Sačuvati nacionalno ime, jezik i vjeru

 – To smo tražili zbog mogućnosti zabune, jer se etnička pripadnost odnosi na porijeklo, a ne na suštinu onoga što čini nacionalna osjećanja i identitet. Zato je, s obzirom na situaciju u Crnoj Gori koja izvire iz skoro dvovjekovne kulturološke matrice postojala objektivna dilema kako da se izjasne, recimo, pripadnici naroda istog etničkog, slovenskog, porijekla – Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, objašnjavaju u SDP-u.

Damir Šabanović, član Opštinskog odbora Bošnjačke stranke u Bijelom Polju kaže da u svakoj demokratskoj državi, time i u Crnoj Gori, popis je vrlo značajno pitanje koje se sprovodi u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja. „Međutim, bitno je naglasiti da je popis isključivo statističko i tehničko pitanje, i to je njegovo najviše određenje. Očekivanja Bošnjačke stranke u Bijelom Polju su da će se popis upravo tako i sprovesti: građani će se slobodno i bez ikakvih pritisaka izjasniti o svom državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti, vjerskom opredjeljenju, maternjem jeziku, kao i ostalim bitnim pitanjima. Raduje nas što je Evropska unija jasno poručila da je veoma zainteresovana da popis u Crnoj Gori prođe u slobodnom ambijentu, bez tenzija i politizacije. U tom smislu, slažemo se sa konstatacijom gospodina Leopolda Maurera, šefa delegacije Evropske komisije, da u Crnoj Gori ne postoji nikakav vid političkog pritiska na građane u pogledu njihovog izjašnjavanja po bilo kojoj osnovi“, kaže Šabanović. Prema njegovim riječima, Bošnjaci su u najvećem broju svojim glasovima doprinjeli obnovi nezavisnosti Crne Gore. „Time smo potvrdili svoju privrženost ovoj državi i njenim demokratskim vrijednostima, ali istovremeno iskazali jasnu potrebu za očuvanjem svog nacionalnog identiteta i većim učešćem u institucijama sistema. Zbog toga držimo da će, na predstojećem popisu, još slobodnije i u većem broju iskazati svoj nacionalni bošnjački identitet, ističe Šabanović.

Bošnjački nacionalni savjet u Crnoj Gori je formirao Koordinacioni odbor i odredio koordinatore aktivnosti za pomoć građanima u vezi sa predstojećim popisom. Osman Nurković, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori, kaže da je cilj da se proprati sve što bude vezano za popis i da građani budu edukovani na pravi način. Takođe, potpredsjednik crnogorske Skupštine Rifat Rastoder za Reviju Forum je kazao da Bošnjaci ne bi smjeli da čekaju da im drugi rješavaju dileme.

– Moramo sami sačuvati sopstveno ime, jezik i vjeru. Moramo dodatno jedni drugima objasniti šta je suština bošnjaštva. Odlučno se suprostaviti podmetanjima da je riječ o preferiranju druge države kao domovine. Sami se, takođe, kao i do sada, moramo izboriti za svoje zasluženo mjesto u društvenoj i državotvornoj hijerarhiji. Zbog toga se na ovom popisu moramo izjasniti za nacionalno ime Bošnjak, za maternji jezik bosanski, za pripadnost islamskoj vjeri i za državljanstvo crnogorsko, kazao je Rastoder.

Prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2003. godine, saopštenim na konferenciji za štampu MONSTAT-a 19. decembra 2003. godine, od ukupno 672.656 evidentiranih stanovnika bilo je 40,64 odsto Crnogoraca, 30,01 odsto Srba, 9,41 Bošnjaka, 4,27 Muslimana, 7,09 Albanaca, 1,05 Hrvata, 0,43 Roma i ostalih i neidentifikovanih oko sedam odsto ukupnog stanovništva. Naknadnim administrativnim usaglašavanjem sa navodnim evropskim standardima, ovi rezultati popisa su dodatno izmijenjeni, odnosno umanjeni za čitavih devet procenata popisanog stanovništva. Iz zvanične evidencije su izostavljeni svi oni, uglavnom Bošnjaci i Albanci, koji se nalaze na privremenom radu u evropskim i drugim državama. Time su nešto uvećani procenti učešća Crnogoraca u ukupnom stanovništvu sa 41,8 na 43 odsto i Srba sa 30,01 na 31,8 odsto, dok je procenat učešća Bošnjaka u ukupnom stanovništvu ovom računskom radnjom smanjen sa 9,41 na 7,77 odsto, Albanaca sa 7,05 na pet odsto i Muslimana sa 4,27 na 3,97 odsto.

– Nažalost, na popisu iz 2003. godine gotovo jedna trećina pripadnika istog naroda za svoje nacionalno ime zadržalo je konfesionalnu odrednicu Musliman, dok se jedan dio njih „pisao“ kao Crnogorci islamske vjere. Slično je i sa kulturološkom samoidentifikacijom. Jedan dio onih koji su se izjasnili kao Bošnjaci, za maternji jezik pisali su bošnjački jezik, manji procenat je pisao bosanski jezik, a jedan dio je za sopstveni maternji jezik zadržao dotadašnji službeni naziv jezika srpsko-hrvatski. Jasno je da na osnovu tako kontradiktornih podataka nije moguće kreirati nikakvu razvojnu politiku, što sve samo upućuje na izuzetni značaj predstojećeg popisa. Zbog toga, treba učiniti sve da popis bude što realnija slika stvarnog društvenog i državotvornog bića Crne Gore. Jedino tako se može pomoći sebi i Crnoj Gori, kaže Rifat Rastoder.

Nacionalno ime Bošnjak

Nakon povlačenja Otomanske imperije sa Balkana i formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije, nacionalno ime Bošnjak je zabranjeno. Tako je bilo sve do 1961. godine, kada je Bošnjacima dozvoljena nacionalna samoidentifikacija, ali pod novim nacionalnim imenom, istovjetnim vjerskoj odrednici musliman, samo sa velikim početnim slovom M. Konačno, nakon raspada SFRJ na Kongesu nacionalnih predstavnika u Sarajevu 1993. godine, odlučeno je da se vrati izvorno nacionalno ime Bošnjak.