U Sarajevo je u tajnu posjetu uskoro stigao direktor CIA. Vijest je objavljena tri dana nakon njegovog razgovora s Izetbegovićem. “Nakon nedavnog napada u Dahranu, u Saudijskoj Arabiji, svaka zapadna nacija koja djeluje u Bosni, a posebno SAD, moraju procijeniti prijetnju svojim vojnicima od terorista”, rekao je za jedan zapadni diplomata koji je tražio da ne bude imenovan.

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (13)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

 

 “Znamo da su neki Arapi i Iranci koji su ovdje bili tokom rata ostali u Bosni i da su neki od njih kivni na Zapad. Priča se da je prošle sedmice ovdje bio John Deutch, direktor CIA, kako bi podijelio svoju zabrinutost sa vladom”, rekao je u ponedeljak 8. jula 1996. ovaj neimenovani zapadni diplomata Reutersovom dopisniku u Sarajevu.

Direktor CIA je posjetio Izetbegovića u petak 5. jula. Sagovornici na obje strane stola su imali značajne rezerve jedan prema drugom. Naknadno otkriveni dokumenti, koji su mogli da budu dostupni direktoru CIA tokom ove njegove posjete Sarajevu, pokazuju da je postojalo mnogo razloga za zabrinutost američkih obavještajaca i diplomata. Prvi poznati izvještaj CIA o Izetbegoviću potiče iz vremena sarajevskog suđenja grupi muslimanskih intelektualaca 1983. Takve procjene su ostale na snazi i nakon Izetbegovićevog dolaska na vlast, pa čak i tokom i nakon rata u Bosni. U osnovi, ova procjena da “rastuće muslimansko samopouzdanje može eventualno zaprijetiti sigurnosti bosansko-srpske zajednice”, jeste jedan od ključnih razloga američkog diplomatskog prihvatanja Republike Srpske kao zasebnog entiteta u Bosni i Hercegovini.

Drugi izvještaj, koji je mogao biti poznat direktoru CIA u trenutku njegove tajne posjete Sarajevu, govori o ekstremističkim vezama islamskih humanitarnih organizacija u ovom području. Postojanje ovog izvještaja nije službeno ni potvrđeno, niti je negirano. U izvještaju se kaže da su “sve vodeće i većina manjih islamskih humanitarnih organizacija značajni činioci u bivšoj Jugoslaviji, posebno u pomaganju bosanskih Muslimana”. Mnoge od ovih organizacija takođe podržavaju strane mudžahedinske borce u Bosni. “Sve više izvještaja pokazuje da su neke od ovih islamskih humanitarnih organizacija korištene za pomaganje islamskih ekstremističkih grupa koje su angažovane u terorizmu. Posjedujemo informacije da je skoro jedna trećina islamskih NGO olakšavala djelovanje islamskih grupa koje djeluju teroristički, uključujući egipatsku Islamsku grupu, palestinski Hamas, alžirske grupe i libanski Hezbollah. Neke zemlje su se suočile sa odmazdom od strane ekstremnih islamskih grupa zbog hapšenja njihovih članova. Na primjer, egipatske islamske terorističke grupe poduzele su terorističke napade u Hrvatskoj i Pakistanu ove godine, nakon što su ove vlade uhapsile poznate teroriste koji su djelovali unutar humanitarnih organizacija. U oba slučaja, ove vlade tvrde da su napadi izvedeni uz pomoć ekstremista koji su djelovali u različitim humanitarnim organizacijama”, pisalo je u ovom izvještaju.

Za Izetbegovića su bila posebno neugodna tri saznanja opisana u ovom izvještaju. Prvi je povezanost s terorizmom šejha Envera Šabana, šerijatskog lidera “El Mudžahedina”. U vrijeme Dejtonskih mirovnih pregovora, u jesen 1995, američke službe sigurnosti su od bosanskih službi državne bezbjednosti tražile odgovor na pitanje da li se šejh Šaban nalazi u Bosni i Hercegovini ili ne. Nedugo poslije takvog upita, u nacionalnom sedmičnom listu “Ljiljan” je izašao intervju sa šejhom Šabanom, objavljen na želju samog šejh Šabana da govori za bosanske novine i televiziju. “Nakon objavljivanja intervjua, nazvali su me iz službe državne bezbjednosti, AID, i kritikovali što sam objavio intervju. Rekli su mi da su Amerikanci pitali za njega, a da su naši odgovorili da on nije u Bosni”, objašnjava urednik “Ljiljana” Nedžad Latić.

Povezivanje TWRA s terorizmom bilo je posebno neugodno za Izetbegovića. Upravo u TWRA, kao međunarodnoj humanitarnoj organizaciji, Izetbegović je imao značajan uticaj.

Na aerodromu u Mariboru (Slovenija) otkriveno je 21. jula 1993. godine 120 tona oružja u sanducima. Oružje je poslano s aerodroma u Kartumu (Sudan) kao „humanitarna pomoć“. Zbog nedozvoljene trgovine oružjem i drugih kaznenih djela, pokrenuta je istraga protiv osam osoba: osumnjičeni su Hasan Čengić, Dieter Hofmann, Bruno Kremavc, Tomislav Špehar, Milan Hmelak, Silvo Komar, Hassanein El Fatih, Miro Predanič. Istraga je počela 5. augusta i završena krajem novembra 1993. Tužilaštvo je 16. decembra 1993. odbacilo prijavu protiv Čengića jer „iz dokumentacije, pisma predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, i pisma zamjenika ministra za odbranu, slijedi da je optuženi Hasan Čengić imao ovlaštenje od obojice gore navedenih i da to što je radio – radio je na podlozi navedenog ovlaštenja“. Dakle, Čengić je oslobođen optužbe da je nedozvoljeno trgovao oružjem, jer je Izetbegović službeno potvrdio da je Čengić ovlašten u ime države BiH.

U bosanskoj javnosti nije poznata uloga TWRA u nabavci oružja i opreme za Armiju BiH, jer njeni ključni akteri nikada nisu željeli da javno govore o tome. Upravo ovi primjeri su postali osnov za kasniju tvrdnju američkih zvaničnika o postojanju “bosanskog modela” finansiranja Al Qaide putem preusmjeravanja humanitarnih donacija za podršku vojnim i terorističkim aktivnostima. Prema ovom tumačenju, “njihovo prisustvo u Bosni se pokazalo tako uspješnim za operativce Al Qaide, da je to postao model spreman za korištenje od strane terorističkih organizacija – uvijek iznova na Kosovu, u Albaniji i u Čečeniji”.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari