Petak, 6. mart

Ovo mi je prvi boravak u Beogradu duži od mesec dana posle 21 godine života u Torontu. Poslednjih 15 godina redovno dolazim na Fest, gde mogu da vidim i nešto od filmova iz “ostatka sveta”. Dolazim zbog dve reči: film i Tesla. Ove godine je i mali jubilej: u novembru će se u najvećem kanadskom gradu održati 15. Toronto Serbian Film Festival.

Na dosadašnjih 14 festivala prikazano je oko 100 naših filmova i filmova iz tzv. regiona, što je reč koja služi da bi se izbeglo pominjanje bivše Jugoslavije. Naše filmove videlo je oko 35.000 ljudi iz Toronta i okolnih gradova. Fest je ove godine uveo takmičarski program i za naše filmove, što liči na pokušaj da se oživi srpska kinematografija. Ovako sa strane izgleda da u Srbiji i ne postoji filmska industrija, nego da postoje nekakve filmske interesne grupe koje se bore u kulturnom miljeu zvanom “mnogo krokodila u maloj bari”.

Javio mi se Viljem Terbo, jedini živi krvni srodnik Nikole Tesle koji ga je sreo. Gospodin Terbo, vitalni čovek koji će u Srbiji proslaviti 85. rođendan dolazi na evropsku premijeru filma američkog autora Džozefa Sikorskog koji prikazujem u Sava centru 6. aprila. Na premijeru dolazi i autor Sikorski, koji insistira da let bude Lufthanzom, jer, kako kaže, postoji preporuka američke administracije građanima da zbog sigurnosti lete samo “probranim kompanijama”.

Subota, 7. mart

Došla mi je kćerka Nora iz Francuske, gde studira montažu i režiju. Rođena je u Torontu, a poslednje tri godine studira u Parizu. Voli Beograd i odlično govori srpski. Sa 20 godina obišla je Ameriku i Evropu. Sada snima kratki film na Islandu, gde su u februaru bile fantastične aurore i svetlost koja odgovara atmosferi njenog filma. Dok gledamo vesti, pitam je kako joj se čini ova naša televizija. Meni je nekako dizajn “čudan”, jer sam navikao na drugačiji kanadski i američki “stil”.

“Da, čudno”, kaže Nora. “Vesti izgledaju kao kad se žene skupe na kafi pa pričaju o nečemu u šta se uopšte ne razumeju. Izgledaju kao pozeri, kao da hoće da kopiraju, da budu veliki i značajni, umesto da direktno prenesu sadržaj”.

Sve izgleda drugačije u Srbiji. Kada potrčim za trolejbusom, vozač kao da žuri da mi ispred nosa zatvori vrata i pobegne sa stanice. U Torontu sam navikao da me sačekaju, ili čak prime u autobus van stanice. U Americi i Kanadi je razvijena institucija volontiranja i „kultura davanja“, dok ovde ako nešto radite, morate da se naviknete na “ugrađivanje” i “kulturu uzimanja”. Film o Nikoli Tesli “Tower to the People” govori jednim delom i o tome kako je više od 33.000 ljudi iz 108 zemalja sveta doniralo novac za otkup poslednje Tesline laboratorije na Long Ajlendu. Bila je to najbrža akcija fundraisinga u istoriji Indiegogo internet platforme, jer je za samo šest dana skupljeno preko milion dolara.



Nedelja, 8. mart

Pitanje koje postavljam ovih dana svim teslijancima je kako tumače činjenicu da je Tesla naš nacionalni heroj, a u novije vreme nije nestala nijedna drama o Tesli, a o filmu da i ne govorimo. Postoji, naime, drama Stevana Pešića “Tesla ili prilagođavanje anđela”, koja se još povremeno igra, ali poslednjih deceniju-dve kao da nam je najvažnije da dokažemo svetu ko je Tesla, čiji je, gde je rođen ili ko mu je bio otac. Goran Radovanović, reditelj “Enklave”, jednog od najboljih filmova ovogodišnje produkcije, kaže da ga interesuje samo kreativna strana Tesline ličnosti, ono neiscrpno more Teslinih ideja, filozofije.

Ponedeljak, 9. mart

Sreo sam se sa još jednim teslijancem – Aleksandrom Protićem. On vodi Tesla Memory Project i izdali su knjigu “The Essential Nikola Tesla: Peace Building Endeavor”. Knjiga je nedavno predstavljena na Harvardu, a sada će biti i u Tesla magazinu.



Utorak, 10. mart

Razgovaram sa Goranom Radovanovićem o gostovanju u Kanadi i eventualnoj turneji filma “Enklava” po Severnoj Americi. Pominjem moje decembarsko iskustvo sa filmom Srđana Koljevića “Branio sam Mladu Bosnu”, koji je punio filmske sale u Torontu, Kičeneru, Vašingtonu i Milvokiju. Čak su tri fakulteta u Vašingtonu zainteresovana za projekcije studentima prava i istorije. “Enklava” je precizno i školski urađen film, sa emocijom koju su sa suzama u očima ispratili gledaoci u Sava centru. To je priča o Kosovu ispričana kroz vizuru dečaka. „Da li da im deca idu u glumačke vode“, pitaju Gorana roditelji. On im kao otac odgovara – ne, a kao reditelj – da. Koga će da poslušaju – videćemo. Onda me Goran poziva da idem sa ekipom 17. marta na premijeru na Kosovo.



Sreda, 11. mart

Robert Connolly je tvorac „Teslamanije“. Jedan je od pionira Apple, koji su pre više od dve decenije izmislili PDF format. Provodio je više od 20 sati dnevno ispred kompjutera i, kako kaže, smrtno se razboleo. Onda je “pronašao” Teslu i ubeđen je da se izlečio Teslinim elektromagnetnim poljima visokih frekvencija. To kako smo se sreli moglo bi da za nekoga bude čudo, ali on to kao verujući teslijanski šaman objašnjava jednom rečju – synchronicity. Naime, moj prijatelj Bane Savin, koji mi je na Fejsbuku vodio marketing, bio je na kampovanju oko 200 km severno od Toronta kada je Bob spasao dva dečaka iz prevrnutog kanua na sredini jezera. Bob je tu snimao merenje frekvencije Zemlje, jer se na tom mestu nalaze neke stene koje imaju drugačiju frekvenciju od one koju je pre 100 godina za Zemlju utvrdio Tesla, a posle puno godina potvrdio praktično naučnik Šuman. Na pominjanje imena Tesle, Bane ode do šatora i donese novi „Tesla magazin“, koji sam tada počeo da izdajem u Torontu. To je taj sinhronizitet za koji Teslini 'vernici' koriste u tumačenju prirode pod sintagmom da “ništa nije slučajno”. Bob se od tada bavi snimanjem serije “Healing Fields”. Sada je u toj oblasti hit – lečenje svetlošću i zvukom, ali ostaje činjenica da je u svim tim “poljima” reč o – frekvenciji. Connolly mi sada javlja iz Oakvilla da je sledeća Teslamanija u Torontu od 16. do 18. aprila i da moramo da spremimo ponovo specijalno izdanje Tesla magazina sa temom “Tesla i medicina”.

Sa Bobom je „Tesla magazin“ bio jedan od realizatora “Teslamanije” u Ontario Science centru 10. jula prošle godine, za Teslin rođendan, multimedijalnog šoua kada je više od 500 Kanađana i Amerikanaca pevalo “Happy Birthday, dear Nikola”.



Četvrtak, 12. mart

Pričam sa dr Velimirom Abramovićem o smrti jednog teslijanca novinara Aleksandra Milinkovića. Pretprošle godine sam Milinkovića sreo u jednoj bašti na Obilićevom vencu. U torbi je imao pregršt svojih knjiga o Tesli. Tih knjiga nema u knjižarama. Knjige su, kao što izgleda da je i sam Tesla – samizdat, i mogu se kupiti samo kod autora. Obišao sam sve knjižare u Bulevaru i od Slavije do Kalemegdana tražeći Teslu. Našao sam samo dva naslova i to u svega dve knjižare. A mogli bi da Teslu prodajemo kao srpski brend, kao što to rade Kubanci sa Če Gevarom. Pitam profesora Abramovića, koji je pored toga što je ezoteričar, filozof i teoretičar filma, vremena i svega postojećeg, zašto ne postoji neka nova drama ili film o Tesli? On mi kao iz topa odgovara: Imam ja dramu! Kad sam stigao kući, čekala me je u kompjuteru drama “Teslin testament”, u kojoj Nikola Tesla i Mark Tven izvode spiritualističke seanse i prizivaju duhove.

Dobio sam najzad i transkript filma lenonovskog naziva “Tower to the People” , koji će biti premijerno prikazan 6. aprila. Sa prevodiocem razmatram šta je bolji naziv “Kula narodu” ili “Energija narodu”. Tesla je bio ispred svog vremena, a smatrao je da energija treba da bude kao vazduh – dostupna svima. O tome je reč i u ovom filmu.



Autor je izdavač i urednik “Tesla magazina” iz Toronta i osnivač i organizator Toronto Serbian Film Festivala

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari