Na kvantaškim pijacama nekako uvek budu gužve. Narod dolazi da na veliko kupuje jer ovde su cene obično niže nego u gradskim prodavnicama. Na poznatoj sremskomitrovačkoj kvantaškoj pijaci, koja se nalazi na samom ulasku u grad iz pravca Rume, jedanaestog dana septembra nema gužvi.

Na kvantaškim pijacama nekako uvek budu gužve. Narod dolazi da na veliko kupuje jer ovde su cene obično niže nego u gradskim prodavnicama. Na poznatoj sremskomitrovačkoj kvantaškoj pijaci, koja se nalazi na samom ulasku u grad iz pravca Rume, jedanaestog dana septembra nema gužvi. Dosadna, gusta kiša sipa kao iz kabla i ne prestaje. Ljudima naviklim da do pre desetak dana idu u majicama kratkih rukava, subjektivnom osećaju veće hladnoće doprinosi i prilično hladan vetar. U delu namenjenom trgovini drvetom – samo prodavci. Kupcima ni traga. Uredno parkirani kamioni lozničkih registarskih oznaka puni kvalitetnog drveta. Svi prodavci su iz okoline Ljubovije, Malog Zvornika i Loznice. Metar bukve i graba cene 2.600 dinara, mešano drvo je 2.500 dinara. Kažu, ne isplati im se da prodaju po ovoj ceni. Ali, još manje im se isplati da im prođe dan, a da ništa ne prodaju. Sede i čekaju. Možda kupac, ipak, naiđe.

Hiljadarka dnevno

– Izgleda da nas nekakav maler poterao, a ja još volim dobro da pojedem i popijem. Dnevno mi treba najmanje hiljadu dinara. Sami izračunajte kolko sam zaradio posle mesec dana „gostovanja“ u Mitrovici – priseća se Dragan i kaže da mu je ko zna koliko puta dolazilo da upali kamion i vrati se kući. Onda se upita od čega će živeti sa ženom i malim detetom, ako brzo krene nazad s neprodatom robom.

Skoro uglas prave računicu – u svojim mestima drvo kupuju po 2.100 dinara. Na ovdašnjem kvantašu plate pijačarinu od dva odsto od procenjene vrednosti drveta, plus 60 dinara dnevnog parkinga za kamion, plus ono što potroše na hranu i piće. Spavaju u kabinama svojih vozila. Od svih parkiranih, samo jedan kamion ima krevet u kabini. Zato spavaju na sedištima. Troškovi i do hiljadarke dnevno pa je svaki dan bez trgovine – čista šteta. Još kad naiđe inspekcija i traži papire… te osam odsto PDV za drvo, te rešenja o registraciji preduzeća… Kazne od pet do 25.000 dinara. Pričaju nam da štede svaki dinar. Sa druge strane, „ne može živ čovek da ne jede, pa nekad i da popije, lakše preboli muke“.
– Kako da napravimo računicu da se uklopimo, a da barem malo ne zakinemo na meri. Čujem da je u ovdašnjim šumarijama metar drveta oko 2.400 dinara. Velika konkurencija. Probali smo i u Rumi da trgujemo, ali tamo ne možeš ništa prodati od nekog Mite. On preuzeo ceo posao. Teško mu ući na teren – priča nam jedan od prodavaca tek kada se malo „otkravio“ za razgovor i kada se uverio da novinari nisu inspektori. Kako kaže, nekada se lepa para mogla zaraditi na „punim turama“ u oba pravca. Iz Srema su put Loznice i Ljubovije, celog Jadarskog kraja, vozili građevinski materijal i kukuruz. Sada ni toga nema. U Mitrovici je kukuruz 16 dinara, tamo 17 dinara. Mala razlika u ceni za veliki rizik da će ih inspekcija uhvatiti u nelegalnoj trgovini. Zato kukuruz ovde kupuju, kako kažu, samo za sopstvene potrebe. Koliko, to je već poslovna tajna, pa ne mogu da kažu.
Milorad Nikolić iz Radalja kod Malog Zvornika kaže da živi samo od ovog posla. Supruga mu ne radi i ima tri kćerke. Najstarijoj je 16, srednjoj osam godina, a najmlađa ima svega 10 meseci. Radio je punih 12 godina u Fabrici stakla u Pančevu. Onda je nekoliko godina vozio kamion za jednog privatnika. – Da sam vozio i danju i noću, gazdi bi bilo malo – kaže Milorad. Sada se bavi ovim biznisom i stalno pazi da ne prekrši zakon, ali je, barem, sam svoj gazda. Tako nekako muka dođe lakša.
– Čovek se pomalo umori od svega ovoga. Od pijaca, čekanja, kupaca… Stalno sam odvojen od porodice, stalno na pijaci ili na putu. Jeste, nekad se lepo zaradi, ali bude i dana kada svi u kući jedva čekamo da stigne dečiji dodatak da imamo za hleb – kaže Nikolić i dodaje da loših dana u poslednje vreme bude često jer nema narod para.
Sa njim se slaže i Dragan Ilić iz Malog Zvornika, koji kaže da na sremskomitrovačku pijacu dovozi drva punih 15 godina.
– Od svih godina koje pamtim, ova je najgora. Došlo hladno vreme, mislili smo da će biti kupaca. Nemoguće da je toliko ljudi prešlo da se greje iz toplane. Računamo i struja skupa, pa bi trebalo da je narod navalio. Biće, ipak, da narod nema para da kupi drva ni po ovim cenama. Kad dođe prava zima, ima da metar drveta plati i više od tri hiljadarke. Mnogi uvek kupuju u poslednji čas. Te bili na moru, te decu opremali u školu, te kupuju zimnicu. Tek kad baš dobro stisne dođu da kupe drva. Nismo im mi krivi što su onda drva skuplja. Tako je uvek bilo. Malo ljudi kupi ogrev još tokom leta. Svi navale u poslednji čas i kukaju kako je onda skupo. Pričalo se da su Sremci dobri domaćini i da blagovremeno nabave ogrev za zimu. Kad ono i ovde slabo ide. Možda će kad zagudi biti veći pazar. Moramo i mi od nečega živeti – priča nam Dragan. Inače, on je rekorder po dužini čekanja na prave kupce. Jedne godine je s kamionom drveta bio punih mesec dana na mitrovačkoj pijaci dok nije prodao svih 20 metara drveta.
Na kraju, malo u šali, više u zbilji, pokazuje na braću Milovana i Mišu Vasića iz Donje Trešnice kod Ljubovije. Oni svaki dan gunđaju, pale kamione da se vrate, pričaju da nikad više neće dođi na pijacu i tako – pune dve godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari