Samoodrživa BiH u njenom i interesu SAD

Neven Anđelić: To djelimično može utjecati. Devedesetih godina prošlog vijeka Klintonova i spoljna politika Demokratske partije bila je prilično intervencionistička. Ona se ogledala u intervencijama u BiH i na Kosovu koje su dovele do okončanja rata. Bajden je tada bio dio establišmenta DP i jedan od onih koji su bili vrlo prointervencionistički nastrojeni. Kao potpredsjednik u Obaminoj amdinistraciji možda nije bio u mogućnosti da slijedi taj koncept iz 1990-ih jer se Obami prigovaralo zbog nedostatka intervencionizma posebno zbog toga što je izostalo angažiranje SAD u suzbijanju ogromnih ratnih zločina u Siriji. Šta se sada može očekivati, kad je riječ o BiH? Očekujem aktivnu ulogu Bajdenove administracije. Ne zbog ideološkog motiva već zbog drugih faktora koji su prisutni na Zapadnom Balkanu. Mislim da su se Amerikanci probudili iz četvorogodišnjeg sna.

Vedran Džihić: Centralni element onoga što čini predsjednika Bajdena je poznavanje ne samo BiH nego i cjelokupne regije. To je dobra pretpostavka za aktivniju ulogu SAD na ovom području. Ne znam, međutim, kad će to postati prioritet imajući u vidu sve ono što čeka Bajdenovu administraciju na unutarpolitičkom planu.

Karabeg: Bajden je nedavno, povodom obeležavanja 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma, upozorio da je posao na izgradnji pravde, pomirenja i funkcionalne multietničke BiH ostao nezavršen. Da li to znači da će se on zalagati da se taj posao dovrši?

Anđelić: Mislim da će to biti biti na dnevnom redu nove američke administracije, ali ne na visokom mjestu osim ukoliko se u BiH i u regiji ZB ne desi nešto vrlo pogubno što bi zahtijevalo urgentnu akciju vodeće svjetske sile. Odnosi između Evrope i SAD nisu bili dobri za vrijeme predsjednika Trampa. Bajdenov prvenstveni zadatak je da zapadnu alijansu ponovo ujedini i da Amerika bude vodeća sila, a ne Njemačka kao što je dosad bilo u nekim slučajevima. U tim okvirima očekujem konkretniju akciju i u BiH. Pitanje je u kojoj mjeri će ona biti moguća jer i Rusija ima ambicije u BiH.

Karabeg: Mogu li ZB i BiH, gde je Rusija sve prisutnija, postati područje od posebnog interesa za novu američku administraciju?

Džihić: Posljednjih dana nakon hapšenja ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog jačaju napetosti između Amerike i Rusije. Iako je u tom geopolitičkom konfliktu ZB sekundarni front, ipak očekujem da Bajdenova administracija čvrsto stane na poziciju da ZB i Jugoistočna Evropa pripadaju zapadnoj demokratskoj sferi i da je na tom području glavni uticaj treba da imaju zemlje EU, NATO saveza i SAD. Čini mi se da će ključna stvar biti odnos Bajdenove administracije prema Vučiću i Srbiji pošto Srbija već nekoliko godina igra trostruke i četvorostruke igre između Kine, SAD, Evrope i Rusije.

Anđelić: Dosad je rusko angažiranje na ZB bilo pokušaj skretanja pažnje Zapada i Amerikanaca sa problema u bliskom inozemstvu Rusije – sa Ukrajine, Gruzije, područja Kavkaza i Centralne Azije. Tu su primarni ruski ciljevi i tu dolazi do globalnog geopolitičkog – ne bih rekao sukoba – ali svakako rivaliteta. ZB je sljedeće takvo područje. Kad je riječ o angažiranju nove američke administracije na ZB, treba imati u vidu jednu važnu činjenicu. Administracija novog predsjednika SAD je kosmopolitska, multietnička i multireligiozna. Ne vjerujem da će biti naklonjena nacionalističkim vođama ZB.

Karabeg: BiH je teško učiniti funkcionalnom dok se Beograd i Zagreb prema njoj budu ponašali kao da to nije država nego teritorija na kojoj žive Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Mislite li da će nova američka administracija drukčije gledati na mešanje Beograda i Zagreba u unutrašnja pitanja BiH?

Džihić: Mislim da je to krucijalni, centralni problem bosanskohercegovačke sudbine od rata na ovamo. S jedne strane, konstantno zaklinjanje Zagreba i Beograda u Dejtonski sporazum, a u isti vrijeme se vodi politika limitiranja suvereniteta BiH. Zagreb i Beograd etniziraju svako moguće pitanje i bosanskohercegovačku etnopolitičku matricu koriste za promoviranje vlastitih politika. To se vidi i u odnosu prema novoj američkoj adminstraciji. Kad je nakon Bajdenove pobjede Danijel Server na sjednici Vanjskopolitičkog odbora Zastupničkog doma američkog Kongresa iznio nekoliko prijedloga kako pokrenuti neke nove politike u regiiji, odmah su iz Beograda zavikali da je to antisrpski plan, da se Republika Srpska pušta niz vodu i slične stvari. Znači, preko Servera se instrumentalizira i etnizira i sam Bajden. Mislim da je Bajdenova administracija svjesna te situcije i očekujem da će biti jasnih signala, prije svega Vučiću da se opredijeli između evroatlantskih integracija i Rusije. Ukoliko se dogodi, to može da utiče i na eventualnu promjenu politike Srbije prema BiH. Sa Zagrebom je drugačija situacija. On ima jaku podršku Berlina. Konzervativne stranke HDZ i Kršćansko-demokratska unija su usko povezane, pa ne očekujem neki veći pritisak. Međutim, ako se Bajdenova administracija odluči da izoluje Dodika – a trebalo bi to da uradi – onda bi to bila jasna poruka i Čoviću i Zagrebu da moraju biti konstruktivniji. To bi slomilo alijansu Dodika i Čovića i možda otvorila prostor za promjene.

Anđelić: Kad je riječ o Hrvatskoj, od Tuđmana pa sve do sadašnjeg predsjednika Milanovića – sa malim izuzecima tokom mandata Josipovića – postojalo je miješanje u unutrašnje stvari BiH. A što se tiče Srbije, imamo stalno miješanje Službe državne bezbjednosti. I u slučaju Zagreba i u slučaju Beograda to je konzistentna politika.

Karabeg: BiH je stalno u senci kosovskog pitanja, bar je bila poslednjih godina. Kakav će biti stav Bajdenove administracije prema pokušajima povezivanja Kosova i BiH?

Džihić: Mislim da će doći do promjene, pogotovo imajući u vidu da je zadnjih nekoliko godina uloga EU u tzv. pokušaju rješavanja kosovskog pitanja bila nečasna. Zatvaralo se ne samo jedno nego oba oka na ono što je Vučić radio instrumentalizirajući kosovsko pitanje u svrhu jačanja svoje autokratije. Vjerujem da će Bajden i američka administracija imati potpuno drugačiji pristup. Kao prvo biće potrebno da se još jednom podcrta da problem Kosova i problem BiH ni na koji način nisu povezani i da se ne smiju povezivati. A i sam Brisel će morati da razmisli da li i dalje da šuti na Vučićevo ponašanje ili da stvara zajedničku američko-evropsku koalicija koja će krenuti u rješavanje problema umjesto da ih gura pod tepih.

Anđelić: Naravno da su Kosovo i BiH dva različita slučaja – i u istorijskom, i u političkom, i u ekonomskom smislu. Njihovo povezivanje koristi se u dnevnopolitičke svrhe za održavanje tenzija. Međutim, u praksi ono što će se dešavati na Kosovu imaće neke refleksije i na BiH. Ako ništa drugo, onda u retorici. Što se tiče BiH, ja bih zagovarao povratak 15 godina unazad na neusvojeni Aprilski paket iza kojeg su tada stajali Amerikanci. Usvajanjem ili djelimičnim usvajanjem toga paketa dalo bi se jasno do znanja da je to rješenje za BiH, a da je Kosovo potpuno drugačiji slučaj.

Džihić: Definitivno moramo da pođemo od toga da Bajden razumije probleme BiH i regije, da ima vlastito mišljenje i da se pozicionira protiv nacionalizma. Kao što je rekao kolega Anđelić, njegovu administraciju karakteriše pluralnost, diverzitet i multikulturalizam. Sve to je dobro za BiH. Ubijeđen sam da će Bajden i njegova administracija učiniti sve da promijene dejtonsku paradgimu i okrenu BiH ka pozitivnoj budućnosti.

Anđelić: Ja velike nade polažem i u novog državnog sekretara Entonija Blinkena. On je vrlo proevropski orijentisan. Mislim će Bajden i on, kao i tim njihovih savjetnika, uraditi sve da BiH učine samoodrživom. To nije samo u interesu BiH, to je sigurno i u interesu SAD.