Strip sa snažnom antifašističkom po(r)ukom

Radi se o crtanoj, ali i dokumentiranoj strip-fikciji, posvećenoj jednom od najistaknutijih talijanskih antifašista i književnika naše epohe Primu Leviju (rođen u Torinu 1919), koji je svojim djelima, prije svega potresnom logorskom sagom Zar je to čovjek, posvećenim Drugom svjetskom ratu, užasima Holokausta i nacističkih logora smrti bitno utjecao na našu percepciju i poimanje tragedije povijesti, prije svega nacifašističkog, rasističkog divljanja koje je rezultiralo sustavnom i stravičnom fizičkom likvidacijom šest milijuna Židova.

A, ako tomu pribrojimo i sve ostale žrtve na svim zaraćenim stranama, tijekom trajanja Drugog svjetskog rata dolazimo do užasavajuće visokih brojki koje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

I upravo potaknuti tom činjenicom talijanski dvojac mladih entuzijasta napravio je fascinantan strip sa snažnom antifašističkom po(r)ukom čime je pokazao kako se ozbiljne teme mogu približiti mladima i djeci različitog uzrasta.

Knjiga Mattea Mastagostina i Alessandra Ranghiascija Primo Levi, koju je nedavno objavio zagrebački Sandorf, u prijevodu Matije Markičić Didija, nastala je kako bi se o strahotama fašizma, antisemitskih pogroma i užasa Auschwitza, kao paradigme monstruozne, masovne industrije smrti progovorilo na jedan netipičan način; razumljiv i drukčiji, prije svega prihvatljiv djeci školskog uzrasta.

Autori teksta nisu krili svoju fascinaciju književnim djelom Prima Levija, naravno ni njegovom osobnom tragedijom i odlučili su upravo njemu namijeniti glavnu ulogu u svojoj knjizi; ulogu pripovjedača i tako se poslužili njegovim riječima, jer su smatrali da time vjernije mogu dočarati njegovu uzničku kalvariju u Auschwitzu.

Prema riječima Mattea Mastragostina, njih je više interesiralo što bi im sam pisac, u nekom zamišljenom razgovoru mogao reći prije tridesetak godina dok su još bili djeca, kakav bi dojam na njih ostavila priča o strahotama logorskog iskustva i upravo su se tom i takvom pričom htjeli približiti djeci našeg doba.

Naprosto stoga, jer takve strip literature očajnički nedostaje.

Kako bi djelo napravili po zamišljenoj mjeri, morali su pročitati i prelistati sve knjige i intervjue Prima Levija i u njima potražiti odgovore na pitanja koja su ih interesirala, a potom ih integrirati i usporediti s onim što su drugi rekli o piscu, posebice oni koji su se temeljito bavili njegovim životom i djelom.

U životu Prima Levija barem su dva prijeporna događaja koja su posebice intrigirala autore stripa.

Prvo: zašto je, nakon što je preživio strahote logora smrti Auschwitz, Levi izvršio samoubojstvo (1987. u Torinu) ili se ipak radilo o tragičnoj fatalnosti, čime se zapravo ruši priča o suicidalnosti slavnog pisca.

Drugi je događaj vezan uz razdoblje tijekom 1943. kad je Levi sudjelovao u partizanskom pokretu otpora u Valle džaosti, jer je upravo sam pisac izbjegavao detaljno progovoriti o tom periodu svog života.

Naime, priča se veže uz smrt dva mlada partizana koje su strijeljali njihovi drugovi, jer su potkradali i zlostavljali mjesno stanovništvo, a Levi se osjećao (su)odgovornim za njihovu smrt, jer ih razgovarajući s njima nije uspio odvratiti od počinjenja novih grabeži i zlodjela.

Sve su to bili okidači koji su dvojac Mastragostino-Ranghiasci natjerali da se kroz formu stripa odluče baviti ovom temom, a osobni usud Prima Levija i njegov humanistički angažman im se učinio idealnim da mladim naraštajima posreduju antifašističke sadržaje i poruke, što je posebice značajno u vremenima kad sve više jačaju razni opasni oblici nacionalizma i populizma, kad se iznova bude nacifašističke sablasti.

U vrijeme neselektivne revizije prošlosti i povijesne istine, kad se namjerno falsificiraju i prerađuju činjenice stvarnih događaja i tako se rehabilitira veliko zlo, a upravo tom zlu željeli su suprotstaviti strip o Primu Leviju.

Posebno je interesantno obrađen odnos Prima Levija s Vandom Maestro, talijanskom intelektualkom i partizankom u koju je književnik bio zaljubljen i koju su zajedno s njim (i još nekolicinom drugova) uhitili fašisti, a potom nakon mučenja deportirali u nacističke logore smrti.

Igrom sudbine, Vanda Maestro je svršila u plinskim komorama, a Primo Levi je preživio, ali cijelog života se pitao je li sve to moglo biti drukčije, posebice stoga, jer su tu noć kad su bili uhićeni, trebali provesti zajedno, te da je Primo prihvatio Vandin poziv izbjegli bi uhićenje.

Crtački dio posla sjajno je obavio Alessandro Ranghiasci; zadatak mu nije bio nimalo lak, jer je trebalo rekonstruirati logor Auschwitz-Monowitz koji je poslije rata bio sravnjen sa zemljom, ali oslanjajući se na stare fotografije i karte, uspio ga je vjerno reproducirati. Kako kaže Mastragostino: „Svojim je crtežima Ranghiasci postigao dubinu koju je teško opisati riječima, a dušu likova crteži istražuju brižnim i biranim potezima“.

U tekstu zatičemo i fraze na njemačkom (i nekim drugim jezicima), a sve to je učinjeno namjerno kako bi se „pojačao osjećaj zbunjenosti kod čitatelja, te ga se dovelo u kontekst gdje je teškoća izražavanja i razumijevanja mogla biti razdjelnicom između života i smrti“.

I na kraju treba naglasiti: ovaj strip nije doslovna biografija Prima Levija, već životopis kakvim su ga autori vidjeli, što su oni mislili kako bi se sami ponašali u određenim graničnim situacijama. To je priča, kako kaže Matteo Mastargostino: „O mom Primu Leviju, koji se borio hrabro i koji je znao ustrajati, čak i nadasve onda kada bi bilo lakše podleći.“ Tekst M. Mastragostina i vizualizacija A. Ranghiascia rezultirali su više nego uspješnim spojem riječi i slika.