Na svadbama širom Braničevskog okruga u poslednjih pola veka, harmonikaš Radiša Živković, zvani Belja doživeo je „sjaj i bedu“ muzičara koji je sa harmonikom u rukama zadužen da svira svatovima i kad u sebi nosi najveću muku.


– Svatovi sve vide i sve znaju, domaćin pogotovo, i nikad se ne prašta onima koji dođu na svadbu da sviraju „reda radi“, pokupe bogat bakšiš, obično u devizama i odu kući pevajući – priča Radiša koji je harmonikaški zanat učio kod čuvenog i legendarnog Ace Krnjevca. Svirao je na oko 1200 svadbenih veselja u svakom od 190 braničevskih sela. U pojednim domaćinstvima tokom svoje duge harmonikaške karijere svirao je i po pet puta. Najpre dedi, pa ocu, pa momku koji se ženi, pa na njegovom ispraćaju u vojsku, pa kad su krstili unučad…

– Nisu u moje vreme pare bile glavni događaj na svadbi, nego narodni običaji. Milina je bila videti mladence u belom, a svatove u srpskoj narodnoj nošnji kako fijakerima prolaze selom. Sada je sve podređeno evru, a od fijakera ni traga. Danas se bacaju evri pred muzičarima kao od šale, i zamislite, pronašli su i novo zanimanje, takozvane „skupljače svatovskih para“. Tog zanimanja nema nigde na svetu osim kod nas u ovom kraju. Mnogo je naroda ostalo bez posla, više nema ni toga. Sve se ugasilo. Muzičari jedva preživljavaju jer mladi ne žele da ulaze u bračne vode, kažu zbog svetske krize.

Jedan domaćin iz Smoljinca koji se tokom svadbe razbacivao parama pred svatovima ne bi li dokazao svoje bogastvo, tražio je Radiši da mu posle svadbe vrati novac jer je neplanirano potrošio previše para, kako je rekao, dao nezahvalnim muzičarima.

– U selu Kusiću bio je običaj da na dan svadbe mlada sedi na hladnom šporetu ljuljajući noge jer se veruje da će to doprineti njenom skorom porodu – nastavlja svoju priču Radiša. – Sećam se i događaja u selu Češljeva Bara kod Velikog Gradišta, neki Vlasta se oženio u 12-oj godini, u miraz je dobio pet hektara zemlje ali je mlada, znatno starija pobegla od njega čim se svadba završila. Tad je bio običaj da roditelji sinovima biraju devojke.

Jedna velika svadba je prekinuta u Srednjevu jer su se u nedelju posvađale prije – veli Radiša. „Bio sam očevidac i tog neslavnog događaja. Na tu svadbu je zbog nesporazuma došao i drugi orkestar da svira, ko zna zbog čega, našli smo se u čudu, u pitanju su bile velike svadbarske pare. Intervenisao je domaćin i drugu muzičku ekipu vratio kući, čim su članovi orkestra obilno ručali. Nije hteo domaćin gladne da ih ostavi, a mi smo zaradili brdo para, mada je malo falilo da ostanemo bez planiranog bakšiša.

Na svadbu u selu Bikinje Radiša je putovao motorom ali je zaboravio harmoniku i vratio se po nju motociklom po najvećem pljusku. Sa harmonikom na leđima pešice je Radiša išao i do 25 kilometara, a sve radi svadbarske svirke koju je ugovorio.

– Ne jednom smo svirali igranku svatovima po najvećem mrazu. Prsti nam se sasvim ukoče od hladnoće,ali posao je posao – dodaje Radiša. – U Kusiću smo u istom dvorištu i kod istog domaćina neoprekidno svirali punih 14 dana, ženila su se dva rođena brata dok je sa svim članovima svog orkestra za vreme trodnevne svadbe u selu Bikinju usred jedne ciče zime Radiša bio primoran da spava bez jorgana kraj potoka i u kompletnoj odeći jer domaćin u to relativno siromašno vreme nije mogao, ni kod sebe ni kod komšija da obezbedi muzičarima tri sobe za spavanje. Danas,kada je u poznim godina, kako kaže odavno razmenio sedmu banku, prijateljima kada ga posete zasvira na svojoj harmonici staru preko tri decenije i tako se seti svojih lepih dana kada je uveseljavo mladence, njihove roditelje i svatove. Bilo je to nekad lepo biti muzičar, kao danas zvezde Granda – zaključuje Radiša.

Domaćin „oterao“ kuma

– Na svadbi u selu Turija dogodilo se, veli Radiša Živković, da domaćin Prvoslav usred svadbe otera kuma kući! I zbog toga što je ovaj pobegao u šumu, mi muzičari trebalo je da ga tražimo jer je „takav red“. U istom selu na jednoj svadbi, seća se Radiša, kum je zaljutio čašu vina paprikom i primorao mladoženju da je ispije na završetku svadbe.

U Rumuniji nema spavanja

U susednoj Rumuniji, u selu Maževic kod Nove Moldave svirao je harmonikaš Belja desetak svadbenih – srpskih veselja. Posle završene svadbe, po običaju tokom prve noći niko ne sme da spava, a nevesta čim sunce izađe donese svatovima vodu sa Dunava i svi se redom umivaju hladnom vodom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari