Srbija vodi dvostruku politiku prema Bosni i Hercegovini

Kako Vam se čini prvo „neformalno“ prepodne u Srbiji?

– I kod nas se kaže po onoj čuvenoj poslovici „Jutro je pametnije od večeri“. U jednom danu se stiču određena iskustva i ako ste optimist ujutro, to ne mora da znači da ste optimist i navečer. Dakle, uvečer se može biti pesimist, a u stvari, pesimisti su optimisti s iskustvom.

Da li je Hrvatska javnost stekla iskustvo?

– Ne dovoljno. Ne dovoljno. Sada opet imamo jedan val fašisoidnosti, val ljudi koji ne razumiju povijest, ne razumiju odnose u Evropi i na našem prostoru. Očito je da Hrvatske ne bi bilo da nije bilo antifašističke borbe, da nije bilo Tita koji je sve to skupa organizirao i jasno je da bi mi danas bili u sasvim drugom ambijentu. Ako uzmete u obzir da su se saveznici dogovorili da se sve države vraćaju u okvire i sadržaje koji su bili prije Drugog svjetskog rata, drugim riječima vratila bi se Kraljevina Jugoslavija sa Kraljem Petrom I Karađorđevićem, vratio bi se i njegov ministar obrane Draža Mihailović, i jasno je da tu Hrvatima ne bi bilo mjesta. Pretpostavlja se da bi jedan dio pobjegao u inozemstvo, jedan dio bi bio likvidiran, a jedan bi se uspio asimilirati. Hrvatske, a i Hrvata, ne bi bilo. Nažalost, mnogi ovi fašisoidi i ustašoidi to ne razmiju.

Kako Vi ocenjujete današnje odnose između Hrvatske i Srbije s obzirom na to da su u poslednje vreme intenzivirani kontakti na najvišem nivou?

– Mislim da su odnosi relativno dobri, da imaju jednu uzlaznu liniju što je svakako za pohvaliti. Od prvih mojih razgovora i otvaranja saradnje sa Koštunicom, ti odnosi čitavo vrijeme idu uzlaznom linijom. Nastavio sam kasnije saradnju i sa Tadićem. Međutim, bilo je zastoja jer ja sam, u ime Hrvatske, poslao poruku Hrvatima u Bosni i Hercegovini: „Vaša domovina je Bosna i Hercegovina“, vaš glavni grad je Sarajevo, svoju politiku morate kreirati u Bosni i Hercegovini“. Takvu poruku Srbima u Bosni i Hercegovini nikada nisam čuo da je poslata iz Beograda. Nikada je još niko iz oficijelnih krugova iz Beograda nije rekao. Nego, tu se radi o jednoj dvojnoj politici. Na jednoj strani se kaže da je Bosna i Hercegovina konstanta, da je BiH u njenim granicama, a u svemu se podržava Milorad Dodik koji, s druge strane, kaže: „Za mene Bosna i Hercegovina vrijedi samo dok moramo prihvaćati tu činjenicu, inače, mi ćemo se odlučiti nakon što se međunarodna zajednica iscrpi i umori.“ Pa, koju onda politiku vodi oficijelni Beograd? Da li on vodi politiku opstanka BiH? Opstanak BiH je za sve nas u ovom okruženju od posebnog značaja jer je njen opstanak i opstanak svih nas. Zato tu ne smije biti dileme. Naša arhitektura, arhitektura našeg prostora je završena i tako treba prihvatiti činjenice i na tome graditi naše odnose. U Dejtonu se dogodilo to što se dogodilo, ali mislim da danas nema nijednog političkog naivca koji će reći da je stvaranje hrvatske republike Herceg Bosne ili s druge strane Republike Srpske učvršćivalo Bosnu i Hercegovinu. To može da izjavi samo bedak, potpuna politička budala ili totalni naivac. To je razaralo Bosnu i Hercegovinu. Danas treba poći od činjenice da Dejton jeste zaustavio rat, ali nije uspostavio mehanizme po kojima će BiH kao država funkcionisati. Ako prihvatimo da je arhitektura ovih prostora završena, onda Bosni i Hercegovini moramo i da omogućimo da kao država funkcioniše.

Da li Vi, na neki način, pozivate vlasti u Srbiji da to učine?

– Pa, pitanje je da li to Beograd može upravo sada da učini i tko to može u ime Srbije reći. Kada političar govori, on govori a iza sebe ima izbore i onda očekuje da dobije podršku izborne baze. Mnogi računaju da upravo na ovom pitanju mogu puno izgubiti. Ja sam čovjek koji je uvijek bio čovjek principa. Kada sam svjedočio u Hagu, govorio sam o onome što znam i što se dogodilo. Mnogima u Hrvatskoj to nije odgovaralo, ali sam na izborima dobio i prvi i drugi put. Prema tome, po meni, nije važno što će se u izborima događati, nego koliko si ti vjerodostojan u svojim stavovima. Ako te tu prepozna izborno tijelo, ti ćeš na izborima dobiti, ako te ne prepozna – znači da nisi vodio principijelnu politiku.

Da li mislite da će doći do povlačenja međusobnih tužbi Hrvatske i Srbije pred Međunarodnim sudom u Hagu?

– Ne znam. To je pitanje dogovora i stvaranja atmosfere i na jednoj i na drugoj strani. Treba priznati povijesne činjenice jer je onda lakše graditi odnose danas i odnose ubuduće. A povijesne činjenice su toliko poznate svima, samo ih se nitko ne želi sjećati. Zna se da su Jugoslaviju održavala tri intregrativna faktora: Tito sa svojom karizmom koji je zemlju na antifašizmu izveo iz Drugog svjetskog rata, Savez komunista kao višenacionalna partija i JNA koja je slušala Tita i partiju. Tito je otišao sa životne i političke scene, partija se raspala voljom Slobodana Miloševića i njegovog kruga, a Armija je tražila sponzora. Milošević je varao svijet jer im je tvrdio da se bori za opstanak Jugoslavije prema kojoj je svijet bio sentimantalan. Mnogi su mu dali podršku, nasjeli su na njegovu priču. Ali, on je varao i Srbe jer im je obećavao da će živjeti u jednoj državi. Govorio im je da za to moraju donijeti miraz – uzeti oružje u ruke i donijeti dio Hrvatske i dio BiH. Mnogi su to prihvatili. I pogriješili. Da bi uspio u svojoj nakani, Milošević je morao tražiti suradnike u podjeli Bosne. Tu je dobio Franju Tuđmana. Na jednoj je strani on širio granice Srbije, a Tuđman je na drugoj mislio da će on biti novi kralj Tomislav koji će proširiti hrvatske granice. To je ono što mnogi ne žele prihvatiti kao činjenicu niti u Srbiji niti u Hrvatskoj – da je rat 90-ih bio rat za granice, a ne za prava Hrvata, prava Srba ili ovih ili onih građana države.

Taj proces će se dugo odvijati jer atmosfera ni u Hrvatskoj ni u Srbiji nije još takva da se činjenicama pogleda u oči.

n Da li ste potpisali REKOM-ovu Inicijativu za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije?

– Uvijek sam za to da se utvrde činjenice, da se krivnja individualizira jer je moja borba uvijek bila – nisu krivi kolektiviteti, njih treba osloboditi krivnje i odgovornosti, a odgovarati trebaju oni koji su zapovjedili zločine i oni koji su bili suzdržani da se ne otkriju zločini. Naravno, moraju odgovarati i oni koji su zločine počinili. Ako se krivnja individualizira, prestaje kolektivno optuživanje i tako stvaramo prostor za međusobnu saradnju.

Glumačka karijera

Čuli smo da ste prihvatili jedan glumački angažman. Švarceneger i Regan su prvo bili glumci pa političari, a Vi ste se sada odlučili da zaigrate u Šovagovićevom filmu za koji je prva klapa pala početkom ovog meseca na Hvaru…

– Da, Šovagović me je „otkrio“. U filmu igram ulogu predsjednika koji od pritiska javnosti bježi na otok i pomaže miještanima da njihovo selo dobije status mijesta. Filip Šovagović je smislio da mu treba glumac koji će odglumiti drugog predsjednika Republike Hrvatske Stipu Mesića. A onda je filmska ekipa razmišljala i došla do zaključka da ne bi bilo loše da ja sam sebe odglumim. Razgovarali su sa mnom i ja sam rekao „U redu, pristajem“. To ipak ne znači da ću nastaviti da glumim Kerk Gebla.