U Ostrovo se prošlog vikenda sjatilo i staro i mlado, iz sela i okoliša na četvrti po redu „ Ostrovaćki bećarac“. Zaživela je ideja i inicijativa Ostrovčana koji žive u Kostolcu da se na ovaj način oduže selu gde su kao klinci jurili za jatom gusaka od čijeg su se perja pravili jastuci i dunje, a pod kojima im ni hladna banatska zima, ni svi severci sveta koji duvaju kroz odžake nisu mogli ništa.

Setili se mr Dragan Rogožarski, Žarko Debeljački, počivši Dejan Ilkić, Nikola Topo i mnogi drugi iz samog sela da jednom godišnje pesmom, igrom, pošalicama i sportskim nadmetanjima probude selo iz višedecenijske letargije. Bećar peva bećarac, on voli i tuguje kroz bećarac, zadirkuje druge kroz bećarac. Njega niko ne može da iznervira, ali on može svakog. Sve je to na granici vulgarnosti, niko se ne ljuti jer on ne tera sprdnju sa materom i udatim ženama. On dira oca – žen se ćale uzmi žena dvanaest, tebi jedna a meni jedanaest… Šta ima lošeg u tome. Bećar od glave do pete zna koja je žena udata a koja nema muža, i mnogo toga još.

Titula najboljeg bećara pripala je Nenadu Krstiću iz Kovina uz novčanu nagradu od 10. 000 dinara, upola manje novca za osvojeno drugo mesto pripalo je Miliji Radivojeviću- Baji iz Požarevca, dok su treće mesto i 3. 000 dinara, gle sad ovo, podelile sestre Vera i Nada Veselinov. Baš bećarski, nema šta!

Publiku i goste na letnjoj pozornici zabavljao je glumac Milenko Pavlov, a ko bi to pod ostrovaćkom nebeskom kapom bolje činio od njega, ajte molim vas. A bilo je tu još mnogo dešavanja. Dok se širio miris riblje čorbe, bina se tresla od razigranih i razdraganih folkloraca, njih 200 koji su učestvovali na smotri koja je ovom zgodom organizovana, a gostovao je i „ Garavi sokak“. Sve u tonu i duhu, a bilo je tu i raznih zaboravljenih đakonija koje su pripremile vredne snaše, kao i prodajna izložba domaće radinosti. Domaćini tvrde da je Ostrvo posetilo oko 5.000 duša, pa da im poverujemo.

Takmičenje u pevanju bećarskih pesama otvorio je Žarko Pivac, narodni poslanik. Što da ne. Čovek iz vlasti, a to je garancija da će Smotra preživeti, jer što kažu, ko drži „ banku“, taj ima pravo i da govori. A lepo je govorio.

– Igrom sudbine dogodilo se da na ovom prostoru imamo toliko kultoroloških različitosti koje stvaraju jedno istinsko bogatstvo i raznovrsnost. Ponekad se i priroda poigra našim sudbinama, pa se tako ovaj deo Banata nalazi na teritoriji grada Požarevca. Manifestacija postoji zahvaljujući naporima koje ulažu entuzijasti iz Ostrva, i dobro je da imamo jednu ovakvu smotru koja neguje šalu, a bez humora čovek ne može biti istinski srećan.

Što bi reko Mita Medaroš „Bogu se molimo u Vršcu, a porez plaćamo u Požarevcu“, aludirajući na činjenicu da crkva u Ostrvu pripada Vršačkoj Eparhiji! Da ne zaboravim, manifestaciju su još pomogli Privredno društvo TE-KO Kostolac i Gradska opština Kostolac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari