Granica je ponovo pomjerena. Dubina prve crnogorske jame od hiljadu metara sada iznosi tačno 1.169 metara, a dužina je oko 3,5 kilometra. Kraljica crnogorskog krša je Željezna jama (Iron deep) koja je dobila naziv po jarko crvenoj boji sedimenata formiranih u utrobi Treštenog vrha na Maganiku.
Prošlogodišnji rezultati istraživanja malog tima čeških speleologa iz klubova „ZO Such? žleb“ i „ZO Liberec“, kojima su se nekoliko dana pridružili i crnogorski speleolozi, vrijedni su posebnog divljenja. Izazov je i prenijeti tešku opremu preko surovog maganičkog krša i debelih sniježnih smetova koji uporno opstaju na vrelom avgustovskom suncu.
Speleološki kamp u podnožju Medveđeg vrha, sa pogledom na ogoljeli plato Treštenog vrha, nalazi se na oko sat i po od pristupnog puta koji se završava na katunu Maganičko polje. Formiran je na ogromnim kamenim pločama ispresijecanim dubokim pukotinama. Speleolozi mogu zaobilaziti rasjede, ali najčešće koriste opasne „prečice“, preskačući duboke usjeke na čijem dnu su naslage leda i snijega. Šatori su podignuti na kamenu, leži se na kamenu, reklo bi se da ničeg drugog i nema. Mještani pričaju da se sa Treštenog vrha sva zemlja može ponijeti u torbici ili u džepovima. Pričaju o njegovoj neosvojivosti i čvrsto vjeruju da njegove lavirinte niko nije do kraja upoznao.
Od automobila do kampa mora se preći prevoj Štrbina, a speleolozi do kampa koriste najkraći, ali težak i opasan pravac kroz vrletne usjeke Babinih zubaca. Uže za penjanje i spuštanje speleologa i opreme svezano je za ostatke krila putničkog aviona koji je prije četrdeset godina udario u vrh jednog od Babinih zuba. Djelovi aviona razasuti su svuda i pojačavaju utisak surovosti predjela pred okom i korakom.
Od kampa spremnim speleolozima potrebno je bezmalo dva sata do ulaza u Željeznu jamu. Obilazi se cijeli stjenoviti plato Treštenog vrha, biraju se uske police za opasan prolaz i samo iskusni poznavaoci terena mogu stići do odredišta. Ulaz se nalazi na sjeveroistočnoj strani treštenog vrha, na .1767 metara nadmorske visine i okrenut je prema dubokom kanjonu rijeke Mrtvice. Prvog dana kampa jedan od speleologa postavlja markere i putokaze na bespuću do najdublje crnogorske jame. Onda se prenosi teška oprema do ulaza, stotine metara speleološkog užeta, čelični boltovi za bezbjedno spuštanje niz duboke vertikale, teška speleološka oprema, hrana i ostale potrepštine za duži boravak u podzemlju.
A kada se „raskine“ sa dnevnim svjetlom, speleolozi u mraku ostaju sedam dana i noći, zapravo dan i noć se smjenjuju samo na osnovu protoka vremena na časovnicima. Vrijeme u tami podzemlja kao da je stalo, a potreba za snom i odmorom moguća je u samo dva improvizovana bivaka unutar jame. Bivaci su smješteni na malo bezbjednijim mjestima, na 350 metara i na 750 metara dubine. Skučen šatorčić i vreća za spavanje pružaju dovoljno „udobnosti“ u surovom i hladnom Hadu, gdje može da se spremi topla supa i čaj neponovljivog ukusa.
Krečnjački masiv Treštenog vrha ispresijecan je horizontalnim slojevima koji se odlično razaznaju u samoj jami. Nakon nekoliko stotina metara vertikala nailazi se na tamnije stijene koje voda teže rastvara, pa su u ovim područjima dugački vijugavi meandri ne manje zahtjevni za prolazak od vertikalnih djelova. Nakon nekoliko meandara jama se ponovo „otvara“ verikalama koje vode do dna, gdje se završava sifonom. U nekim horizontalnim kanalima postoji i značajna koncentracija sedimenata, uglavnom krvavocrvene boje.
U daljim istraživanjima postoji nekoliko perspektivnih koridora, a osim glavnog pravca dosadašnjih istraživanja pronađena je nezavisna grana na 450 metara dubine koja može speleologe ponovo odvesti do velike dubine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
