Sakrio sam se u šifonjer. Ovaj besmisao u društvu svake vrste ugušio je slobodu u meni. Sloboda, pravda, jednakost, istina, posao ne postoje. Definitivno. Zamislite vreme kada čovek u svojim najboljim godinama ne može od svog rada da živi. Zamislite vreme kada ni šolju mleka nije s mirom popiti. Zamislite vreme kada je problem rešen tako što je podignut prag za alfatoksin sa 0,05 na 0,5 i gotova stvar.Mleko može da se pije.

Zamislite vreme kada premijer uz tompus pregovara sa mafijom, kada mu libido testira polugola voditeljka. Zamislite vreme kada državne službe nemaju kapacitet za monitoring a primaju platu. Zamislite vreme kada nismo sposobni da imamao svoj proizvod već tražimo investitore po svetu. Zamislite vreme ogoljenih partijaša i njihovih biznis planova, strategija, kulture, sporta…

Ako zamisliš život u ritmu muzike za ples pesma kaže. Da li je spas u pesmi i plesu. Ili iskrena vera u boga i carstvo nebesko. Ali kako preživeti ovo carstvo zemaljsko. U iskrenoj molitvi gladan, žedan, siromašan, bez posla… Da gledam gore od sebe kako se bogate i da ne obraćam pažnju, da slušam predavanja gorih od sebe koji su zabranili da imaš mišljenje, oni znaju sve ti si mali bedni crv koji mora da sluša. Ne zna se ko je gori politička grupa ili intelektualna, crkvena, novinarska,ekspertska, preduzetnička, sportska, učiteljska, voditeljska… Pa tek vajni analitičari i honorar univerzitetski profesori. A tek naša nezavisna regulatorna tela i silna borba protiv korupcije. Kada sve sve to pomeša dobije se narodna kuhinja sa pasuljem i dva parčeta hleba.

„Moj je život Švicarska, skoro pa savršen“, opet pesma kaže…. Da li je stvarno tako dobro u Švajcarskoj? Iz perspektive mog šifonjera je nedostižna.

Autor je predsednik Centra za istraživanje u politici Argument iz Prijepolja

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari