Više od stotinu meštana sela Gostuša na Staroj planini, udaljenog od Pirota 35 kilometara, pre nedelju dana ostalo je bez hleba zahvaljujući nesporazumima i svojevrsnom inatu između prodavca u seoskoj prodavnici i vlasnika pekare koji je šest godina u ovaj kraj meštanima ovog i susednih sela iz grada dovozio osnovnu životnu namirnicu.

Više od stotinu meštana sela Gostuša na Staroj planini, udaljenog od Pirota 35 kilometara, pre nedelju dana ostalo je bez hleba zahvaljujući nesporazumima i svojevrsnom inatu između prodavca u seoskoj prodavnici i vlasnika pekare koji je šest godina u ovaj kraj meštanima ovog i susednih sela iz grada dovozio osnovnu životnu namirnicu.
U Gostuši živi više od stotinu ljudi, mahom starih, koji ne mogu ni da dođu u grad, a kamoli da kupe sve što im treba, jer samo dva puta nedeljno autobus saobraća u ovaj kraj.
Nastasija Panić ima 80 godina i kaže da je u godinama kada više ne može da mesi hleb.
– To je za sve nas u selu bio veliki spas jer smo znali da ćemo svakog četvrtka dobiti hleb. Ovako, sada smo prinuđeni da se snalazimo kako ko ume. Ne znam kako će se to rešiti, ali znam da ne mogu da idem u grad i da kupujem hleb – kaže Panićeva, dodajući da u selu žive njen sin i snaha i da su nedeljno uzimali po 20 vekni.
Njen komšija sedamdesettrogodišnji Radisav Spasić živi sam. Veoma je iznenađen što je selo, koje nema telefonsku vezu sa svetom, sada ostalo i bez hleba.
– Ne znam šta ću da radim. Dok su dovozili hleb kupovala sam nekoliko vekni i to mi je dovoljno za nedelju dana. Star sam i bolestan i ne mogu hleb da mesim, niti ima ko da mi pošalje iz grada – kaže Spasić.
Vlasnik Pekare MG iz Pirota Goran Džunić kaže da je na ovaj korak bio prinuđen jer više nije mogao da toleriše da satima čeka da prodavac preuzme hleb.
– Više nisam mogao da čekam da se on smiluje, s obzirom na to da se već dve godine natežemo oko toga. Poslednjih pet-šest godina vozio sam hleb meštanima ovog i sela Bela i Pakleštica i leti i zimi. Žao mi je meštana, ali na to sam bio prinuđen. Inače, neke velike računice nije bilo, a morao sam da kupim džip za taj kraj jer je loš put – rekao je Džunić, dodajući da i dalje vozi hleb u Belu i Paklešticu.
Prodavnica u selu pripada Zemljoradničkoj zadruzi „Babin zub“ iz Pirota. Prodavca Zorana Vučića nismo mogli da pronađemo i proverimo tačnost Džunićevih navoda, jer je bio na porodičnom imanju, ali nam je direktor Zemljoradničke zadruge Zoran Mitić rekao da to što tvrdi Džunić nije tačno i da postoje drugi, najverovatnije ekonomski razlozi.
– Ako nije mogao da se dogovori s prodavcem, kako tvrdi, trebalo je s nama da se dogovori oko termina i mi bismo taj problem rešili. Predlagali smo mu da nam on sam odredi termin kada će hleb voziti u to selo, ali on to nije prihvatio. Bilo kako bilo, mi ćemo probati da taj problem rešimo. Već se javljaju vlasnici drugih pekara. Jedna od solucija je da naš kamion, kad vozi ostalu robu u selo, vozi i hleb. To je svake druge nedelje, ali to je jedno od rešenja – kaže Mitić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari