Sjever Crne Gore najsiromašniji

Ova Studija pokazuje da je svako deseto dijete u Crnoj Gori siromašno, dok je najveći broj takve djece mlađe od pet godina, odnosno ona koja dolaze iz višegeneracijskih i porodica sa troje i više djece, ili samohranih roditelja. Pokazatelji kažu da najveći broj siromašne djece živi na sjeveru Crne Gore, gdje je stopa dečjeg siromaštva 19 odsto, što je za četiri puta više u odnosu na centralni i dva puta više u odnosu na južni dio Crne Gore.

– Deset odsto djece i 6,1 odsto odraslih živi u siromaštvu sa mjesečnom potrošnjom manjom od 169 evra. Inače siromaštvo je više od nedostatka prihoda jer ono ima za rezultat lošiji rezultat u školi, gore zdravstveno stanje i manjak mogućnosti za siromašnu djecu da se razviju do svog punog potencijala, kaže šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks.

On je dodao da siromašna djeca počinju da rade nakon završene osnovne škole, nemaju prostor za učenje, kompjuter ili priključak za internet kod kuće. Slobodno vrijeme provode gledajući televiziju ili u šetnji sa prijateljem. „U našoj Studiji se može pročitati da siromaštvo prijeti životima djece, da se siromašna domaćinstva sa djecom u prosjeku nalaze 19 kilometara od najbližeg doma zdravlja i na 12 kilometara od najbliže osnovne škole. Tek svako četvrto siromašno domaćinstvo sa djecom ima svoje vozilo, dok je procenat siromaštva djece skoro šet puta veći u ruralnom nego urbanom području, naglasio je Perks i dodao da Studija poziva na pravičan pristup rešavanja pitanja siromaštva, kako bi se za najugroženiju djecu i porodice našlo rješenje, a ne da postaju pasivne žrtve. Perks je kazao da čak 40 odsto siromašnih porodica sa djecom živi u garsonjeri ili jednosobnom stanu.

-Dijeca treba da su u srcu razvoja zemlje, tako da politike moraju da imaju prioritet zadovoljavanje potreba najugroženije djece. Da bi im se omogućio pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju. Nadamo se da će ova prva Studija doprinijeti razvijanju diskusije i preduzimanju konkretnih akcija, jer su djeca najvredniji resurs bilo koje zemlje. Stvaranje uslova da djeca dostignu svoj puni potencijal najbolja su investicija koju jedna zemlja može da preduzme za svoju budućnost, rekao je Perks. Predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić kaže da je Opština u prethodnom periodu uradila dosta na poboljšanju života djece.

– U tom pravcu, u periodu od 2005-2010. godine, u Bijelom Polju smo realizovali Lokalni plan akcije za djecu, a 2011. godine smo uz pomoć relevantnih stručnjaka uradili i novi Lokalni plan, koji je praćen vremenski određenim akcionim planom za period do 2016. godine i koji će biti snažna potpora daljem razvoju kampanje Govorimo o mogućnostima? i definisanju aktuelnih problema i potreba djece uopšte. Ovaj plan se ne rukovodi samo kapitalnim investicijama koje možemo ostvariti svojim pregalaštvom, izgradnjom vrtića, osnovnih, srednjih škola i drugih kulturno-obrazovnih, naučnih i sportskih institucija, koje odrastanje čine sadržajnim, već i svim aktivnostima najrazličitijeg karaktera koje se tiču emancipacije i izgradnje sistema vrijednosti društva u cjelini, kazao je Žurić. On ističe da strateški pravac djelovanja smanjenja siromaštva predstavljaju najsiromašnije i socijalno ugrožene grupe i to posebno u najmanje razvijenim područjima. Prema statistici, naglašava Žurić, stopa siromaštva je na sjeveru gotovo dvostruko veća u odnosu na centralni i južni region.

-Ovo jasno govori da je na sjeveru potrebno ispunjenje jednog broja posebno postavljenih ciljeva, relevantnih za odrastanje u normalnim uslovima i adekvatno obrazovanje djece. Ono što treba posebno naglasiti je: obuhvat predškolskim obrazovanjem djece iz isključenih grupa; povezivanje državne, privatne, NVO inicijative, i roditelja i lokalne zajednice; razvijanje alternativnih programa; produženje predviđenog obaveznog obrazovanja i obezbjeđenje univerzalne uključenosti marginalizovanih grupa; sprovođenje reforme obrazovanja sa akcentom na što veću inkluziju u redovne škole; povećanje obuhvata djece u što ranijem periodu njihovog djetinjstva i sl. Usmjeravanjem ovih aktivnosti na najsiromašnije socijalno ugrožene grupe, kao što su djeca, stari, osobe sa invaliditetom, RAE populacija i neobrazovani, započinjemo nov, ali i dugotrajan proces njihovog osposobljavanja za izlazak iz siromaštva i obezbjeđenje minimalnih civilizovanih standarda života, sa krajnjim ciljem stvaranja izgleda za ravnopravan pristup zapošljavanju, zdravstvu, javnim servisima i drugo?, kaže Žurić.