Slikar svjetskog formata

„Blistava jednostavnost slikara Behaudina Selmanovića Selmana“ . Manifestacija je održana u utorak u prepunoj sali pljevaljske gimnazije.

O životu i radu jednog od najznačajnijih slikara ovih prostora na fenomenalan način govorio je Ismet Šljuka poznati, voditelj gotovo svih kulturnih dešavanja, dok su mr. Naima Memić, kustosica izložbe Behaudinovih radova u Sarajevu i prof. dr Fahrudin Rizvanbegovićgovorili o njegovim djelima. „O Behaudinu Selmanoviću – Selmanu, slikaru svjetskog formata najviše govore njegove slike, o njegovoj ličnosti i njegovoj posvećenosti slikarskom pozivu. Puni doživljaj možemo osjetiti tek kada stanemo pred Behaudinova platna“, istakla je Memićka. Prof. Rizvanbegovićje govorio o prijateljstvu sa Behaudinom Selmanovićem.

– Behaudin je bio povučena osoba. Nije mnogo govorio, a slikao je nekada i po cijeli dan u apsolutnoj tišini. Jednom prilikom mi je rekao: dok slikam nikada nikome nisam otvorio vrata, nisam nikada popio kafu, niti bilo šta drugo, sve moje slike su nastale u Ramazanu, jer dok radim ja postim i nemam potrebu ni za vodom ni za hranom. Sjećam se i svojih oduševljenja kada bih u njegovom ateljeu ugledao sliku za koju sam mislio da je završena, a on još nešto radi na njoj, u sebi sam mislio – pa neće je valjda sad pokvariti i zamolio sam ga da je više ne dorađuje jer je savršena, a on mi je rekao: bolan ne bio, ja ovu sliku moram raditi bar još šest mjeseci, takav je bio Behaudin, kazao je Rizvanbegović.

Prikazan je i polusatni dokumentarni film „Blistava jednostavnost slikara Behaudina Selmanovića“, autora Ivana Kordića, u produkciji Televizije Sarajevo. Povodom obilježavanja stogodišnjice rođenja slikara Behaudina Selmanovića – Selmana, Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, na sarajevskoj Baščaršiji je 16. novembra organizovao naučni skup i izložbu sa ciljem afirmacije likovnog stvaralaštva jednog od najznačajnijih bosansko-hercegovačkih umjetnika.

Behaudin Selmanovićje rođen 4. jula 1915 godine u Pljevljima, u veoma uglednoj begovskoj porodici Saliha i Atije Selmanović. Osnovnu školu učio je u Pljevljima, a gimnaziju u Beranama, Sarajevu i Pljevljima. Državnu akademiju umjetnosti studirao je od 1937-1941. godine u tri slikarske škole: profesora Krsta Hegedušića, profesora Joze Kljakovića i najzad kod profesora Marina Tartalje, kod koga je proveo dva semestra na specijalizaciji. Diplomski ispit u Zagrebačkoj akademiji i zvanje profesora stekao je 1943. godine, kada se vraća u Sarajevo, gdje zakupljuje atelje i počinje da radi.

Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Za života je imao dvije samostalne izložbe u Sarajevu 1966. i 1971. Za svoj rad 1968. godine dobio je najveće republičko priznanje u BiH, nagradu 27. juli. Radio je kao profesor Prve i Druge ženske gimnazije u Sarajevu, potom Učiteljske škole, pa ponovo Gimnazije. Podnosi ostavku, koja mu nije uvažena, ali on samoinicijativno napušta profesorski rad. Nije se slagao sa nametnutim uputstvima crtanja. Želio je da učenicima prenosi toplinu pejzaža, šarenilo folklora itd…

Dijela zavještao Bosni

Penzionisan je 1969. godine. Za života je svoja dijela zavještao Republici Bosni i Hercegovini, izuzev dijela koja se nalaze kod privatnih lica i institucija. Danas se njegova zaostavština nalazi u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. Behaudin Selmanović- Selman, umro je u Sarajevu u noći između 31 januara i 1 februara 1972 godine, a sahranjen je 3. februara na groblju Bare. Od 1994 jedna osnovna škola u Sarajevu nosi ime Behaudina Selmanovića.