Posle požara u kome je u gornjomilanovačkom naselju Korčaginovo izgorele kuće u kojima je živelo šest romskih porodica, protesta koji su gornjomilanovački Romi organizovali ispred zgrade opštine i nasilnog useljenja romskih porodica u baraku Građevinskog preduzeća „Graditelj“, postignut je dogovor da do konačnog rešenja problema, u narednih pet meseci Romi žive u baraci ovog preduzeća.

Posle požara u kome je u gornjomilanovačkom naselju Korčaginovo izgorele kuće u kojima je živelo šest romskih porodica, protesta koji su gornjomilanovački Romi organizovali ispred zgrade opštine i nasilnog useljenja romskih porodica u baraku Građevinskog preduzeća „Graditelj“, postignut je dogovor da do konačnog rešenja problema, u narednih pet meseci Romi žive u baraci ovog preduzeća.
Nesreća koja je zadesila gornjomilanovačke Rome u kojoj je ukupno 45 ljudi od kojih više od dvadesetoro dece ostalo bez krova nad glavom ponovo je u Gornjem Milanovcu iniciralo rasprave u javnosti koje se odnose na položaj ove etničke grupe i spremnost lokanih vlasti da reše njihove probleme. Privatni gornjomilanovački list GMPRESS navodi da se u trenutku kada je u plamenu nestajalo nehigijensko romsko naselje pored reke Despotovice, osim vatrogasaca i novinara, na licu mesta nije pojavio niko od predstavnika opštinskih vlasti, a da je samo zahvaljujući angažovanju sekretara Opštinske organizacije Crvenog krsta Tomislava Markovića, postradalima koji su privremeni smeštaj našli kod rođaka obezbeđena hrana i odeća.
– Komšije se kunu da im je trebalo deset minuta da dobiju vatrogasce. U međuvremenu su zvali policiju, koja ih je o’ladila. Tanka je bila i pomoć Milanovčana, za vreme i posle vatre. Zaustavljali su svoja vozila i gledali sa druge strane reke kako gori ubogo naselje. Kad je izgorelo, kad su vatrogasci smotali svoja creva i otišli, kad su se pogasile kamere, uz izmučene Cigane ostao je samo predsednik njihovog udruženja Zoran Ristić, i sekretar Crvenog krsta Tomo Marković. I, naravno, novinari, koji su preko nekih svojih veza, pokušavali da im nekako pomognu. Ni jednog ni drugog predsednika, ni jednog jedinog odbornika, ni direktora Centra za socijalni rad, ni njegovih službenika, niti jednog člana opštinskog veća, ni jednog lokalnog lidera neke stranke, jednostavno nikoga! Prve dve noći su, mučenici, prespavali po kućama svojih sunarodnika, ionako već prilično prepunjenim. Iz kuhinje Crvenog krsta im je obezbeđeno nešto hrane, odeće i mleka za bebe, navodi se u autorskom tekstu Petra Jeremića, glavnog i odgovornog urednika lista GMPRESS.
Požar u romskom naselju i ono što se dešavalo posle njega po ocenama dela gornjomilanovačkih novinara predstavlja direktan odraz političke krize i dvovlašća u Gornjem Milanovcu koji nisu prevaziđeni ni uprkos vanrednim lokalnim izborima prošle godine. Najdrastičniji primer svakako predstavlja privremeni prestanak rada kuhinje za socijalno ugrožene Gornjomilanovčane koji je pratila razmena međusobnih optužbi predsednika opštine Dražimira Marušića (SPS) i predsednika opštinskog parlamenta Vladimira Đurovića (DSS). Deo gornjomilanovačke javnosti povodom tragedije koja je zadesila šest romskih porodica postavlja pitanje zbog čega nadležni nisu reagovali i postradalima obezbedili nužni smeštaj bez obzira na to što za to u Gornjem Milanovcu postoje uslovi, kako tvrde u listu GMPRESS.
– Mogao je bilo ko od onih koji sami sebe nazivaju lokalnom vlašću da se bar pojavi, da im kaže koju toplu reč, ako već ne može ili neće da im pomogne. Uostalom, od njih smo i navikli da nema neke vajde. Ali da niko nije mogao da pozove direktora neke škole, da u fiskulturnu salu primi 45 ubogih Cigana, sa dvadesetoro male dece, da niko nije mogao da otključa Dom vojske, ili Dom kulture, svejedno već, koji ionako zvrji prazan, da niko nije mogao da pozove komandanta kasarne da odvoji jednu toplu sobu, bar na noć ili dve, dok se ne snađu za dalje… ne, to niko od milanovačkih funkcionera te hladne nedeljne večeri nije mogao! Važno je da se primaju plate iz opštinske kase, da se neko zove direktorom ili predsednikom, da neko sebe predstavlja kao odbornika, bez obzira na to što nije došao da sasluša muku svojih građana. Mislio sam da ne postoji gori moralni sunovrat milanovačkih političara od one gluposti jesenas sa narodnom kuhinjom, ali oni svakog dana dokazuju da i od goreg ima gore, zaključuje Jeremić.
Kako sada stvari stoje, problem gornjomilanovačkih Roma je privremeno rešen, a kada će ovih šest porodica koje se izdržavaju od sakupljanja stare hartije i fizičkog rada konačno dobiti krov nad glavom u Gornjem Milanovcu niko sa sigurnošću ne može da kaže, mada mnogi prognoziraju da bi predstojeći lokalni izbori mogli da doprinesu rešenju ovog problema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari