Spajanje pisca sa čitaocem 1

U ornitologiji Usamljenik sa Rodrigesa ime je jedne vrste golubova koja je izumrla. Istoimeni roman Aleksandra Jugovića (Albatros Plus) naslovljen je imenom ptice koja ne može da leti.

Taj paradoks natkriljuje celo pripovedanje, jer se radi o sudbini dželata, izvršioca smrtnih kazni.

Junak romana je antijunak.

Neko, čije je zanimanje bilo da ubija ljude, preispituje se i pokušava da odredi smisao života.

Pripovedanje je stoga stukturirano da teče unazad dok se svi delovi ne sastave u jedan tragičan život. Svaki njegov uspeh i napredovanje je neuspeh ljudskosti i humanosti.

Svaka njegova težnja za boljitkom, opovrgnuta je činjenicom da se radi o dželatu.

Svi njegovi napori da pronađe uzroke svoje hude sudbine dovode ga do predodređenosti i nemanja izlaza. On traga za smislom i iskupljenjem, ali što više saznaje, što je mozaik potpuniji, to se životni smisao od njega udaljava i izmiče.

Jugović je smestio radnju romana u blisku prošlost. Pripovedajući u prvom licu jednine, pisac nenametljivo uvodi čitaoca u prepoznatljivo osećanje apokaliptičnosti savremenog trenutka.

Živimo u ubrzanom do apsurda vremenu.

Zato piščev izbor priče o anahronom zanimanju dželata uspeva da provocira u čitaocu tragično osećanje sopstvenog besmisla.

U romanu Usamljenik sa Rodrigesa pripovedanje ima oblik uroborosa, zmije koja grize svoj rep. Paradoks je u srcu priče.

Bezizlaznost osnovne situacije dovodi čitaoca do saosećanja za antijunaka i do razumevanja jedne nemoguće sudbine.

U toj tački u kojoj se spajaju pisac, antijunak i čitalac projavljuje se autentično tragično osećanje sveta i to je jedan od kvaliteta ove pripovesti.

Jugović je u svom najnovijem romanu spojio krvnika sa žrtvom, antijunaka sa junakom i, što je za književnost najznačajnije, pisca sa čitaocem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari