Štefica Cvek nagrađuje

Najpre, zašto nagrada?

Štefica Cvek osmišljena je sa ciljem ohrabrivanja pobunjenih književnih praksi, prvenstveno feminističke književnosti, kao i kritičkih čitanja književnosti – iz feminističke, antitkolonijalne, marksističke i kvir perspektive. Inicijativa potiče iz prepoznavanja marginalizovanosti ovih perspektiva u postjugoslovenskoj književnoj kritici i skrajnutosti autorki u regionalnom književnom polju. Ideja iza nagrade takođe se oslanja i na dosadašnji rad Pobunjenih čitateljki na premrežavanju postjugoslovenskog književnog polja, na afirmaciji međusobnog povezivanja akterki i aktera, razmene poetika i kritičkih čitanja.

Zašto Štefica Cvek?

Zato što je Štefica Cvek u raljama života Dubravke Ugrešić klasik feminističke jugoslovenske književnosti, i kao takav od suštinske važnosti za (post)jugoslovensku feminističku književnu tradiciju. Zato što se poigrava tipično ženskim žanrom ljubavnog romana, ukazujući na njegovu relevantnost i subverzivne potencijale. Zato što, praveći sponu između ljubića i visoke literature, time ujedno podriva žanrovske hijerarhije, ustaljene književne i vanknjiževne hijerarhije između muških i ženskih tema, između muških i ženskih perspektiva. Zato što ukazuje na spone između ljubića i tzv. ženske proze, između postmodernizma i ženske proze, između stvaranja teksta i konteksta, između romanesknog pisma i viševekovne usmene tradicije koju su kreativno stvarale zajednice žena.

Zašto postjugoslovenska?

Ove godine nagrada se fokusira na dela pisana na zajedničkom jeziku, što je isključujuće ne samo za sva dela objavljena na srodnim jezicima (poput slovenačkog i makedonskog), nego i za postjugoslovenska dela u prevodu i autorke i autore koji žive unutar ovih prostora ali pišu na manjinskim jezicima. Kako su uzroci ovih ograničenja u nedostacima resursa za odgovorno izvođenje jednog znatno kompleksnijeg procesa izbora, ali ne i u nedostatku volje, ovogodišnju Šteficu Cvek treba videti kao prvi korak u daljem razvoju nagrade.

Zašto nagrada kao književni izbor?

Iako koristimo oba termina, Štefica Cvek zamišljena je kao priznanje vrednim tekstovima koje neće podsticati kompetitivnost u književnom polju. Neće praviti strogo rangirane hijerarhije i neće ukalupljivati produkciju svake godine u jedan zauvek zadat uski kalup, najčešće jednog najboljeg dela. Ova zamisao u skladu je sa ciljem Štefice Cvek, kojom se žele afirmisati tekstovi vredni pažnje, a tekstovi pažnju mogu zaslužiti na razne načine – otvaranjem novih tema, originalnim pristupom temama, stilskom ili formalnom inovativnošću, ne isključivo jer su najbolji. Uostalom, preispitujemo i samu kategoriju najboljeg u književnosti – najboljeg po čemu? Za koga? Stoga, broj izabranih dela će se menjati svake godine, u skladu sa tim šta produkcija ima da ponudi.

Kako smo odlučivale?

Jedinstvenost Štefice Cvek među regionalnim književnim nagradama jeste i u procesu izbora, koji sadrži dve glavne faze. U prvoj fazi smo pozvale što veći broj kulturnih radnica i radnika u književnom polju (književnice/i, urednice/i, kritičarke/i, novinarke/i) da predlože naslove pobunjene prozne književnosti objavljene tokom 2021. Njih 54 predložili su ukupno 76 knjiga, od kojih je u konkurenciju prema žanru, godini i jeziku prvog izdanja ušlo 48 (16 knjiga autora i 29 knjiga autorki te tri kolektivna dela). Pored preporuka za knjige, zamolili smo ih i da proslede kontakte drugih koleginica i kolega koji bi mogli dati svoje preporuke, što je doprinelo stalnom uvećavanju zajednice.

Ono što nam je u ovoj fazi bilo značajno i iznenađujuće jeste reakcija književne zajednice kojoj smo se obratili. Njihovi mahom pozitivni komentari delovali su ohrabrujuće, ali i kao znak da postoji klima za ovakvu inicijativu, interesovanje i potreba.

U drugoj fazi, žiri Pobunjenih čitateljki, koji je uključivao uredništvo portala Bookvica.net, Nađu Bobičić, Borisava Matića i Daru Šljukić, i dve saradnice iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Maju Abadžiju, urednicu Ženske čitaonice pri PEN Centru BiH, i Ivanu Dražić, urednicu portala Booksa.hr, prolazio je kroz preporučene naslove i napravio selekciju za ovogodišnju nagradu Štefica Cvek.

Prema kojim kriterijumima?

Čitamo dela uzimajući u obzir i tekst i kontekst. Važna nam je politika teksta, kao i poetika – uostalom, polazimo od toga da uvek postoji izvesno preplitanje jednog i drugog. Tako tumačenje konstruišemo kroz osvrt na istorijski, društveno-politički kontekst dela i na njegovo komuniciranje sa tim kontekstom. Istovremeno, jednako se služimo i metodom pažljivog čitanja, posvećujući pažnju jeziku teksta, stilskim i formalnim postupcima.

Najbolji način da prosudite naše kriterijume jeste čitanjem samih knjiga koje smo uvrstile u ovogodišnji izbor.

Šta je nagrada?

Pitanje sadržaja nagrade još je jedan promenljivi element. U nedostatku finansijskih sredstava, ovogodišnja nagrada je simbolična. Nadamo se da će od sledeće godine ovaj nedostatak biti premošten – jer književnost posmatramo kao rad, ali pre svega jer nema afirmacije feminističkog i angažovanog stvaralaštva bez finansijske podrške.

Spisak ispitanica/ka

Milan Aranđelović

Dragan Babić

Adisa Bašić

Luiza Bouharaoua

Dragana Brković

Rumena Bužarovska

Jasna Dimitrijević

Ferida Duraković

Arman Fatić

Ana Fazekaš

Ivana Golijanin

Vladislava Gordić Petković

Monika Herceg

Lejla Kalamujić

Olja Knežević

Goran Korunović

Tamara Kovačević

Bojan Krivokapić

Tamara Krstić

Katarina Luketić

Ivana Maksić

Senka Marić

Antonela Marušić

Barbara Matejčić

Tijana Matijević

Lamija Milišić

Boris Postnikov

Olja Savičević Ivančević

Korana Serdarević

Zorana Simić

Tanja Stupar

Nikolina Todorović

Sara Tomac

Espi Tomičić

Jasmina Vrbavac

Matej Vrebac

Ivan Šunjić

Jasna Jasna Žmak

Saša Ćirić

Vedrana Bibić

Vladimir Arsenijević

Gordana Danilović

Katarina Lazarević

Dalibor Plečić

**

Obrazloženja nagrađenih dela

ZEMLJA BEZ SUTONA Marije Andrijašević (Fraktura, Zagreb 2021).

Objavljen gotovo 15 godina nakon sada već kultne pjesničke zbirke Davide, svašta su mi radili (2007). Marija Andrijašević je, dakle, po vokaciji primarno pjesnikinja, a u romanu je vrlo uspješno ispreplela znanstveni diskurs, nježan pjesnički stil te žargon i dijalekt. U svakom slučaju, radi se o knjizi koja se u suvremenoj književnoj produkciji po mnogočemu ističe i zbog svega navedenoga jednoglasno joj je dodijeljena ova nagrada!

O ŽIVOTU RADNICE KRAJEM DVADESETOG STOLJEĆA Gorana Ferčeca (Fraktura, Zagreb 2021).

U stilski, formalno i širinom zahvata teme i epohe višestruko ambicioznom romanu, Ferčec je uspio da ispravi nepravdu nanošenu jugoslovenskoj radnici, nepravdu onih koje su izbrisane iz pamćenja i istorije, ili svedene na karikaturu. Zato što je uspio u najvećem književnom zadatku, da sa emaptijom prikaže i klasno i rodno deprivilegovana iskustva, da vrati dignitet onima kojima je oduzet, zato je romanu O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća dodijeljena nagrada koja nosi ime još jedne obične junakinje, Štefice Cvek.

POŽURI I IZMISLI GRAD Lejle Kalamujić (Štrik, Beograd 2021).

Naslovna priča Požuri i izmisli grad posljednja je u zbirci i može je se čitati kao njen zaključak. Priča je to o ženskom prijateljstvu i potpori u bolesti i posljednjim trenucima života. Ova priča, kao uostalom i cijela zbirka, prikazuje i u čitatelju izaziva čitav spektar emocija, od tuge i ljutnje, do bliskosti i topline. Upravo u tome leži kvaliteta i snaga zbirke, i zato ova nagrada!

GRAVITACIJE Senke Marić (Buybook, Sarajevo 2021).

Knjiga se odlikuje, prvenstveno, istančanim stilom, lirskom prenapregnutošću izraza čija dotjeranost jednako oduševljava i u standardu i u skazu. Iako je već viđen u postjugoslovenskoj književnosti, postupak fragmentarnog pripovijedanja omogućava pitkost čak i kad otežava snalaženje u tekstu i identifikaciju pripovijednog glasa. Marić ima talenat da uvjerljivo ispreplete lokalno i globalno žensko kulturno naslijeđe – sevdah i Eumenide su podjednako važne referentne tačke za njenu junakinju, baš kao i tarot i čitanje iz taloga kafe. Konačni rezultat je stilski raskošan i intelektualno uzbudljiv tekst koji poziva na nova čitanja.

KRAJ RASPUSTA I DRUGE PRIČE Ane Miloš (Booka, Beograd 2021).

Ana Miloš služi se u jednoj priči realističkim postupkom, dok će u drugoj koristiti satiru i grotesku. Na stranicama knjige ima klasičnih priča o odrastanju i porodičnih priča, ali ima i elemenata new weirda i začudno pomerenih žanrovskih amalgama. Ono što je, ipak, možda najviše opredelilo ovu zbirku za nagradu Štefica Cvek jeste to što se u središtu ovih različitih formalnih obrazaca nalaze sasvim obični, a vrlo često i marginalizovani likovi – velikim delom žene – čijim se problemima Ana Miloš bezrezervno i promišljeno bavi.

EXIT – RESTART Sonje Ražnatović (Rende, Beograd 2021).

Knjiga Exit – Restart našla se u izboru za nagradu Štefica Cvek upravo zato što na promišljen i neposredan način tematizuje savremena kvir iskustva, izazove ženskog autorstva, ali i najšire shvaćenu sverodnu (ili nadrodnu) potragu za smislom kroz kreativnost umetničkog stvaralaštva, kao i kroz prevazilaženje višestrukih društveno nametnutih okvira.

HERBARIJ SVETE SMRTI Mihaele Šumić (Imprimatur, Banjaluka 2021).

Šumić vešto koristi različite književne obrasce, od postmodernističke naracije, preko magičnog realizma pod snažnim uticajem latinoameričke i španske proze, pa do trilera i misterije. Herbarij svete smrti sveža je, autentična i uzbudljiva zbirka priča kakva se retko sreće u regionu.

STJENICE Martine Vidajić (Knjižara Ljevak, Zagreb 2021).

Roman Martine Vidajić, stilski gust i gotovo opipljivo sugestivan, odlično izgrađene dinamike i napetosti, na umjetnički uvjerljiv način pokazuje svu kompleksnost sistemske uslovljenosti višestrukih opresija i eksploatacije. Promišljeno otvarajući neke od ključnih tema prema kojima je koncipirana i nagrada Štefica Cvek, ovaj roman ju je u najboljem smislu te riječi i zaslužio.

MOJA DOTA Nore Verde (Oceanmore, Zagreb 2021).

Roman Nore Verde Moja dota samo je na prvi pogled jednostavno štivo: ova autofikcija s elementima bildungsromana zahvata neke od najvećih boljki savremenog društva. Uvjerljivo predočavajući nježnu atmosferu babinog krila, autorica idilični ton prekida uznemirujućim i oštroumnim razmišljanjima i pitanjima svoje mlade junakinje. Ova knjiga, naposljetku, blagodareći djetinjoj perspektivi, iskreno i autentično progovara i o klasnom sramu, queer identitetu, napetosti između centra i periferije, gradeći slojevit i empatičan roman koji će dugo ostati s čitateljem/icom.

**

Oporbena gesta

Dubravka Ugrešić povodom nagrade „Štefica Cvek“

Kada iz zraka gledamo urbanu Europu, vidjet ćemo standardan pejzaž, gradove s trgovima, a na sredini trga stoji spomenik, konjanik s falusoidnom perjanicom na glavi. Europski urbani pejzaž podsjeća nas na lažne bogove kojima smo se klanjali i kojima se uporno klanjamo. U jednom europskom gradu postoji spomenik konjanika. Konjanik je neki mjesni heroj, lovac koji je ubio vepra. Taj veproubojica nema doduše faličku perjanicu na glavi, ali nosi lovački šešir s  fazanovim perom, što je u simboličkom smislu isto. Zato je svaki javni spomenik (iako su neobično takvi rijetki) posvećen književnim junacima – poput spomenika Don Quixotea u Washingtonu, Andersenove Male sirene u Kopenhagenu, Shakespeareove Julije u Veroni ili javnih skulptura mačka Garfilda razasutih po Americi – neka vrsta kulturne sabotaže.

Ideja da se prema mojoj književnoj junakinji Štefici Cvek nazove književna nagrada – koja će poticati stvaralaštvo spisateljica iz cijele Jugo-zone – velikodušna je, unikatna, mudra i idejno produktivna. Naime, nagrada koja nosi ime književne junakinje preusmjerava pažnju sa autora/ice teksta na sam tekst. U vremenu opće narcisoidne kulture takva je gesta oporbena. Nagrada Štefica Cvek zamišljena je da bude ta oporbena gesta. Nadam se da će to zadugo i ostati.

**