Za izgradnju mira potrebna je i mudrost i hrabrost

Tu, spregu podržaju i oni šutljivi jer se ne uključuju, ali, po mom mišljnju, i mi zauzeti građani, aktivisti u mjeri u kojoj smo nedovoljno spremni za stvaranje prilika za društveni dijalog. Nije to lako, no primjeri uspješnih nenasilnih revolucija uče nas da je važno paralelno s otporom nasilju, ugnjetavanju i isključivanju pružati i ruku za zajedništvo – sinergija dviju ruku nenasilnog djelovanja: jedna ruka koja je podignuta i kaže „stop“, neće ići, a druga je otvorena za rukovanje. Svjesna sam otporima koje imamo prema takvom djelovanju – gotovo na razini psihofizičkog osjećaja mučnine. Graditi mir nije „sveta vodica“, za to treba i mudrosti i hrabrosti i neki vid sebedarja onima na “drugoj” strani – ističe za Danas aktivistkinja i jedna od osnivačica Centra za mir nenasilje i ljudska prava iz Osijeka Katarina Kruhonja.

Upitana da li veruje u pomirenje na ovim prostorima ili će možda biti novih sukoba, Kruhonja odgovara da se mogu pretpostaviti novi sukobu u budućnosti ako do pomirenja ne dođe.

* Centar za mir nenasilje i ljudska prava teži izgradnji društva utemeljenog na kulturi mira. Kako možemo da dođemo do održivog mira nakon onolikog razaranja iz ratova devdesetih?

– Centar za mir smo osnovali 1992. godine kada je naš grad bio napadan s tri strane i kada smo postali i zatočenici logike totalnog rata – ili oni ili mi, činilo se da drugog puta nema. Pitanje koje nam je otvorilo perspektivu je bilo – kada već ne možemo utjecati na rat, a kakvo to društvo želimo graditi kad rat završi?! Vizija oko koje smo se okupili je vizija društva koje će razvijati kapacitete za nenasilno razrješavanje (transformaciju) sukoba i nepravednih odnosa na psihološkom (osobna razina), gospodarskom, političkom, kulturnom planu – da ne eskaliraju u mjeri da izazovu na nasilje i oružje. Ta definicija mira je šira od definice mira kao odsustva, ili puke prevencije, rata. To je kako se opremiti vrijednostima, pristupima, vještima potrebnim da nenasilnim metodama postupno napredujemo prema pravednijem i uključivom okruženju – gdje će se osobni i grupni potencijali razvijati u suradnji i razmjeni s drugima a ne u strahu od drugoga niti na račun drugih. Podrazumijevali smo višestranačku demokraciju a dodali i važnost da građani mogu utjecati i mimo izbora, dakle, građansko djelovanje i organiziranje. Za mir se može i treba raditi i tijekom ratnog sukoba, na primer, pridržavajući se međunarodnog humanitarnog prava, čuvajući prostor za pregovore, solidarnošću na ljudskoj razini… Mirna reintegracija Podunavlja kojom je završio rat u tom dijelu Hrvatske primjer je jedne od najuspješnijih UN-ovih mirovnih poduhvata ikada. Pripisuje se sinergiji političke volje na obje strane, dobrom mandatu i izvrsnom upravljanju generala Kleina te širokom civilnodruštvenom angažmanu hrvatskih, srpskih i međunarodnih mirovnih organizacija. Uključila je tisuće i tisuće muškaraca i žena. Temelji današnje Europe postavljeni su nakon Drugog svjetskog rata kao poduhvat izgradnje održivog mira između zemalja koje su bile u sukobu. No, za to je potreban zaokret u glavama. Prvo, otkloniti zabludu da je prestanak rata mir – povijest uči da se radi tek o primirjima. Drugo, donijeti odluku (makar u prvom koraku i jednostranu) da rat više neće biti opcija, i da u dalekoj viziji budućnosti želimo biti pomireno društvo. Politike i prakse koje iz takvih stavova proizlaze će tada odgovarati na pitanje „kako“. Otvoren će biti prostor za nezamislivu kreativnost da na svim razinama i na svim pitanjima koja razdvajaju djelujemo u smjeru izgradnje povjerenja, pomirenja i suradnje. Potrebno je oboje – mudro političko vodstvo i povezana građanska zauzetost.

* Kako građanima objašnjavate šta je nenasilna akcija i kako se uz pomoć nenasilja izboriti za prava, izgraditi dijalog, suočiti se s prošlošću…?

– Već sam djelomično odgovorila na ovo pitanje. Vi u Srbiji imate primjer masovnih višemjesečnih uspješnih protesta – snaga nenasilnog djelovanja, moć ljudi! Radi se o promjeni odnosa moći bez upotrebe nasilja. Postiže se povećavanjem svijesti i mobilizacijom što većeg broja ljudi da sudjeluju u različitim vidovima društvenih, ekonomskih i političkih pritiska, tako da ih institucije i/ili grupe koje imaju moć ne mogu ignorirati. Nenasilne akcije traže hrabrost i voljnost ući u rizik. Ključni elementi su postići široku podršku, održavati disciplinu nenasilja i investirati u planiranje. Naime, balansiranje moći i sam pritisak ne mogu dovesti do održivih promjena. Treba plan za dalje koji uključuje što veći broj društvenih i političkih faktora u dijalog, pregovaranje i posredovanje u rješavanju problema na način da potrebe sviju strana budu zadovoljne. Mogu će je, jako zahtjevno ali osnažuje ljude i može biti zabavno – humor je važan . Zato radimo na osnivanju obrazovne ustanove za politike nenasilja koja bi imala i „laboratorij“ za nenasilno djelovanje – davala podršku inicijativama i platformama za nenasilno društveno djelovanje.

* Hrvatska ima novog predsednika, čiji su stavovi prilično različiti od njegove prethodnice Kolinde Grabar Kitarović. Kako vidite buduće odnose Hrvatske i Srbije sada kada je Zoran Milanović na čelu Hrvatske?

– Ohrabruje njegov stav da ima puno stvari na kojima se može raditi. Iz takvog stava stvaruju se prilike. One, dakako, ovise i o drugoj strani.

* Nakon završetka rada Haškog tribunala, svedoci smo da se pred domaćim sudovima uglavnom procesuiraju ratni zločini “one druge strane”. Kako to da promenimo?

– Već duže vrijeme svjedočimo stagniranju i nazadovanju regionalne suradnje na procesuiranju ratnih zločina – ili se o tome vrlo šturo informira javnost. Na pravosuđima u regiji leži odgovornost da unapređuju suradnju i da to javnosti prezentiraju. Kako bi utjecali na promjenu društvene svijesti i stavova.

* Nedavno ste bili na koferenciji „Žene i mir“ Fondacije Jelena Šantić u Beogradu. Koliko zapravo žene doprinose miru na Balkanu?

– Zahvalna sam što živim u vrijeme kada mogu vidjeti da nenasilna transformacija društva, koju kroz više od stoljeća nose hrabre žene i različiti pokreti, daje svoje plodove postupno oblikujući novu kulturu čiji je temelj jednako dostojanstvo i prava žena. To pridonosi preraspodjeli moći te snaga oružja prestaje biti jedina legitimna snaga. Žene na tome ustrajavaju. Tako su i poslijeratna izgradnja mira i transformacija naših društva u velikoj mjeri rezultat djelovanja žena. Nedovoljno vidljivo u javnom prostoru, ali nije ni malo niti zanemarivo. Dapaće. I to usprkos politikama koje su smetnja! Raduje me što je proces prenešen i na mladu generaciju. Dodatan vjetar u leđa bio bi intenzivirati razmjenu i suradnju. Ima potencijala za hrabriji iskorak u arenu političkog odlučivanja.

* Koji su za vas prioriteti u izgradnji mira danas?

– Mir na Zemlji danas znači Mir sa Zemljom. Više nema vremena za lamentiranja je li čovjekov utjecaj razlog klimatskoj krizi koja već ima teške posljedice za život na našoj planeti. Važno je da se svaki čovjek i svako i najmanje društvo uključi u duboku preobrazbu bez koje se procesi neće moći zaustaviti a mogu dovesti i do tragičnih društvenih posljedica – apatije i/ili sukoba. Suosjećanje i solidarnost prema svim živim bićima i Zemlji – iz toga treba crpiti inspiraciju za odgovor na pitanje “kako ja mogu pomoći”. Važna podpitaja su: Koliko i koju energiju trošim?; Koliko i kakav otpad ostvaljam i koliko ga odvajam? Što jedem, mir počinje i u mom tanjuru?

Proslava je važan deo nenasilnog delovanja

* Centar je 2009. utemeljio nagradu za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava u čast Krunoslava Sukića. A sada dodeljujete i Priznanje za nenasilnu akciju godine. Koliko je važno podržavati borce za mir i nenasilje na ovim prostorima?

– Zahvala i proslava važan je dio nenasilnog djelovanja. Tome služi mirovna nagrada. Ova naša postaje mjestom ohrabrenja, okupljanja i povezivanja. Pridonosi vidljivosti mirovnog rada. Nominacije prikupljamo putem javnog poziva te pregled nagrađenih ilustrira kako je široka lepeza djelovanja koju društvo prepoznaje mirotvornim: poslijeratna izgradnja mira te jačanje međuetničkog povjerenja u ratom razorenim zajednicama (Vukovar, Tenje, Drniš); prava civilnih žrtava rata; dijalog braniteljskih udruga i organizacija civilnoga društva oko procesa suočavanja s prošlošću; integracija Romske zajednice; međureligijski dijalog, obrazovanje za nenasilno djelovanje i demokraciju; građanski i studentski aktivizam za očuvanje javnog dobra; istražno novinarstvo… Kako Nagadu dodijeljujemo dvanaestu godinu, sada već možemo pratiti dobitnike kroz vrijeme. Primjer Priznanja za nenasilnu akciju NEDAMO VARŠAVSKU – dodijeljeno je za vrijeme otpora prisvajanju javnog dobra, svoj neposredni cilj nije postigla ali je utjecala na jačanje svijsti o pravu na opće dobro i osnažila je veliki broj aktivista. Ljudi iz te akcije danas su članovi gradskog vijeća Grada Zagreba, jedina su djelotvorna oporba koruptivom i samovoljnom upravanju gradom.