Taman da čovjek uživa

Dok su splavari zatezali svoju opremu, provjeravali sigurnosne prsluke, kacige i oprobavali vesla, protojerej stavrofor Miraš Bogavac je služio molitvu pred pogružavanje krsta. Za krstom se spremalo da zapliva osam momaka. Tamburaški orkestar „Limski biseri“ je štimao svoje instrumente, kako bi uz muziku ispratio splavare.

Plivanje za krstom

Limska voda bistra kao nikada. Čini se da bi svaki kamen na dnu mogao izbrojati. Bogojavljensko sunce se odslikava na površini. Momci zaplivaše za krstom. Kroz talase ga zgrabi Dušan Petrić. Kaže da nije osjećao hladnoću dok je zamasima ruku sjekao vodu.

– Zadovoljan sam što sam ugrabio krst, kaže Petrić, a protojerej Bogavac objašnjava da je Bogojavljenje dan kada je gospod Isus Hristos, koga je Bog poslao prije 2. 000 godina da podigne ljudski rod iz opšteg grijeha, prišao stvorenju svome, proroku i preteči gospodnjem Jovanu.

– Po učenju pravoslavne crkve postoje dva rođenja: fizičko, od roditelja, i rođenje od Svetoga duha. Na današnji dan, po nekom narodnom shvatanju, sve se vode zakrštaju. Na današnji dan su sve vode na svijetu osvještane. Na današnji dan je gospod Isus Hristos ušao u vodu, a voda ima to svojstvo da pere. I to je narod lijepo sročio kazavši da voda sve opere, osim crna obraza. Mi u Bijelom Polju većnekoliko godina, na današnji dan, osveštavamo vode Lima i rafting koji ide sa Sinjavca do manastira u Kumanici, kaže Bogavac, a splavari većpolako uvode čamce u Lim. Vesla kajakaša većsijeku talase. Tamburaši se naštimali. Zveče njihovi instrumenti. Oštri se pjesma. Svetozar Veličković, jedan od organizatora, prati situaciju. Kaže da je zadovoljan. Sve je pod konac. Onako kako je zamislio.

– Iduće godine planiramo da omasovimo Bogojavljensku regatu, da pored tamburaša dovedemo i trubače. Da od ovoga napravimo pravo narodno veselje, kaže Veličković.

Od Sinjavca do Kumanice

Gosti iz Slovenije su spremni za ulazak u vodu. Ipak, ispitivački gledaju u brzak što preskače dobro uglačan kamen. Novosađani pogledima ispituju jedan kolovrat, dvadesetak metara nizvodno.

– Većtreću godinu dolazim u Bijelo Polje na Bogojavljensku regatu. Kod nas u Sloveniji ovaj običaj ne praktikuju, a ja dolazim zbog raftinga. Inače, volim da splavarim na Tari i Limu. Mi nemamo tako dugačkih rijeka, kaže Miran Šubec.

– Nema adrenalina bez Tare i Lima, kaže Milorad Vesković, Bjelopoljac koji je prosplavario sve značajnije rijeke u Crnoj Gori i Srbiji. A Lim poznaje u prste. Od izvora, do uvora.

– Za nas koji povremeno volimo pojačan adrenalin, ovo je prava prilika za to. Od Sinjavca do Kumanice ima 20 kilometara i to splavari prođu za dva, dva i po sata. To je taman da čovjek uživa, kaže Vesković.

Osim adrenalina, na Bogojavljenskoj regati je i dobro druženje. Iz gumenih čamaca proviruju grlići flaša sa dobrom domaćom rakijom. A tu je i propratna oprema u obliku pršute. Sa ovakvim druženjima je odlično upoznat Goran Jeftić, Bjelopoljac koji živi u Novom Sadu. Kaže da ne propušta Bogojavljensku regatu.

– Privuče me druženje i Lim koji obožavam, kaže Jeftić. I tu je većvrijeme da se krene. Za polazak daju znak „Limski biseri“, pjesmom. Voda polako nosi gumene čamce. Veslači hvataju ritam. Usmjeravaju čamce u željenom pravcu. Izbjegavaju oštre kamene šiljke.

Zadnji ulazi u vodu čamac iskusnog splavara Nova Dacića. Pošto je i on jedan od organizatora, zadovoljan je postignutim efektom.

– Pogledajte, samo, ljude oko nas. Svi su srećne i veseli. Da bude dobro i da prođe kako treba.

Pa se vidimo…