Šminkanje mrtvaca

… saborska zastupnica klerikalno-desničarskog Mosta, dr Marija Selak-Raspudić, jedna od rijetkih artikuliranih političarki iz tog nacionalističkog tora, s pravom je upozorila kako se, bez ogleda na broj članova aktualne Vlade koje će zahvatiti rošada, zapravo neće raditi ni o kakvoj suštinskoj, programatskoj rekonstrukciji, već o pukom „šminkanju mrtvaca“, jer se tim činom ni za jotu neće stabilizirati dramatična politička i teška gospodarska situaciju u društvu.

ZABORAVLJENA PRISTOJNOST: Naprosto stoga, jer je sama Plenkovićeva vlada svojim ponašanjem i radom najveći „destabilizirajući čimbenik“, izvor brojnih nesporazuma i sukoba u društvu; upravo zbog posvema pogrešnog odabira čelnih ljudi u ministarstvima, u protekle dvije godine, koliko je prošlo od potresa u Zagrebu (i nešto manje na Baniji), Vlada nije bila u stanju pokrenuti obnovu, kao ni elementarne oblike revitalizacije života, posebice na i prije potresa duboko devastiranoj Baniji.

Čini se da Andrej Plenković namjerno bira tako kilave, anemične i nesposobne suradnike (ali iznimno lepljivih prstiju i talentiranih za korupciju), ne želeći očevidno u svojoj blizini nikoga tko bi mu mogao politički i(li) intelektualno parirati i tako se vremenom profilirati u javnom prostoru kao njegov eventualni konkurent unutar stranke, ili kao alternativa u Vladi.

Premijer naprosto želi stvoriti, nametnuti dojam (i u tomu u dobroj mjeri i uspjeva) vlastite nezamjenjivosti, odnosno obrazovanog diplomata i sposobnog, suvereno kapacitiranog političara koji, kako na unutarpolitičkom, tako i na vanjskopolitičkom planu uživa ugled i povjerenje u najširim slojevima hrvatskog građanstva, ali i u birokratski zapletenim institucijama i strukturama unutar EU.

Ne želi nikakvu konkurenciju, ni „oporbenu situaciju“ unutar, a niti izvan stranke.

I uistinu, iako se nalazi na čelu duboko kompromitirane partije, opterećene brojnim kriminalnim i korupcijskim aferama, Plenkovića je barem dosad, uspjevao iz svih tih problematičnih situacija izaći relativno neokrnjen.

Dobar dio javnosti ga usprkos svemu vidi kao političara koji HDZ-u daje „ton relativne umjerenosti“ i svojevrsna je brana „nacionalističkom divljanju“ i ustašlucima stranačke desnice; nesumnjivo ima ugled među europskim pučanima i ispada kako u ovom trenutku jedino on može kompetentno voditi državu.

Istina, žestoki verbalni sukob s predsjednikom RH, Zoranom Milanovićem dosta mu narušava osobni i politički integritet; čini se da je to shvatio i počeo je izbjegavati otvorene fajtove u kojim očevidno izvlači slabiju stranu, ali veliko je pitanje: neće li to hrvatski birački korpus ocjeniti kao popuštanje i povlačenje pred jačim oponentom?

A, premijeru je isključivo stalo do dojma i percepcije i stoga uskoro, u to sam siguran, možemo očekivati novu rundu ovog, po svemu sudeći maratonskog rata u kojem su sve granice pristojnosti i fair-playa odavno zaboravljene.

SURADNCI KOJI U STARTI (DO)NOSE PROBLEM: Na mjesto novog ministra graditeljstva, premijer je imenovao Ivana Paladina, što je bio svojevrstan uvod u dugo odgađanu rekonstrukciju Vlade; radi se o mladom poduzetniku čije se bogatstvo procjenjuje na 60 milijuna kuna i sve je stečeno mešetarenjem, bez ijednog realiziranog projekta, tako da je krajnje upitno kako će voditi obnovu Zagreba i Banije čovjek koji dosad u životu ništa nije gradio, već samo uništavao tvrtke (Kupari Luxury Hotels, građevinski institut – IGH…) isisavajući iz njih novac.

Osim toga, javnost se sve više pita: jesu li to bili legalni poslovni poduhvati, a da u svemu tomu mnogo toga ne štima, dokaz si i izvidi (kaznene je prijave podnio njegov dojučerašnji ruski partner, a radi se o milijunskim iznosima) koje su poduzeli istražni organi (DORH i USKOK), tako da je Plenković izabrao suradnika koji mu već u startu (do)nosi problem; gubi vrijeme perući se u medijima, umjesto da zasuče rukave i krene s obnovom potresom razorenih stambenih i poslovnih objekata.

Istodobno, odmah po stupanju na ministarsku dužnost, Paladina se našao u sukobu interesa, jer će njegovo ministarstvo morati odlučivati o poslovima vezanim uz njegovu imovinu; tvrdi kako će se izuzeti od glasovanja, ali to je i onako česta i pusta fraza, budući je jasno da se neće izuzeti i od utjecaja koju mu nosi funkcija koju odskora obnaša.

Iziritiran medijskim razapinjanjem novog ministra, Plenković je poručio, kako ga on nije birao zarad imovine, već obnove i kako sam Paladina mora objasniti „sve o svojoj imovini“, ali da je tu, koliko zna, sve čisto.

Dojučerašnji ministar gospodarstva d. Tomislav Ćorić je navodno na vlastiti zahtjev napustio Vladu i otišao na lukrativnu funkciju viceguvernera HNB, ali javni je pogovor kako se njegovo ime već dugo povezuje s aferom Krš-Pađen, odnosno vjetroelektranama i pogodovanju i korupciji u milijunskim iznosima, oko čega se digla velika prašina i u koju je navodno, sad već bivši ministar do grla upleten.

Zamjenio ga je novi Plenkovićev miljenik, dr Davor Filipović, nedavni HDZ-ov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika koji se tijekom kampanje proslavio nizom nespretnih i bedastih izjava (i obećanja) i postao predmetom opće poruge.

Ali, Filipović je očevidno neuništiv u svojim glupostima; i dalje ustrajava u svojim komičnim istupima i poput napuhanog purana samog sebe hvali i bez smisla i pameti diže u nebesa, a u svemu mu asistira sam premijer.

U duetu tvrde kako se Filipović dokaza znanstvenim (doktorirao je ekonomiju), javnim i sportskim radom (košarkaš) i kako je spreman i sposoban suočiti se i s najvećim izazovima.

A, oni neće biti mali: zbrinjavanje nuklearnog otpada (NE Krško), održiv razvoj, zaštita okoliša, klima i energetika; na sve prigovore kako će voditi najvažniji portfelj za razvoj Hrvatske, Filipović samouvjereno odgovara: od kako se prije pet mjeseci našao na čelu NO INE aktualna problematika vezana uz energetiku (kojom se dosad nije uopće bavio) više mu nije tajna.

Ali, podsjetimo: Filipović je i višegodišnji predsjednik NO Hrvatske šume i tu se ni malo nije dokazao; upravo suprotno: dobit je u permanentnom padu, dugovi rastu, jednako kao i afere… Općenito, na pitanja zastupnika pred matičnim saborskim odborom odgovarao je krajnje neuvjerljivo, s puno fraza i bez i jedne suvisle, konkretne ideje.

PO OSOBNOM UKUSU: Donedavni gradonačelnik Novske (i saborski zastupnik HDZ) Marin Piletić postao je novi ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike; kažu da je energičan i uistinu grad se pod njegovom upravom znatno razvio.

Nakon njegova odlaska na novu dužnost, Novskoj predstoje novi izbori, ali očevidno je HDZ deficitaran u sposobnim kadrovima, kad pristaje i na neizvjesne izbore, samo kako bi ekipirao koliko-toliko pristojnu i uvjerljivu Vladu.

Izazovi resora kojeg je Piletić preuzeo su ozbiljni, posebice u svjetlu najave velikih sindikalnih štrajkova do kojih će doći ukoliko se ne ispune njihovi zahtjevi za povećanjem plaća koje sve manje vrijede, a inflacija neumoljivo raste.

Nova potpredsjednica Vlade zadužena za društvene djelatnosti i ljudska prava (kao i obnovu Banije), postala je Anja Šimpraga, očevidno Pupovčev odabir, koja je najavila kako će u svom poslu nastaviti tamo gdje je Milošević stao, ma što to značilo.

Radikalna desnica u liku saborske zastupnice Karoline Vidović Krišto iskoristila je prigodu imenovanja nove potpredsjednice Vlade iz „kvote srpske manjine“, da optuži gđu. Šimpragu kako ne poštuje ustavno-pravni poredak RH, navodno veličajući ratnog zločinca, generala Ratka Mladića i negirajući Oluju, što naravno nema veze s pameću, ali grlatim desničarskim huškačima nikad nije ni stalo do pamet (jer je i nemaju), već do kleveta, halabuke i objeda kako bi upozorili javnost da i oni postoje.

Očekivalo se kako će Plenković ići u širu, zapravo ozbiljnu rekonstrukciju Vlade kojom bi svoje funkcije morali napustiti: ministar zdravstva dr Vili Beroš (nije ni započeo obećanu reformu zdravstvenog sustava), ministar obrane Mario Banožić, kojeg Milanović javno čereči kao nesposobnog i korumpiranog, ministrica poljoprivrede Marija Vučković čije se ime sve više veže uz Josipu Rimac, ne tako davno jednu od HDZ vedeta koja je zaglavila u zatvoru i danas joj se sudi zbog silnih kriminalnih i koruptivnih radnji.

Ali, Plenković nije želio riskirati; nastavlja isključivo po svom osobnom ukusu odabirati suradnika koje može u potpunosti voditi i kontrolirati, bez opasnosti od nepredviđenih iskakanja.

Vlada i ministri su Plenkoviću samo servis koji mora provoditi isključivo njegovu volju; tko ispunjava te kriterije može u Vladu, ostali su, ma koliko bili sposobni samo smetnja.

Plenković stalno bulazni o stabilnosti, iako je ona krajnje upitna i ovisi isključivo o broju ruku, tj. tankoj većini HDZ u Saboru, a ne o potpori javnosti koja je, kako pokazuju ispitivanja javnog mnijenja, većinski uvjerena da nas ova Vlada vodi u propast.

Ili blaže rečeno „u lošem pravcu“, a rekonstrukcija je samo potvrda nastavka tog i takvog puta.