Šta je pješačenje Jordanom za iskusne planinarke Zehru Balić i Ivonu Jočić iz Bijelog Polja, kad su njih dvije stale na vrh Mont Blana, pregazile snjegove Kilimandžara, pokorile Damavand u Iranu, kad su se gledale oči u oči sa Kuloarom smrti, kad Ženevski nož nije bio dovoljno oštar za njih… I šta, sada, za njih predstavlja to pješačenje Jordanom? Tek pustinjsku trening tura. Ništa drugo!
A ljepote u Jordanu, pričaju, nije im falilo.
Podni mozaici
Vrijedne planinarke „Cmiljače“ iz Bijelog Polja su prethodne dvije sedmice boravile u Jordanu, sa kolegama iz Planinarskog kluba „Železničar“ iz Beograda. I otuda, iz Jordana, donijele pune albume fotografija i priče koje se slušaju sa poluotvorenim ustima.
– Kad se krene tradicionalnim, pet milenijuma starim, karavanskim kraljevskim putem od starog rimskog grada Džeraha, koji se nalazi na sjeveru Jordana, ka Mrtvom moru, ne može se zaobići grad Madaba čuven po velikom broju podnih mozaika koji se nalaze u kućama i crkvama, započinju svoju jordansku priču Zehra i Ivona. A ta njihova priča mami na putovanje, na miris Svete zemlje. Povećava adrenalin.
– Najinteresantniji podni mozaik, koji predstavlja mapu Svete zemlje, nalazi se u grčkoj pravoslavnoj crkvi svetog Đorđa, pričaju djevojke. Pričaju i to da su obišle i arheološki muzej. U jednoj katoličkoj crkvi, vidjele su bunar još iz vremena Moaba. A onda, pravac – Nebo.
– Nebo je planina, odakle je Mojsiju božjom voljom bilo omogućeno da vidi Obećanu zemlju. Stajali smo na vidikovcu, gdje je nekada i Mojsije stajao. Na najvišoj koti vidikovca uzdiže se metalni obelisk oko koga je obavijena bakarna zmija, nekoliko metara visok, pričaju Zehra i Ivona.
Gorje Judejske pustinje
U podnožju Neba, Mojsije je zasadio maslinjak. Nedaleko od ustalasanih golih bregova. A ti bregovi, kao mala rijeka što se uliva u veliku, utapaju se u gorje Judejske pustinje. Mojsijevim maslinjakom i gorjem Judejske pustinje, prokrstarile su Bjelopoljke Zehra i Ivona. Bile na obali rijeke Jordan. Baš na onom mjestu koje je 1998. godine priznato kao mjesto krštenja Isusa Hrista.
– Tu su pronađeni ostaci tri crkve od kojih je jedna kraljice Jelene, majke cara Konstantina, onog istog koji je hrišćanstvo priznao kao religiju, nastavljaju djevojke svoju uzbudljivu priču.
Sa rijeke Jordan, Zehra i Ivona su otišle na Mrtvo more, odnosno na slano jezero koje se nalazi na 395 metara ispod nivoa mora. Onda, opet, kraljevskim putem, prema jugu.
– Putujući obroncima gorja, stigli smo do čudesnog geomorfološkog i hidrološkog fenomena – vodotoka Wadi al’Mujib (Mudžib). To je rječica koja drenira Edomsko gorje i probivši stotinama metara duboki kanjon neposredno se uliva u Mrtvo more. Ovaj prizor mnogi upoređuju sa umanjenim Velikim kanjonom rijeke Kolorado, pričaju.
Poslije toga, obišle su krstaški zamak Kerak, gdje i danas postoji hrišćanska zajednica koju čine potomci starih vitezova krstaša. Posjetile su i kameno selo pretvoreno u hotel i rezervat prirode, prošle kroz kanjon Wadi Ghweir kojeg zbog ljepote posjetioci nazivaju Rajskim kanjonom.
A njima, Zehri Balić i Ivoni Jočić, cijeli boravak u Jordanu je, kažu, bio kao posjeta Raju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
