Ron Haviv ispitan o „Arkanovim tigrovima“

Haviv je u aprilu 1992. u Bijeljini snimio fotografiju na kojoj se vidi kako jedan od pripadnika „Arkanovih tigrova“ šutira ubijene civile.

Na fotografiji se jasno vidi kako „arkanovac“ stoji sa podignutom čizmom iznad glave Ajše Šabanović, pored koje su još bila tela Abdurahmana Pajazita i njegove supruge.

Alma Pečković, ćerka Ajše Šabanović, podnela je srpskom Tužilaštvo za ratne zločine 2. aprila 2015. godine krivičnu prijavu protiv N. N. lica zbog ovog monstruoznog zločina „arkanovaca“.

Haviv je tada video i Ajšinog sina Admira, Alminog brata, koji je pokušavao da pobegne iz podruma, ali su ga „arkanovci“ ubili dok je trčao preko dvorišta.

Tog dana Almi su ubili i oca Redžepa.

Nije prvi put da je poznati foto-reporter ispitivan u vezi sa ovim zločinom.

Kako je Danas prvi pisao, on je još 2017. saslušan u Sarajevu. Tada je ovaj slučaj u Beogradu vodio Milan Petrović, zamenik tužioca za ratne zločine, ali nije prisustvovao saslušanju Haviva, već je pitanja poslao iz Beograda.

Petrović je u međuvremenu otišao u penziju, a istragu je preuzeo zamenik tužioca za ratne zločine Svetislav Rabrenović. Petrović će ostati upamćen po tome što nije uradio ništa na rešavanju ovog zločina.

Iako je porodica žrtve Ajše Šabanović bila zadovoljna kako je Rabrenović vodio predmet, iz javnosti nepoznatih razloga, glavna tužiteljka za ratne zločine Snežana Stanojković ga je smenila i na njegovo mesto postavila tužioca Ognjena Đukića.

U aprilu prošle godine, tužilac Đukić se sastao sa članovima porodice Ajše Šabanović u Beogradu.

Za ovaj zločin nijedan pripadnik Srpske dobrovoljačke garde nije optužen.

U javnosti se pričalo o sličnosti muškarca koji šutira ubijene civile sa Srđanom Golubovićem, zvanim Di DŽej Maks, koji je bio pripadnik „arkanovaca“.

Međutim, on nikada nije procesuiran. Protiv Željka Ražnatovića Arkana je 1997. Haški tribunal podigao optužnicu za zločine protiv čovečnosti, ali ne i za zločin u Bijeljini ovekovečen na fotografiji Rona Haviva, jer se za to saznalo nakon Ražnatovićeve smrti.

Mirko Simić, Branko Šumar, Miloš i Crni

Alma Pečković je početkom 2016. godine za Danas rekla da je srpskom Tužilaštvu za ratne zločine dala spisak od nekoliko imena protiv kojih bi mogla da bude podignuta optužnica.

„Preživjeli iz podruma naše kuće su mi kasnije rekli da su izlazeći napolje vidjeli izvjesnog Mirka Simića, naoružanog i sa kokardom na glavi. Stajao je na trotoaru sa još dvojicom pripadnika četničkog pokreta. Bio je tu i izvjesni Brano Šumar, kojeg su prepoznali, a ostali koji su učestvovali u ovim gnusnim i svirepim ubistvima bili su pripadnici Srpske dobrovoljačke garde – arkanovci. Nakon par dana počeli su da mi dolaze u kuću svaki dan izvjesni Miloš i Crni, koji su mi prijetili da ne smijem nigdje ići i morala sam im kuhati svako jutro kafu. Dolazili su i posle podne. Tako se moja agonija produžavala sve dok nisu došli i rekli da će nas sutra voditi u Vrnjačku Banju da se navodno tamo malo odmorimo jer smo svašta u zadnje vrijeme preživjeli… Vidjeli smo da se žele i nas riješiti i muž je uspio preko nekih njegovih prijatelja Srba, koji su ostali stvarno pošteni, ali su se bojali i sami ovih što su došli sa strane, ali i nekih domaćih Srba izdajnika, nabaviti jednu specijalnu propusnicu koju je lično potpisao Krizni štab SDS. Tako smo izašli iz Bijeljine 28. maja 1992. Otišli smo prvobitno u Sloveniju kao izbjeglice“, ispričala je Alma Pečković za Danas.