Kao prijatelji i Turske i Izraela mučno je pratiti katastrofalne okršaje između izraelskih mornaričkih komandosa i flote „humanitarnih“ aktivista koji su pokušali da prekrše izraelsku blokadu Pojasa Gaze. Lično, mislim da su i Izrael i Turska izgubili ravnotežu u poslednje vreme te da je zadatak Amerike da im pomogne da se hitno vrate u središte, piše, između ostalog, Tomas Fridman u svojoj kolumni u Njujork tajmsu.

Fridman, inače autor knjige „Svet je ravan“, koju je izdao Dan Graf i čije je delove ovdašnja publika mogla da čita u feljtonu koji je izlazio u Danasu, kaže: „Dugo sam bio mekan prema Turskoj. Čak sam tvrdio da bi trebalo ako EU ne dozvoli prijem Turskoj, mi pozovemo Ankaru da se priključi Severnoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini (Nafta). Jer mislim da je zaista važno to da je Turska most između judejsko-hrišćanskog Zapada i Arapa i muslimanskog Istoka. Turska uloga je da balansira između istoka i zapada kao jedne od važnih tačaka koja će pomoći da se svet održi stabilnim“.

– Zadesio sam se u Istanbulu novembra 2003. na ulici ispred jedne od sinagoga koja je bila meta bombaškog napada. Dve stvari su me pogodile: Prvo, glavni rabin u Turskoj pojavio se na jednoj ceremoniji ruku pod ruku sa najvišim muslimanskim sveštenikom i lokalnim gradonačelnikom, dok ih je masa obasipala crvenim karanfilima. Drugo, turski lider Redžep Tajip Erdogan, koji dolazi iz redova Islamističke partije, sastao se sa glavnim rabinom, što je prvi put da je turski premijer pozvao rabina u svoju kancelariju. Od tada, smatram da Turska igra važnu ulogu posrednika između Izraela i Sirije. Pozdravljam i odluku od pre mesec dana da se Izrael priključi Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj. Stoga je veoma bolno slušati istog tog premijera koji javno istupa sa većom žustrinom protiv Izraela zbog tretmana Palestinaca u Gazi. Mnogi to posmatraju kao pokušaj Turske da integriše sebe sa muslimanskim svetom nakon što je naišla na otpor EU. Nemam problema sa Turskom ili humanitarnim grupama koje bučno kritikuju Izrael. Ali imam veliki problem kada su ljudi toliko uzbuđeni izraelskim akcijama u Gazi a ne reaguju kada je reč o sirijskoj umešanosti u ubistvo premijera Libana, zbog toga što iranski režim ubija svoje građane koji demonstriraju za pravo da se računa i njihov glas, zbog bombaških napada muslimana u džamijama u Pakistanu niti zbog toga što je u napadu Hamasa uništen kamp UN u Gazi.

Turska ima jedinstvenu ulogu u povezivanju Istoka i Zapada. Ako se Turska zanese više ka Istoku mogla bi postati mnogo popularnija za neke arapske države, ali bi mogla da izgubi mnogo svog strateškog značaja i što je najvažnije svoju istorijsku ulogu kao zemlje koja može biti muslimanska, moderna, demokratska i sa dobrim odnosima sa Izraelom i Arapima. Kada jednom ova kriza prođe, potrebno je vratiti se u ravnotežu. Dva američka najbolja prijatelja su ispala iz ravnoteže i besne jedan na drugog. Moramo ih što brže vratiti u centar pre nego što cela situacija izmakne kontroli.

(Tekst je u originalu objavljen u Njujork tajmsu)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari