Ratko Mladić se u Lazarevu krio duže od pet godina, a do tog vojvođanskog sela je otišao autobusom, rekao je tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević. On je dodao da je u tom periodu Mladić imao dva lakša moždana udara.

– Pouzdano znamo da je iz Republike Srpske Radetu Bulatoviću, direktoru BIA, poslat kontakt koji je znao za 11 adresa na kojima se Mladić skrivao. Bulatović je naložio da se uhapsi Đogova i Ristićeva grupa, a nije čekao da ga odvedu do Mladića i, po mom mišljenju, daje znak Mladiću da je cela mreža otkrivena, navodi Vukčević i naglašava da je bilo propusta u otkrivanju Mladića, i da će to biti ispitano.

Tužilaštvo za ratne zločine vodi krivični postupak protiv 13 osoba za koje se sumnja da su učestvovali u pomaganju i skrivanju haških optuženika Ratka Mladića i Stojana Župljanina, naglasio je tužilac Vukčević, ali nije otkrio njihova imena. Vukčević je naveo da su pod istragom visokopozicionirani pripadnik vojne bezbednosti u penziji, kao i dva visoka funkcionera sa lokalnog nivoa.

On nije hteo da potvrdi da li je reč bivšem načelniku Uprave bezbednosti VJ Aci Tomiću. „Za njega je data naredba o sprovođenju istrage, neću da kažem ime, a vi sami zaključite“, rekao je Vukčević.

Rade Bulatović, bivši direktor BIA iz vremena vlade Vojislava Koštunice, biće saslušan u svojstvu građanina, istakao je Vukčević i objasnio da Tužilaštvo pouzdano zna da je bivšem direktoru BIA iz Republike Srpske poslat kontakt koji je znao za 11 adresa na kojima se Mladić zaista skrivao, ali da Tužilaštvo nema dovoljno materijala da bi protiv Bulatovića započeo krivični postupak.

On je kazao da se Mladić posle hapšenja Slobodana Miloševića, marta 2001. godine, skrivao u vojnim objektima do donošenja zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, uz znanje tadašnjeg načelnika Generalštaba Nebojše Pavkovića, koji bi „takođe bio procesuiran da nije u Hagu“. Potom je Mladiću podršku pružao pomenuti vojni general u penziji. Kako je naveo, Mladić se potom uz pomoć mreže saradnika iz Vojske RS, koje su predvodili Đogo i Ristić, skrivao na 11 lokacija u Beogradu, a zatim u Sremskoj Mitrovici.

Posle hapšenja Đoga i Ristića 2006, Mladića je preuzela rodbina njegove supruge Bose i prebacila ga u selo pored Beograda. (Đogo je preminuo, ali u toku je ponovljeno suđenje Ristiću i još devet osoba za pomaganje Mladiću pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu.) Iako je nastavak glavnog pretresa zakazan za oktobar, Vukčević je naveo da očekuje presudu do 1. jula.

Po rečima Vukčevića, u godinama koje su usledile pretresani su objekti u blizini mesta gde se Mladić skrivao, u okolini Beograda, ali je taj pretres izvršen neprofesionalno i traljavo.

– Mladić im je bio nadohvat ruke, na svega 200 metara, ispričao je Vukčević i naveo da su pretresene dve od tri kuće, a da organi bezbednosti nisu mogli da uđu u treću kuću u kojoj se skrivao Mladić, „jer vlasnik nije bio tu“. Mladić je, kako je objasnio, potom autobusom otišao u Lazarevo, gde ga preuzima rođak Bratislav Mladić i gde se skrivao narednih pet godina, do hapšenja. Tužilac za ratne zločine nije mogao da kaže kada će i da li će biti novih hapšenja, jer je, kako je rekao, „istraga živa stvar“.

Vukčević je napomenuo da su potpuno razotkrivena kretanja i sve osobe koje su bile u kontaktu ne samo sa Mladićem i Župljaninom, već i Goranom Hadžićem i Radovanom Karadžićem. Dodao je i da postupkom protiv „jataka“ Tužilaštvo namerava da „okonča i završi hašku priču“. Kako je istakao, i pisac Momo Kapor je mogao znati identitet Radovana Karadžića, jer ga je 2002. nacrtao u knjizi za decu.

DSS: Za čije interese radi Vukčević

Beograd – Demokratska stranka Srbije saopštila je juče da je bivši direktor BIA Rade Bulatović radio strogo po zakonu i upitala tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića po čijem je nalogu i za čije političke interese po svaku cenu pokušao da poveže Bulatovića i DSS sa procesima koje kao tužilac vodi. „Zloupotreba tužilaštva u političke svrhe je najgori vid podrivanja pravnog poretka države“, naveo je DSS u saopštenju. DSS je istakao da je Vukčeviću veoma dobro poznato, što je i sam na konferenciji za novinare potvrdio, da je Bulatović uvek radio striktno po slovu zakona i da samim tim ne može postojati nijedan dokaz koji bi govorio suprotno. D. D.

Lično sam obavestio Radeta

– Ja sam lično poslao Radetu Bulatoviću informaciju o lokaciji gde se skriva Stojan Župljanin, akcija je počela dva sata kasnije, pretpostavljam da mu je prethodno neko javio da pobegne ili da se ne vraća kući s obzirom da smo našli uključen kompjuter, lonče za kafu na ringli, i šifrarnik koji nas je na kraju doveo do njega, ispričao je Vukčević i ocenio da je Župljanin imao najorganizovaniju mrežu pomagača. Akcija o kojoj je reč vođena je u Nišu.

Istraga u brojkama

U predmetu „jataci“ postupak protiv sedam lica je u fazi predistražnog postupka, a protiv šest započeta istraga u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku. Za pomaganje Mladiću vodi se krivični postupak protiv šest osoba. Za pomaganje Stojanu Župljaninu u toku je krivični postupak protiv sedam osoba, od kojih su dvoje imali visoke funkcije na lokalu.

Florans Artman otkrila optužnicu protiv Hadžića?

Kada je reč o Goranu Hadžiću, Vukčević je naveo da je na dan donošenja optužnice iz Haga, informacija procurila iz Tribunala. „Jedna bliska i veoma poznata saradnica Karle del Ponte obavestila je uglednog beogradskog advokata o tome da se Hadžić nalazi na optužnici, a on je pozvao Hadžića u restoran hotela ‘Metropol’ i ponudio mu svoje usluge pred Tribunalom“, rekao je Vukčević, koji nije želeo da imenuje o kojoj se službenici radi. On je istakao da su o tome obavešteni Tribunal i glavni tužilac Serž Bramerc i da sada Hag „treba njom da se pozabavi“. Gotovo izvesno je reč o bivšoj portparolki glavne tužiteljice Florans Artman.

Međutim, kako je ispričao Vukčević, presudan momenat koji je naterao Hadžića u skrivanje je poziv koji je stigao iz Saveznog Ministarstva inostranih poslova, iz kabineta tadašnjeg generalnog sekretara, budućeg ambasadora. U to vreme, u februaru 2005. ministar spoljnih poslova SCG bio je Vuk Drašković, a generalni sekretar MIP Slobodan Vukčević, sin ministra za dijasporu Vojislava Vukčevića. Slobodan Vukčević je kasnije postao ambasador Srbije pri Evropskom birou UN u Ženevi. Vukčević je dodao da je ustanovljeno da su Hadžićeva majka i majka tadašnjeg generalnog sekretara, a budućeg ambasadora Srbije, veoma bliske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari