Sedam vekova Žitišta - od srednjeg veka do trenutka kad je narodna vlast uništila arhivu 1Foto. zrenjaninski

Današnje Žitište, a nekadašnji Sveti Đurađ u Banatu, prvi put se u pisanim dokumentima spominje 1319. godine, u povelji mađarskog kralja Karla Roberta Anžujskog, i nije prvo banatsko mesto kome je viševekovni naziv promenjen voljom Centralnog komiteta.

Istorija Žitišta od srednjeg veka na ovamo, kako god da je bila bogata, jer područje je bilo izloženo migraciji različitih naroda i u njega su naseljavani i Srbi i Nemci, netragom je nestala uništavanjem arhivske građe 1947. godine.

Baš taj dugi period srednjeg veka a potom sve promene koje su dalazile protokom vremena, posebno u 18. i 19. veku i prvoj polovini 20. veka opisala je u novom, dopunjenom izdanju svoje monografije „Begej Sveti Đurađ – Žitište“ autorka Ljubica Budać, arhivski savetnik u Arhivu Vojvodine.

Kako kaže, napisati istoriju jednog malog mesta kroz sedam vekova pravi je izazov jer nema dovoljno podataka a naučni postupak i metodologija su isti kao i za velike istorijske teme.

„Godinama sam prikupljala podatke i pisanje monografije bilo je izazov i detektivski poduhvat, posebno period srednjeg veka o kome ima opštih podataka ali nema pojedinosti, koji teško da bi mogao da obavi neko ko nije istoričar arhivista. Pominjanje Žitišta je u isto vreme kada i pominjanje Zrenjanina, tako da je to istorija Banata u stvari. Žitište, može se reći, ima jednu veliku nesreću da mu je, kao retko kom mestu, 1946. godine celokupna arhivska građa, koju je posedovala opština a Žitište je kad god bio i srez, bila predata u stari papir i ona je uništena. To je kuriozitet čak i za naše, srpske, uslove“, priča arhivski savetnik Ljubica Budać.

Sedam vekova Žitišta - od srednjeg veka do trenutka kad je narodna vlast uništila arhivu 2
Foto: arhiv vojvoidne

Mozaik nedostajući istorijskih podataka autorka je dopunjavala širokom literauturom i izvorima o postanku naselja u Vojvodini.

„Potrudila sam se da sem istorijskih izvora i izvora iz literature, pronađem arhivsku građu, odnosno srednjovekovne povelje koje se čuvaju u Mađarskom nacionalnom arhivu, koje svedoče o prvom pominjanju mesta Begej Sveti Đurđa iz 1319. godine. Dobila sam odobrenje da publikujem te diplome i one su prikazane u knjizi a pored Žitišta, obuhvataju i druga naselja. Kod njih se vidi taj migracioni tok, dolazak Srba na teritoriju Banata, recimo, još pre Kosovske bitke. Suštinski, knjiga jeste o Žitištu ali ja na neki način više pišem istoriju Banata“, objašnjava Ljubica Budać, koja kaže da je bila fascinirana srednjim vekom u Banatu i sudbinom plamićke porodice Kiš od Itebeja, najbogatije porodice Banata jermenskog porekla.

Recenzent monografije, istoričar dr Milan Micić, kaže da je autorka na temelju odlične građe i postojeće literature sabrala više vekova, a za one koje interesuje istorija malih mesta i istorija Banata, to je prava literatura.

„U jednoj istorijskoj vertikali sabrana je viševekovna istorija mesta Begejskog Svetog Đurđa, sve do 1947. godine kada je to mesto promenilo ime u Žitište. Autorka je na naučan način posmatrala mikro istoriju a upravo mikro istorija nekog lokalnog prostora omogućuje da se kroz istoriju posmatra i pronađe čovek u istoriji, da se otkrije sudbina ljudi na tom prostoru. Begejski svet i Sveti Đurađ je zaista imao jednu bogatu istoriju, koja se na istoriju i sudbinu ljudi prelamala kroz seobe, ratove i duboke promene koje su se dešavale na prostoru Banata“, kaže dr Milan Micić.

Autorka monografije Ljubica Budać objasnila je da je njoj najinteresatniji podatak da Žitište postoji u kontinuitetu sedam vekova i da Srbi u njemu najduže žive, a otkrila je i kontinuitet vere i hrišćanske crkve, kao i kontinuitet školstva.

„Imamo pisane podatke za svih sedam vekova, to nije baš tipično jer su se dešavali izraženi migracioni tokovi i promene monarhija. Prvi doseljenici, o kojima imamo trag iz pisanih povelja, su Mađari. Kada dolazi do osvajanja Banata od strane Turaka, tada se u većem broju u 16. veku naseljavaju Srbi. Srbe imamo do 19. veka, kada se doseljavaju Nemci, tako da ova grupa naroda, sa Jevrjejima i Romima, čini stanovništvo koje se smenjuje na ovim prostorima“, priča nam Ljubica Budać, autorka monografije o Žitištu.

Ona dodaje da su važni i podaci o školstvu i da je jedna od prvih škola, o kojoj postoji pisani trag, upravo škola u tadašnjem Svetom Đurđu a bile je u crkvi.

„To je vreme početka osnivanja škola u Vojvodini a Sveti Đurađ ima školu 1758. godine, pri crkvi, jer nije mesto imalo zidanu školu. Većina srpskih škola bila je pri crkvama“, kaže autorka.

Ona je pronašla i turske deftere, gde se spominju prvi stanovnici ovog mesta iz 1576. godine, sa prvim sveštenikom popom Damjanom.

„Naselje je u nekom periodu bilo i opustelo, da bi bilo zahvaćeno kolonizacijama, naseljavanjem srpskog življa, pa potom nemačkog, promenama socijalno-ekonomske strukture, potom krajem 19. veka to je bilo naselje koje je imalo ubrzanu modernizaciju, imali su šest vozova, prugu, gvozdani most na Begeju, mesto je bilo centar sreza“, kaže dr Milan Micić.

Istoričar dr Filip Krčmar podseća da je Ljubica Budać krenula u svoj pohod u prošlost rodnog Žitišta, pre 25 godina, kao apsolvent istorije odbranivši najvišom ocenom diplomski rad na temu istorije svog zavičaja.

„Krajnji rezultat njenog naučno-istraživačkog rada bilo je prvo izdanje knjige Begej Sv. Đurađ – Žitište iz 2000. godine, kojim je ovo mesto dobilo dugo očekivanu, zasluženu i hvale vrednu monografiju. Nepunih četvrt veka kasnije, vidimo da taj pohod ne samo da nije završen, nego je i osetno proširen, a njegovi ciljevi i dometi postavljeni još više“, priča za Danas istoričar dr Filip Krčmar.

Kako kaže, zahvaljujući dugogodišnjem radnom iskustvu u krovnoj arhivskoj ustanovi Vojvodine, te uzornim istraživanjima u drugim arhivima u zemlji, i u inostranstvu, sada arhivski savetnik Ljubica Budać uspela je da dođe do novih podataka o prošlosti Žitišta koje je sabrala u novom, dopunjenom izdanju knjige o svom zavičaju.

„Rezultat toga je vizuelno upečatljiva i uzorno napisana monografija jednog malog srednjobanatskog naselja kojom je autorka visoko podigla lestvicu za sve buduće istraživače i istoričare ovog mesta, istovremeno im u velikoj meri olakšavajući posao i štedeći ogroman napor i vreme jer, onaj ko bude krenuo njenim stopama neće morati da se suočava sa problemima sa kojima se ona spremno uhvatila u koštac i više nego uspešno ih rešila“, navodi Krčmar i naglašava da je autorka pisala istoriju praktično ni iz čega, budući da je arhivska građa o Begej Sv. Đurđu najvećim delom uništena po završetku Drugog svetskog rata.

Izdavač istorijske monografije su Firma Begej St. George Inc iz Majamija čiji je vlasnik Zoran Babić, poreklom iz Žitišta i udruženje „Begej Sveti Đurađ 1319“ iz Žitišta, čiji je osnivač takođe Zoran Babić.

Zoran Babić je poznat javnosti kao pokretač incijative da se u Žitištu podigne spomenik Rokiju Balboi, što je i učinjeno, a pre nekoliko godina pokrenuo je inicijativu o Vudrou Vilsonu preko Udurženja Banaćana u Americi, o čemu je Danas pisao, a sada je podržao izdavanje monografije o mestu odakle potiče.

„Na ovoj monografiji od 365 strana, autorka je radila od 1999. godine i veoma je neuobičajeno da jedna mala varoš poput Žitišta dobije ovako kvalitetno štampanu knjigu, na šta smo svi ponosni. Crkva u Žitištu je omogućila da se kod njih održi promocija. U znak zahvalnosti zbog poziva, ukazanog gostoprimstva i otvaranja vrata hrama za jedan ovakav kulturni događaj, kao izdavač monografije udruženje je donelo odluku da sav prihod od prodaje knjiga toga dana ide za početak izgradnje Duhovnog centra u porti Hrama Svetog velikomučenika Georgija u Žitištu“, priča za Danas Zoran Babić.

Izdavanje je podržao direktor Arhiva Vojvodine Dr Nebojša Kuzmanović, tako da je Arhiv Vojvodine i zvanično suizdavač ove monografije.

Na inicijativu udruženja „Begej Sveti Đurađ 1319“ iz Žitišta, biće organizovane dve promocije knjige „Begej Sveti Đurađ 1319-1947.“. Prva promocija će se održati u petak 17.marta, u Arhivu Vojvodine sa početkom u 13 časova.

O knjizi će pored autorke Ljubice Budać, izdavača i finasijera Zorana Babića, govoriti i direktor Arhiva Vojvidine dr Nebojša Kuzmanović i recenzent dr Milan Micić.

Druga promocija je zakazana za nedelju, 19. marta, u Hramu Svetog velikomučenika Georgija u Žitištu, sa početkom u 15 časova.

Ovaj jedinstveni kulturni događaj će se održati u samom hramu i to na predlog sveštenstva Srpske Pravoslavne Crkve iz crkvene opštine Žitište.

Više vesti iz ovog grada čitajte na sledećem linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari