Šta fali biometrijskom popisu stanovništva

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Objava aktuelnog makedonskog premijera Nikole Gruevskog, čija je pozicija nesumnjivo poljuljana uz posredovanje međunarodne zajednice, da bi popis stanovništva mogao da se održi pre izbora i to, kao elektronski popis za 70 odsto pitanja, dočekana je na nož među predstavnicima civilnog društva. Ili bar među pripadnicima 46 građanskih udruženja koja su se, kako prenosi Utrinski vesnik, tim povodom oglasila. Više sporeći vladi Gruevskog legitimitet i kredibilitet da popis za njenog mandata bude organizovan i zahtevajući odgovor na pitanje zašto je, čijom krivicom i po kojoj ceni popis 2011. godine obustavljen, nego argumentovano dovodeći u pitanje elektronsko rešenje za makedonski popisni problem. Primedbe na garantovanu uspešnost elektronskog popisa imaju i neki statističari.

U Skoplju se i kao briljantan potez Gruevskog smatra uvođenje biometrijskih dokumenata jer se na osnovu njih može lako utvrditi ko je stvarno državljanin Makedonije i ko stvarno u Makedoniji živi i, po međunarodnim standardima, spada u njeno stalno stanovništvo. Po tim standardima, primenjenim i kod nas, državljanin koji duže od godinu dana boravi u inostranstvu ne ubraja se u stalno stanovništvo zemlje, mada je i dalje njen državljanin. Makedonski premijer je objavio da će do kraja godine Makedonija nabaviti opremu kojim će se omogućiti elektronsko povezivanje matičnih evidencija. Prema navodima skopskog lista Dnevnik Ministarstvo unutrašnjih poslova Makedonije već pravi bazu podataka od otisaka prstiju, a očekuje se da bude nabavljen i takozvani fingerprint koji će omogućiti pouzdanu identifikaciju popisivanog.

Makedonija nije jedina država na Balkanu koja, pre svega zbog svog napetog višenacionalnog sastava, ima problema sa popisom stanovništva. Na Kosovu i Metohiji obavljen je 2011. godine popis koji su bojkotovali Srbi sa severa Kosova, a u Bosni i Hercegovini je obavljen, posle 22 godine, oktobra 2013. godine. Međutim, ni osnovni konačni podatak o broju stanovnika BiH do dana današnjeg nismo saznali. I u Bosni i Hercegovini postoji, kako je Danas već pisao, spor oko broja stalnih stanovnika te države. Naime, spor oko tretmana državljana kojima duže od godinu dana prebivalište nije u BiH. Sarajevo i Banja Luka – tamo postoje tri službe za statistiku – spore se oko 270.943 do 319.715 stanovnika. Kada će spor biti razrešen i ko bi mogao da ga razreši za sada se ne zna. S obzirom da su u BiH mnoge stvari – ne samo iz obrazovnog sistema – zavisne od broja pripadnika pojedinih nacionalnih zajednica, razrešenje ovog spora od velikog je značaja.