Odgovor Kremlja na predlog za uvođenje oštrijih sankcija Iranu dugo je bio mrštenje i odbijanje. Prošle nedelje Moskva je počela da menja svoj stav priklanjajući se diplomatskoj ofanzivi administracije Baraka Obame.

„Imamo razne sumnje u pogledu toga šta Iran radi. Ukoliko budu iscrpljene sve mogućnosti da se situacija reši, onda ćemo razmotriti sankcije. Ponekad nema drugog rešenja“, izjavio je Medvedev.

Stručnjaci, međutim, smatraju da i pomirljiviji stav ruskog predsednika Dmitrija Medvedeva malo toga može da promeni. Rusija, kao sused Irana, daleko je više obuzeta geopolitičkim odnosima od drugih svetskih sila te je samim tim više zabrinuta povodom narušavanja takvih odnosa.

Rusija se takođe opire moći Saveta bezbednosti UN protiv jedne zemlje, naročito ako je to zapovest Vašingtona. Tu leži i objašnjenje zašto Rusija pokušava da razredi sankcije protiv Irana kao što je to činila u prethodnim rundama. Štaviše, Kremlj nastoji da uspori ceo proces, a ima i pravo veta u Savetu bezbednosti UN kojim može da privuče pažnju i poštovanje. Ukoliko se Rusija odmah prikloni pozivima za kažnjavanje rizikuje da postane još jedna zemlja koja je stala iza SAD. Analitičari, međutim, smatraju da ponosni Kremlj to sigurno neće sebi dozvoliti.

Za razliku od Medvedeva, ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov svojim istupima nagoveštava da bi Rusija mogla da odstupi od podrške za kažnjavanje Irana. Na pitanje povodom otkrivenog tajnog nuklearnog postrojenja Teherana, Lavrov je rekao da nije evidentno da je Iran učinio išta pogrešno, te da je preuranjeno zagovarati nove sankcije. Lavrov je takođe prigovorio zapadnim silama što nisu Rusiju ranije obavestili da su njihove obaveštajne službe otkrile iransko nuklearno postrojenje. Ruski premijer Vladimir Putin, koji je mnogo mrzovoljniji prema SAD od Medvedeva, u proteklih nekoliko dana nije javno podržao komentare predsednika.

Činjenica je da su odnosi Rusije i SAD topliji u proteklih nekoliko mesecu, jednim delom zahvaljujući Obaminom predlogu o „resetovanju“ odnosa. Takođe, nedavna odluka Bele kuće da odustane od postavljanja raketnog štita u Istočnoj Evropi, plan koji je Moskva smatrala pretnjom po svoju bezbednost, naročito je doprinela perspektivi boljih odnosa Moskve i Vašingtona. Vladimir Sotnikov, visoki istraživač pri Centru za međunarodnu bezbednost u Moskvi, smatra da je za „Rusiju, Iran veoma dobar čip za pogađanje i cenkanje. To je i razlog zašto, bar za sada, ne mislim da je Rusija spremna da podrži sankcije“.

Ovu dinamiku dodatno komplikuje Kina, još jedna zemlja protivnica sankcija koja ima pravo veta u Savetu bezbednosti UN. Naime, Kina ima dobre trgovinske veze sa Iranom te njeni skeptični komentari povodom novootkrivenog iranskog nuklearnog postrojenja ukazuju da je Peking protiv sankcija. U isto vreme, ako se stekne utisak da je Rusija povodljivija onda bi Kina mogla da razmišlja po principu da ne želi da bude izolovana u svom stavu.

Deo analitičke javnosti u Moskvi ubeđen je da Kremlj neće podržati oštrije mere protiv Irana, iako ne isključuju tu opciju. Vladimir Sazin, komentator državnog ruskog radija Glas Rusije i vodeći ruski analitičar o Iranu, kaže da je važno shvatiti da Rusija smatra Iran vitalnim saveznikom u regionalnim pitanjima. Činjenica je da je Medvedev među prvima čestitao spornu izbornu pobedu iranskog predsednika Mahmuda Ahmadinedžada u junu. Obe zemlje su na Kaspijskom moru i imaju deo teritorije duž Kavkaza. I Rusija i Iran žele da spreče NATO da postavi svoje baze u tom regionu. Sazin dodaje da je Rusija zahvalna što Iran nije doveo u pitanje ruske akcije u Čečeniji, muslimanskom regionu na Kavkazu. „Politika Kremlja bazira se na činjenicama da oni ne žele da naruše odnos sa Iranom zbog regionalnih interesa“, smatra Sazin. On dodaje da ne bi bio iznenađen ukoliko bi Medvedev nastavio da nagoveštava da je otvoren za sankcije, većim delom jer rusko rukovodstvo shvata da Kina možda neće popustiti, a Iran će izvući plan C iz rukava da prolongira spor.

Lansirana raketa dugog dometa

Teheran – Iran je saopštio da je uspešno završio testiranje rakete Šabab-3 dugog dometa, koje mogu da dostignu daljinu veću od 2.000 kilometara. Ove rakete imaju kapaciteta da nose bojeve glave i dopru do Izraela, američkih baza na Bliskom istoku i delova Evrope. Revolucionarna garda, koja kontroliše iranski raketni program, prethodnog dana uspešno je testirala poboljšanu verziju raketa srednjeg dometa Šabab-3 i Šajil. Aleks Vatanka, bliskoistočni analitičar, smatra da je razlog zašto je Teheran baš sada u trenutku pojačanih tenzija sa Zapadom izvršio testiranja, kako bi pokazao svetu „svoje mišiće, snagu i jasno stavio do znanja da igra nije gotova“. S. D.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari