovićevo obećanje naivnom radovanje; Židovi će stoga iznova zaobići Vladin protokol i sami se pokloniti žrtvama ustaškog terora.

Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašista RH (jednog od organizatora komemoracije), našao se u nebranom grožđu; rado bi hodočastio u Jasenovac s premijerom, jer ne želi u pitanje dovesti vlastitu sinekuru i sitne privilegije kojima Vlada sponzorira njegovu udrugu, ali nakon izjave i događanja u Splitu, svjestan je, ukoliko se Plenković jasno ne odredi prema ovim i sličnim ustaškim provokacijama, teško će pred svojim članstvom moći opravdati sudjelovanje u zajedničkoj komemoraciji s Vladom koja očevidno ništa ne planira poduzeti povodom svojih obećanja o izmjenama Kaznenog zakona.

I tako je lako moguće da se i ove godine reprizira scenarij proteklih godina, odnosno da se komemoracija žrtvama ustaškog terora obilježava odvojeno u tri kolone. Vlada, Židovi, antifašisti, samo ostaje pitanje s kim će ići predstavnici Srba, s Vladom ili antifašistima? Sve ovisi o tomu što će u svojoj glavi, pod određenim, tog trenutka datim okolnostima iskombinirati prof. dr Milorad Pupovac.

„ODUZETO“ MITSKO MJESTO: Ali, dok u RH kod odgovornih, a u to više nema sumnje, nedostaje političke volje da se ova pitanja definitivno riješe, a koja ne traže nikakav radikalan politički zaokret, već samo malo više građanske hrabrosti, dosljednosti i poštenja u poštivanju vlastitog Ustava, dotle su u susjednoj Austriji problem hrvatskog ustašluka zakamufliranog u komemoraciju na spomen žrtvama komunističkog terora u Bleiburgu/Pliberku definitivno skinuli s dnevnog reda.

Istina, trajalo je dugo, ali su se na koncu stvari ipak posložile na pravi način koji mi u Hrvatskoj možemo samo sanjati.

Josef Marketz, biskup Gurk-Klagenfurta dopustio je hrvatskim biskupima održavanje svete mise zadušnice za žrtve Bleiburga, ali ne kao dosad na Lojbaškom polju kod spomenika žrtvama (s kojeg je austrijski ministar unutrašnjih poslova zatražio uklanjanje hrvatskog povijesnog grba, tzv. šahovnice s prvim početnim bijelim poljem), već unutar za to predviđenog crkvenog prostora.

Počasni bleiburški vod (PBV), kao jedan od organizatora komemoracije, burno je reagirao; prozvali su Plenkovića i vladu da ništa nisu učinili kako bi to spriječili.

Ove godine Vlada i Sabor (pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu) najavili su kako će se središnje odavanje počasti žrtvama Hrvatskog križnog puta održati (13. i 14. svibnja) na zagrebačkom Mirogoju i u svetištu hrvatskih mučenika u Udbini, ali u PBV ostaje žal što im je austrijska vlada (konsenzusom svih parlamentarnih stranaka) oduzela mitsko mjesto gdje su dosad obilježavali „hrvatski martirij“, a zapravo su organizirali ustaški dernek na kojem su otvoreno veličali NDH, Pavelića i nacifašizam.

I ne samo to, Austrijanci su donijeli zakon kojim se zabranjuje ustaško znakovlje iz doba NDH kojim se na nedopušten način promoviraju fašističke ideje.

Inicijativu cijelog „paketa ovih mjera“ dala je koruška Slovenka Olga Voglauer (zastupnica s liste zelenih u austrijskom parlamentu) koja je od ministarstva unutrašnjih poslova zatražila osnivanje posebnog stručnog povjerenstva kako bi se istražile sve činjenice u svezi Bleiburga, a koje je na koncu zaključilo da su proustaška okupljanja na Lojbaškom polju čin kršenja austrijskog zakona o zabrani nacifašističkih okupljanja i simbola što su prihvatili čak i predstavnici desničarske Slobodarske stranke (FPÖ).

Voglauerova nije krila zadovoljstvo i po prihvaćanju njenog prijedloga u parlamentu i vladi ona je poručila: „Skup u Bleiburgu/Pliberku desetljećima su obilježavali revizionizam i ekstremno desna agitacija. Slovio je za najveće okupljanje fašista i neonacista u Europi. Tu se nije komemoriralo žrtve nego slavilo NDH. Svake su godine kršeni zakoni o zabrani nacističkih i fašističkih skupova, simbola i znakovlja, praćeni hitlerovskim i HOS-ovskim neprimjerenim pozdravima… Pod pokroviteljstvom Katoličke crkve u Koruškoj bilo je moguće da se taj proustaški skup održi i to pod izgovorom da se radi o crkvenom slavlju. Stručnjaci su sada ukazali da taj skup nije crkveno slavlje nego da iza njega u prvom planu stoje politički elementi, te zbog toga ne može biti odobren. Veličanje NDH nema u Austriji što tražiti“. E, ali zato ima što raditi i tražiti u Hrvatskoj; čini se da bolje nismo ni zaslužili, jer nam je to naša borba za slobodu na čelu s HDZ dala i donijela.