Slatka crniška šargarepa

U centru sela četvorogodišnja osnovna škola, područno odjeljenje Osnovne škole Rifat BurdžovićTršo iz obližnjeg mjesnog centra Lozna. U školi učitelj Isad Bahor uči 12 crniških mališana. Prodavnice u Crnišu nema. A i šta će im kad, vele mještani, u selu ima dosta automobila pa se namirnice uglavnom donesu iz grada. Odavno su riješili problem vodosnabdijevanja. Napravili veliki bazen sa kaptažom iznad sela i doveli vodu kućama. Opremili kupatila. Dobili su i digitalnu telefonsku centralu, a asfaltni put im se nedavno primakao na puškomet.

Selili se zbog puta

Odakle selu ime Crniš, mještani pojma nemaju. „Otkad je vijeka i svijeta zove se Crniš. Otkud mu to ime, ja ne znam“, uginje ramenima jedan od mještana. „Ada, taman je Crniš. Ranije bi rekli, kad dva snijega na Bjelasici panu, treći će ovdje, a prošle godine zajedno padoše“, veli učitelj Isad.

Domaćinstava u ovom selu je tek četrdesetak. I svi žive od poljoprivrede. Nedavno je došao asfalt na tri kilometra od centra sela. Još neisprljan. Glanc nov. Mještani se raduju. Očekuju da će sada selo živnuti.

– Lakše će nam doći mljekara i otkupljivači stoke. Ranije smo morali stoku da tjeramo na pijacu u Loznoj. Sad komotno može kamion da dođe do u sred sela, kaže zamjenik predsjednika Mjesne zajednice Ruždo Višnjić.

Crnišani su poznati proizvođači šargarepe. Nigdje, kažu, ova povrtarska biljka ne uspijeva kao u Crnišu. Ono, vele, može negdje i da rodi dobro, ali ne može da bude slatka kao iz crniških vrtova. Mještani zasade čak i po 100 kesica, pa poslije prodaju šargarepu na pijacama u Bijelom Polju i Beranama.

– Pogledajte, samo, ovaj vrt ispod škole. To je vrt jednog profesora, no on nije tu. Ali možete vidjeti kako kod njega uspijevaju povrtaske biljke. Ovo je mjesto bogom dano za poljoprivredu, kaže učitelj Bahor. Međutim, navodi, mladi ljudi napuštaju ovo selo, što pokazuje i broj djece u njegovoj školi.

– Najviše su selili upravo zbog puta i dosta je kuća prazno. Ljudi sa školama su odavde odselili, kaže Bahor.

Od poljoprivrede može da se živi

Crniš je dobro snabdjeven vodom, pa zbog toga ima pravo ekološko povrće. I Crnišani pedantno rade u svojim baštama. Okopavaju, plijeve, navodnjavaju… A petkom, pripreme za odlazak na subotnju bjelopoljsku i beransku pijacu. Mogu, vele, za te svoje povrtarske proizvode lijepu paru da uzmu. Jer, kažu, kad im je priroda dala uslove za bavljenje ovom djelatnošću, zbog čega oni to ne bi iskoristili.

– Međutim, ovo selo je bilo dugo zapušteno. Puno godina, puno vjekova… Od sultana i kraljeva. Mladi ljudi ovdje ne mogu brak da sklope. Dovoljno je da kažu odakle su i djevojke odmah okreću leđa, kaže Bahor.

Uprkos svemu, Fahrudin Višnjićse lako oženio i sada ima petoro djece. Ni trenutka se nije razmišljao gdje će da živi. „Na Crniš, đe ću drugo“, kaže Fahrudin. Ima pola radnog vremena u školi, a porodica se bavi stočarstvom i lijepo im je. Nedavno je, veli, kupio 50 ovaca, a planira i da uveća svoje stado.

– Mislim da od toga može da se živi. Malo smo bili zabačeni zbog puta, ali sada otkupljivači mogu da dođu u naše selo i kad se jagnjad dobro utove za njih može da se uzme po 100 evra, kaže Višnjić.

A da će otkupljivači dolaziti u Crniš, siguran je zamjenik predsjednika Mjesne zajednice Ruždo Višnjić, jer posljednjih godina, tvrdi, poboljšavaju se uslovi života u ovom selu i sve mu manje priliči ime – Crniš.