Slikari se plaše dekoracije

I, odjednom, sa tih „hiljadu čudesnih sunaca“ Tijane Gordić, počinju da kapaju zraci i ispunjaju radošću onog ko ih posmatra. Može sad neko reći „otkud sunce ima kapi“. Ima, ima. Na Tijaninim slikama – ima.

– Ima sunce kapi, ima sunce radost. Kad kažem sunce, mislim na radost. Nije sunce jednobojno, nije sunce samo onaj žuti krug koji stoji na nebu. Sunce je svjetlost, radost. Tri kapi radosti, tri kapi sunca. Moje slike jesu lijepe. I ja hoću da budu lijepe. Kad kažeš za ženu da je lijepa ne znači da ima dekolte i mini suknju, nego da je lijepa u tom smislu da raduje čovjeka – o tome se radi, kaže Tijana. Objašnjava da dok slika trudi se da joj djelo bude ne najbolja što može u tom trenutku da napravi, nego da bude najljepša. I tu se kreće opasnim terenom – oštricom noža između kiča i vrhunske umjetnosti.

– Slikari se plaše da idu u dekoraciju, a sve moje slikarstvo je dekoracija. Ustvari, to je ukrasni crtež u boji. I to što ja radim nije mi poznato da se pojavljuje bilo gdje drugo. Ne oslanjam se ni na šta, čak ni na istoriju umjetnosti, kaže Tijana i priča da se jedanput zagledala u nebo i začudila se. Gore, nad brdom Obrov iznad Bijelog Polja, ukazala su joj se tri sunca. Tri raznobojna sunca, iz kojih je jednako izbijala svjetlost i obasjavala njenu kuću, baštu sa cvijećem i voz što je upravo tada prolazio kroz naselje. Brže-bolje je razapela platno i naslikala tu nadrealnu scenu.

– Kad sam prošle godine izlagala u Parizu, Branka Bogavac me pitala otkuda mi na slici tri sunca. „Đe si vidjela tri sunca“, pitala me Branka, a ja sam joj objasnila da to nije nadrealizam nego da se u Crnoj Gori, stvarno, mogu ponekad vidjeti tri sunca. Onda mi je Branka ispričala da je i ona vidjela tri sunca iznad beranskog sela Bor u kom je provela djetinjstvo. Eto, ako neko ne vjeruje meni, Branki Bogavac mora vjerovati, kaže Tijana.

Hoće ljudi ponekad da pitaju slikara „šta on to crta“, pa to ne mimoilazi ni Tijanu. Tada ona odgovori da slika sunce i cvijeće, da slika onu ljepšu stranu života. Oni što pitaju klimnu glavom i pomisle na dvije breze pored kojih protiče potok, na grani ptičica, a u daljini, između masivnih planinskih vijenaca, progrijalo sunce.

– Ali nije to. Meni je na svakoj slici sunce drugačije. I sunce i nebo. Ako se zagledaš u sunce, ono neće biti žuto. Nego ćeš vidjeti raznobojne tačke. I te moje slike liče na vez. U mojoj familiji je bilo vezilja. Možda sam od njih naslijedila umjetnički gen, priča umjetnica.

Poput istočnjačkih majstora iluminacije, Tijana Gordić ima ciklus minijatura, na kojima je na maloj površini prikazivala priče radosti, gdje su tačke i crte veličine djelića milimetra. Vidjevši to, jedan profesor je rekao: „Ajde što za te sitne detalje treba vid, ali tu treba kontrolisati ruke da naprave detalj bez greške“. Toliko je tu detalja, da se čini kako i ne koristi slikarsku četkicu. Svaki milimetar platna je prekriven sitnim detaljem. A za to, reklo bi se, treba imati „konjske živce“ i beskrajno strpljenje. Ali, kaže Tijana, to nema veze sa strpljenjem i živcima, već sa senzibilitetom.

– Ko kaže da ja imam strpljenja? Nemam ja strpljenja i nemam živaca da slikam velikom četkom. Tu se ne radi o strpljenju nego o senzibilitetu. Suština je da ispričaš priču na malom prostoru i to je to, kaže Tijana i obećava da će njena izložba krajem godine u Tivtu biti najljepša do sada.

Biografija

Tijana Gordić je rođena 1986. godine u Bijelom Polju. Diplomirala je u klasi profesora Rajka Todorovića Todora slikarstvo na Akademiji na Cetinju, gdje je na magistarskim studijama. Dobitnica je nagrade „Milunović, Stijović, Lubarda“ ULUCG, nagrade za analitički crtež FLU Cetinje, nagrade Prijestonice za slikarstvo FLU Cetinje, nagrade za sliku Ekonomskog fakulteta u Podgorici i tri puta za redom nagrade Bjelopoljskog likovnog proljeća. Izlagala je u Parizu, Solunu, Skoplju, Betonu u Francuskoj, Bijelom Polju, Tivtu i Perastu.

Nagrada za „Tri kapi sunca“

Tijana Gordić je nedavno dobila nagradu „Milunović, Stijović, Lubarda“ za sliku „Tri kapi sunca“, koju dodjeljuje Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore.

– Još uvijek osjećam euforiju nakon što sam dobila nagradu. Desi se da radiš deset sati dnevno i više i nemaš podrške. Ti pomisliš da je uzaludan taj tvoj rad. Ova nagrada mi je podrška za ono što radim, kaže Tijana. Nagradu joj je čestitao i predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žurić, koji je istakao da je Bijelo Polje oduvijek imalo dobre umjetnike, od slikara Lazovića i Rasima Hadrovića Polimskog pa, evo, do Tijane Gordić, Abaza Dizdarevića i ostalih mladih umjetnika.