Srbija „rafalima“ trese ili stabilizuje region?

Srbija: Približavanje Zapadu

Prema podacima Stokholmskog međunarodnog istraživačkog instituta, Srbija najviše ulaže u oružje i vojsku na Zapadnom Balkanu. Od 2018. zaključno sa 2022. u tu svrhu izdvojila je više od 1,4 milijarde dolara.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, tokom prošlonedeljne dvodnevne posete Parizu i razgovorima sa francuskim predsednikom Emanuelom Makronom izjavio je da u naredna dva meseca očekuje potpisivanje ugovora o kupovini 12 borbenih francuskih aviona „rafal“.

Sudeći po Vučićevim rečima, radi se o avionima koji su „verovatno najskuplji na celom svetu“.

„I to ne polovni, već novi. Kad kažem najskuplji na celom svetu, nisu kao F-35. To su bolji avioni od F-16. I skuplji i bolji. Nisu kao F-35 ili F-22, ali svejedno.

Reč je o najboljim avionima i sa najmodernijim sistemima. To su 4 plus, plus generacije, koje su ispred naših MIG-ova i svega drugog. I po svojim radarskim mogućnostima, i po raketama koje zadržavaju, i to ne uvek onim najboljim Meteorima, već MIG-ovim raketama“, rekao je Vučić.

Regionalne medije je vrlo zainteresovala ova najava Vučića, tako da su brojni portali pisali o tome i pitali se za šta se tačno sprema Vučić, te da li naoružavanje Vojske Srbije predstavlja potencionalnu pretnju i destabilizaciju regiona.

Vojni analitičar Aleksandar Radić ipak smatra da pomenuta nabavka stabilizuje region – posredno gledajući.

„Zapravo, to su potezi koji su vođeni od strane Vučića u cilju približavanja silama do kojih mu je stalo u datom momentu. On vodi politiku koju obeležavaju strašne propagandne kampanje zbog kojih je narod omrzao NATO.

Antizapadne ideje koje promovišu tabloidi i deo televizija sa nacionalnim frekvencijama su konstanta od 2012. godine. Nama su dolazili čak avioni F-16 iz Avijana i sletali na Batajnicu pre toga i nije bilo velikih političkih posledica ili drame.

Onog trenutka kada su državni mehanizmi krenuli sa stvaranjem antizapadne atmosfere, determinisana je slika u kojoj je tabu tema da se približavate Zapadu kada narod to ne voli, a vi to faktički morate da uradite.

Objašnjava Radić i da je kupovina naoružanja jedan jasan mehanizam.

„Ne kupuje se ‘rafal’ zato što ćemo sa njim bombardovati Zagreb, nego zato što je „rafal“ sredstvo za pridobijanje podrške Makrona za Vučića. Mislim da se obratno gleda. Mi smo u okruženju NATO-a. Naša vojna proizvodnja je bazirana na zapadnim komponentama. Zavisni smo od suživota sa realnim okruženjem NATO-a i EU“, kaže vojni analitičar.

Radić podseća i da je Vučić pominjao mogućnost nabavke „rafala“ i pre nego što su predstavnici Hrvatske izrazili svoju zainteresovanost i potpisali ugovor.

„Hrvatska jeste imala stav u datom momentu, potpisali su ugovor i realizuju ga, ali ideja u Srbiji da se kupe ‘rafali’ nije od juče. Prve signale da je ‘rafal’ opcija imali smo pre ili približno kada su i Hrvati počeli da pričaju o tome“, navodi Radić.

On dodaje i da se Srbija ne može porediti sa Hrvatskom, budući da je članica NATO.

„Po procedurama, jasno je da ne možemo imati neka sredstava koja ima NATO. Mi ne možemo dobiti najpotentniju varijantu aviona. Iako su avioni novi, nećemo biti u prilici da naš avion bude dominantan u odnosu sa hrvatskim iz vrlo jednostavnog razloga – nismo članovi NATO. Oni su sada i rigidniji nego pre. Imate u savezu definisana „pravila igre“, odnosno šta može da ima zemlja koja nije članica NATO. Zato ne možemo doći u poziciju da budemo superiorniji u odnosu na njihove članice“, naglašava Radić.

Kako dodaje, nabavka oružja nije tema koju je neophodno obrazlagati javnom mnjenju, već se preduzimaju konkretni koraci, ali i da zbog toga nastaje dvostruka slika.

„Naoružavanje i modernizacija nije posledica stvarnih priprema vojske za konkretne zadatke i ugrožavanje drugih zemalja, nego izraz potreba politike. Kupovina naoružanja je sredstvo za dobijanje podrške i pažnje velikih sila. Nije Srbija presedan. U mnogim zemljama sveta su se pare trošile na naoružanje kada želite da učinite sebi život lepim“, kaže Radić i dodaje da se kao vid zaštite od kritike svako ko preispituje poteze državnog vrha kritikuje kao neko ko je protiv jačanja svoje zemlje i Vojske Srbije.

Ističe Radić i da njegovo mišljenje donekle potvrđuje i „vrlo agresivan i neprijatan stav“ Ministarstva odbrane prema medijima i zainteresovanosti javnosti, koje je 10. aprila apelovalo na sve političke činioce u zemlji da pitanja odbrane izostave iz svojih dnevnopolitičkih agendi i da se ujedine oko nacionalnih i bezbednosnih interesa Republike Srbije.

U saopštenju je istaknuto i da smatraju da su ocene iznete u javnosti da predmetna nabavka predstavlja navodno kršenje vojne neutralnosti Republike Srbije krajnje neutemeljene i nekompetentne te da je jedini razlog takvih javnih istupa stvaranje veštačkog publiciteta i obmanjivanje javnosti.

„Nas koji smatramo da je to približavanje Zapadu tretiraju kao neutemeljene i nekompetentne“, zaključuje Radić.

BiH:“Rafali“ za uzbunu

Svako spominjanje kupovine novog oružanja na Balkanu otvori pitanje da li je ugrožena stabilnosti regije. Tako je bilo i sa prošlosedmičnom pričom da Srbija nabavlja francuske borbene avione „rafale“. Javnost je zabrinuta kako u regiji tako i u Bosni i Hercegovini.

„Stvar je u tom što svako naoružavanje u regiji dovodi do nečeg što je sigurnosna dilema budući da ne postoji suštinski povjerenje između državama regije – onda svaka država u regiji upravo kalkuliše zbog čega se ona druga naoružava. Ako imamo u vidu da se radi o potencijalnoj kupovini Rafala od strane Srbije, imajući u vidu ulogu Srbije u posljednjih 30 godina u regiji, onda se to svakako ne može baš tumačiti kao neki gest slanja poruke mira itd. Dalje, ako uzmemo u obzir i strukturu Vlade Srbije, činjenicu da je novi premijer neko ko je poručivao da će se Srbija vratiti na Kosovo, regija ne može da ne bude zabrinuta zbog toga“, ističe dekan sarajevskog Fakulteta političkih nauka prof. dr. Sead Turčalo.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najavio je potpisivanje ugovora o nabavci francuskih „rafala“ za dva mjeseca. Ocijenio je da je „to višeslojno strahovito značajno“ za Srbiju. Iz Ministarstva odbrane Srbije demantovali su mogućnost promjene vojne orijentacije.

„Kupovina ‘rafala’ nije akt nepoštovanja vojne neutralnosti Srbije, već čin odgovornosti za odbranu zemlje i bezbednost svih naših građana“, objavilo je Ministarstvo.

Profesor Turčalo ističe da kada se proglasi neutralnost da tu neutralnost treba neko potvrdi na nekom međunarodnom nivou.

„Neutralnost ne podrazumijeva samo da se ne priključujete nekim savezima – ni ti sa Istokom, ni ti sa Rusijom, ni ti sa Zapadom, odnosno sa NATO-om, nemate neku vrstu institucionalnog odnosa, što u slučaju Srbije apsolutno nije tačno“, kaže Turčalo.

Da najava kupovine borbenih aviona može biti prijetnja destabilizaciji regiona slaže se i dekan Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Jasmin Ahić.

„Uznemirujuće je iz razloga što dolazi kao jedna od mjera koja ide i sa onim prethodnim koji se tiču samih političkih procesa, prvenstveno se tu misli na uvođenje redovnog vojnog roka i na specifično nabavljanje određenih oružja, u ovom slučaju ovih aviona, koje bi donijeli određenu vrstu prednosti u regionalnoj vojnoj sigurnosti na području jugoistočne Evrope. Bez obzira na taktičke poteze unutar i regionalnih i unutar državnih struktura i na cjelokupnu situaciju, posjedovanje određenih oružja i oruđa koje može donijeti objektivnu premoć na samom terenu kao što su takvi avioni su alarm za uzbunu“, kaže Ahić.

Politički analitičar iz Hrvatske Davor Gjenero kaže da sa ocjenama treba sačekati.

„Vidjet ćemo hoće li biti što od „rafala“, barem tako dugo dok Srbija ustraje na izbjegavanju harmonizacije svoje vanjske politike sa zajedničkom politikom EU. Valja znati da Vučić nastavlja politiku vazalnog odnosa prema Putinovom režimu, a da je Rusija sve više antagonistična prema Francuskoj. Odluka o transferu ovakve tehnologije ipak se ne može donijeti mimo suglasnosti u NATO-u, pa treba pričekati da izjave Münhausena iz Beograda potvrdi i netko iz francuskog establišmenta“, ističe Gjenero.

Podsjećajući kako su dizani MIG-ovi uz granicu sa Kosovom, Gjenero ističe da je priča o „rafalima“ jasno prijetnja stabilnosti regije.

„Jedina racionalna politika na Balkanu bila je politika demilitarizacije, kad smo s olakšanjem mogli reći da možda volja političara za ratovanje postoji, ali da vojska nema čime ratovati. Svaka promjena te paradigme, pogotovo kad je u pitanju Srbija, koja nije pod kontrolom međunarodnih savezništava (NATO) vrlo je opasna, jer Vučičeva politička retorika nije ništa više mirotvorna, nego što je bila Miloševićeva krajem 80-ih i početkom 90-ih, dapače“, zaključuje Gjenero.

Podsjetimo, francuske borbene avione „rafale“ ranije je kupila i Hrvatska, po cijeni od gotovo milijardu eura. Prvih šest, od ukupno 12, borbenih aviona u Hrvatsku dolazi ovoga proljeća. Ostalih šest će doletjeti do početka sljedeće godine kad završi obuka ostalih hrvatskih pilota, prema saopštenju Hrvatskog ministarstva odbrane.

Crna Gora: Maskiranje diktature u Srbiji

Naoružavanje Srbije skupo će koštati tu državu, jer se na taj način samo maskira činjenica da se, usljed diktature, njeno građansko i društveno biće urušava.

To je za „Vijesti“ ocijenio i general u penziji i geopolitički analitičar Blagoje Grahovac, komentarišući najavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da će za dva mjeseca potpisati ugovor o nabavci aviona francuske proizvodnje „rafal“ i njegovu izjavu da na taj način „Srbija postaje najjača sila ne samo na Balkanu već i šire“.

Time je otvoreno pitanje da li ova najava predstavlja opasnost za region i Crnu Goru.

Iz Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG) ističu da sama najava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da će potpisati ugovor o nabavci aviona nije ono što zabrinjava, već da je to retorika političara, koji „tu nabavku koriste u populističke svrhe, bilo da se radi o predizbornim aktivnostima ili pridobijanju javnog mnjenja za političke ciljeve“.

„Dobro znamo da bilo kakvo zveckanje oružjem ili prijećenje naoružanjem i silom u regionu nikome ništa dobro nije donijelo“, ocjenjuje iz ove organizacije.

Iz ASCG napominje da u susjedstvu trenutno postoji više procesa jačanja nacionalnih odbrambenih kapaciteta, a da se prije svega radi o ulaganjima Hrvatske i Srbije u odbranu.

„S jedne strane, Hrvatska je, iako se nalazi u kolektivnom sistemu bezbjednosti, odavno prepoznala da ima nedovoljne kapacitete za zaštitu svog vazdušnog prostora i zbog toga je jasno iskazala želju da te sposobnosti unaprijedi, prije svega kroz nabavku eksadrile borbenih aviona, a u budućnosti i kroz nabavku savremenih sistema protivvazdušne odbrane“, objašnjavaju iz ove organizacije

Prema njihovom mišljenju, tri su osnova razloga za to.

„Prije svega, Hrvatska želi da unaprijedi sposobnosti nacionalne odbrane, zatim želi da time da značajan doprinos kolektivnom sistemu odbrane, i, ništa manje značajno, Hrvatska želi da nastavi kontinuirani proces obuke i stvaranja pilota borbenih aviona, jer je riječ o procesu koji jednom kada se prekine traži dosta vremena da se opet uspostavi“, ocjenjuju iz ASCG.

U najavi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o potpisivanju ugovora o nabavci 12 francuskih aviona „rafala“ ASCG ne vidi ništa sporno jer je, kako objašnjavaju „Srbija sama sebe deklarisala kao neutralnu državu, a kao takva mora izdvajati daleko više sredstava za sopstvenu odbranu“.

„Nakon netransparentne nabavke velikog kontigenta naoružanja iz Rusije, Bjelorusije i Kipra, koje je veoma upitnih sposobnosti, Srbija se sve više okreće nabavci zapadne tehnologije. U oba ova procesa nabavke eskadrile borbenih aviona, i od strane Hrvatske i od strane Srbije, ne vidimo ništa uznemiravajuće. Potpuno je normalna stvar da se u današnje vrijeme više ulaže u sistem odbrane, i nadamo se će sva ta tehnika služiti samo u svrhu odbrane tih država“, ističu iz ove organizacije.

Poslanik vladajuće Nove srpske demokratije (NSD) Jovan Vučurović je „VIjestima“ kazao da ne vidi kako naoružavanje Srbije može biti opasnost za Crnu Goru.

„Mi smo sa Srbijom gotovo sto godina bili u istoj državi i dobro je da u svom okruženju imamo državu, koja nam je prijateljska, a koja razvija svoj vojni potencijal. Takođe, ovdje neki zaboravljaju, namjerno ili ne, da Srbi predstavljaju više od trećine građana Crne Gore, da je u našem susjedstvu Republika Srpska i da su sve to činjenice koje govore da je srpski narod garant stabilnosti i mira na ovom području Evrope, a ne prijetnja bilo kome“, smatra on.

Vučurović ističe da je „Srbija razvila odlične odnose i sa Istokom i sa Zapadom“, a svoju tvrdnju objašnjava činjenicom da „u svom naoružanju ima ruske migove, a imaće i francuske rafale, kao što u okviru PVO sistema ima kinesko naoružanje, a uz sve to i ono što se proizvodi u samoj Srbiji“.

„Da je ta država nekom prijetnja, sigurno ne bi imala takvu podršku sa svih strana. Dakle, Srbija potpuno legitimno gradi i razvija svoju odbrambenu moć i time pokazuje odgovornost prema sebi, svojim susjedima i svom narodu“, zaključuje on.