„Još imamo ratne zločine bez kazne“

To je nedavno najavio predsednik crnogorskog parlamenta Ivan Brajović, ističući da se Crna Gora mora suočiti sa ratnom prošlošću. Veseljko Koprivica, novinar iz Podgorice, koji je o ratnim zločinima izveštavao i napisao više knjiga, za Danas ističe da bi žrtvama ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore mnogo više značilo da je Brajović, umesto što je potpisao odluku o osnivanju takvog Centra, objavio da je vlast konačno odlučila da se nastavi istraga o počiniocima i nalogodavcima tih zločina kako bi bili adekvatno kažnjeni.

– Brajović je izjavio „jasno pozivamo da se utvrdi individualna odgovornost počinilaca tih zločina“, ali zašto nije konkretno rekao koga to poziva? Zašto nije pozvao i prozvao tužilaštvo i ostale nadležne organe za istraživanje ratnih zločina i utvrđivanje individualne odgovornosti? Jer, svi dosadašnji postupci vođeni o slučajevima ratnih zločina završili su uglavnom oslobađajućim presudama, a nikada nije utvrđivana komandna odgovornost – naglašava Koprivica.

Kako ukazuje naš sagovornik, od proglašenja nezavisnosti 2006. godine, u Crnoj Gori je održano samo osam suđenja za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, a procesuirani su samo počinioci najnižeg ranga – uglavnom kuvari, stražari, vojni dobrovoljci…

– Od prošle godine nije pokrenut nijedan postupak, a osuđen je samo jedan vojnik bivše JNA. To je od 2016. prva presuda za ratni zločin. Zbog toga što su najodgovorniji za ratne zločine ostali van domašaja pravde, tužilaštvo i sudovi postali su njihovi saučesnici – ističe Koprivica.

Prema njegovim rečima, Evropska komisija godinama ponavlja da su „dosadašnje sudske odluke sadržale pravne greške i nedostatke“, a i EU je upozorila da ratni zločini treba da budu prioritet tužiocima, kako bi Crna Gora napredovala u pregovorima o pridruživanju.

– A da je bilo ratnih zločina dokaz je i to što je Crna Gora na ime odštete žrtvama ratnih zločina isplatila više od pet i po miliona eura. O ratnim zločinima, počiniocima i nalogodavcima sve se uglavnom zna, jer su o tome slobodni mediji detaljno izvještavali, objavljeno je i nekoliko knjiga, tako da će prikupljanje te građe po svoj prilici koristiti samo budućim istraživačima neslavne crnogorske prošlosti. Zbog toga je logično zaključiti da je osnivanje pomenutog Centra skretanje pažnje sa brojnih aktuelnih problema sa kojima se suočava Crna Gora i da ta odluka nije slučajno donesena nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora – navodi Koprivica.

Prema njegovom mišljenju, Crna Gora, zahvaljujući aktuelnoj vlasti, izbegava da se suoči s ratnom prošlošću.

– Najkraće, u njoj i dalje imamo ratne zločine bez kazne. Odavno je s pravom meta kritika sa raznih adresa zato što opstruira, odugovlači i izbjegava da pravdi privede odgovorne za ta zlodjela. Vrhovno državno tužilaštvo je 2015. godine usvojilo Strategiju za istraživanje ratnih zločina, ali bez značajnih rezultata. Državno tužilaštvo još nije, kako ga na to obavezuje Strategija, ozbiljno preispitalo masovne zločine „Deportacije“, „Bukovica“, „Morinj“ i „Kaluđerski laz“. Niko nije odgovarao zbog deportacije više od 60 izbjeglica iz BiH, koje su bježeći od rata potražile spas u Crnoj Gori. Niko nije osuđen za etničko čišćenje Bošnjaka u Bukovici kod Pljevalja, niti za ubistvo najmanje petnaest albanskih civila u selu Kaluđerski Laz na crnogorsko-kosovskoj granici. U slučaju „Deportacije“ i „Bukovica“ optuženim je izrečena pravosnažna oslobađajuća presuda – ukazuje Koprivica, dodajući da je Apelacioni sud 2016. potvrdio osuđujuću presudu za slučaj „Morinj“, kojom su četvorica bivših rezervista JNA osuđeni za zlostavljanje hrvatskih zarobljenika u tom logoru 1991. i 1992. godine.

Kako ukazuje Danasov sagovornik, Komitet za ljudska prava UN zatražio je pretprošle godine od Ministarstva pravde da ga izvesti o napretku u osam predmeta ratnih zločina i sedam slučajeva za zločine počinjene na teritoriji Crne Gore ili susednih država, a u kojima su učestvovali crnogorski državljani.

– Brojna međunarodna tijela upozoravala su Crnu Goru na nesagledive štetne posljedice koje će imati upravo zbog nekažnjavanja za ratne zločine. Amnesti internešenel je 2018. saopštio da crnogorsko tužilaštvo ne radi dovoljno na procesuiranju ratnih zločina počinjenih tokom devedesetih. Takav epilog je pokazatelj da u Crnoj Gori nema političke volje da se suoči sa prošlošću i adekvatno kazni sve koji su u njeno ime počinili zločine. Uz to Crna Gora je jedna od rijetkih država u regionu koja nije donijela Zakon o lustraciji. Sve je to obeshrabrujuće za ukupni proces suočavanja sa prošlošću, a ako što može služiti za utjehu jeste to što ratni zločini ne zastarijevaju – zaključuje Veseljko Koprivica.

Centar u zgradi Skupštine

Informaciono-dokumentacioni centar će biti smešten u zgradi Skupštine, a cilj mu je prikupljanje izjava, optužnica, presuda i drugih izvora o ratovima devedesetih. Njegovo osnivanje rezultat je partnerstva Skupštine Crne Gore i Inicijativa mladih za ljudska prava koja već prikuplja materijal za potrebe ovog centra. Skupština se obavezuje da će čuvati materijal i učiniti ga trajno dostupnim svim zainteresovanima.