U BiH se ne radi za dobrobit građana

Ubrzo je 24 poslanika Parlamentarne skupštine BiH uputilo zahtev Ustavnom sudu da reaguje jer RS nije imala pravo da potpiše takav ugovor bez saglasnosti državnih organa BiH. Kako RS pravda svoj potez?

Miloš Šolaja: RS smatra da može ulaziti u takve odnose sa Srbijom na osnovu Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama sa Srbijom kojim jer regulisana i ekonomska saradnja. I sam politički sistem BiH omogućuje da entiteti imaju jako mnogo samostalnosti. To je jedna strana medalje. Druga je pozivanje na US. U Banjaluci se vrlo negativno gleda na mnoge odluke US jer se on vrlo često bavi stvarima koje nisu regulisane Ustavom. Zbog svega toga ovde se smatra da RS ima apsolutno pravo da učestvuje u jednom takvom projektu sa Srbijom.

Nedim Ademović: Formalno pravno gledajući ne postoji zabrana da pravni subjekti nižeg nivoa potpisuje međunarodnopravne ugovore. I grad, i kanton, i entitet mogu potpisivati takve ugovore. Pri tome je najvažnije da sadržaj tih ugovore bude u skladu sa Ustavom BiH. Principijelno entiteti mogu potpisivati međunarodnopravne ugovore, ali je važno da oni poštuju načelo podjele nadležnosti između države i entiteta. BiH je jedini titular državne imovine u koju, između ostalog, spadaju i rijeke i riječni tokovi. Zbog toga smatram da bilo kakav infrastrukturni objekt, koji se gradi na državnoj granici, zahtijeva odobrenje Parlamentarne skupštine BiH, odnosno njenu prethodnu saglasnost. Zato ne mislim da se Sporazum o specijalnim, paralelnim odnosima između Srbije i RS odnosi na izgradnju hidroelektrana. Žao mi je što takvi bitni infrastrukturni projekti nisu rezultat saradnje između države i entiteta. Umjesto toga, svaki put se natječemo ko će koga istjerati, ko će pobijediti i dokazati da ima pravo. To pokazuje da BiH nije funkcionalna država i funkcionalno društvo u kome svi rade za dobrobit građana.

Karabeg: Da li je RS trebala da traži saglasnost od Parlamentarne skupštine BiH?

Šolaja: Moglo bi se u tom okviru razgovarati, ali je problem što biste gotovo sigurno dobili negativan odgovor ako biste se obratili Parlamentarnoj skupštini. To je sada onaj politički dio. Iako niko od nas ne može da kaže šta bi bilo kad bi bilo, činjenica je da je u ovoj zemlji odavno izgubljeno povjerenje, a znamo dobro da se izgubljeno povjerenje teško ponovo stiče . U ovoj zemlji se predstavnici tri nacionalne zajednice ne slažu oko mnogih stvari, pa čak i onda kad isto misle. Zato je gotovo nemoguće očekivati da se dobije takva saglasnost.

Ademović: Slažem se. Znamo da je u Parlamentarnoj skupštini BiH zbog upotrebe entitetskog veta bez ikakvog obrazloženja odbačeno, ne desetine, nego stotine zakona. Statistički gledano veto je mnogo više koristila RS. Uvijek je postojao politički, a ne tehnički, pravni ili drugi racionalni razlog zbog kojeg su ti zakoni bili odbačeni. U ovom slučaju moglo bi se desiti da u državnom parlamentu ne bude izglasano odobrenje jer bi možda neko iz Federacije odustao od davanja podrške iz nekog politikantskog razloga. To su realnosti u BiH. Mislim da bi izgradnja hidrocentrala na tako velikoj rijeci, koja spada u međunarodni sliv, imala implikacije na cijelu državu, pa i na region jer to utiče i na međunarodne plovne tokove. Na kraju krajeva, BiH je sa drugim državama regije potpisala sporazume koji se tiču slivova rijeka. Prema tome, ubijeđen sam da je ReS morala to pitanje adresirati državnom nivou vlasti, ali sam isto tako ubijeđen da bi taj projekt a priori propao.

Karabeg: Drina je granična rijeka, njenom sredinom ide granica između Srbije i BiH. Kome pripada bosanski deo Drine – RS ili BiH?

Šolaja: To je stvar tumačenja. BiH je međunarodno priznati subjekt kome su od entiteta dati na raspolaganje ekonomski i teritorijalni resursi. To je činjenica koju ne možemo poreći iako je jedan dio državne imovine regulisan odlukom Visokog prestavnika koju nisu svi priznali. Po mom mišljenju, pitanje državne imovine se više svodi na pitanje oblika vlasništva nego na pitanje ko je titular te imovine. Dakle, BiH je međunarodno priznat subjekt sa teritorijom koju pokriva, ali je po Ustavu mnogo dato entitetima. RS povlači imovinska i druga prava na osnovu mogućnosti koje otvara Ustav BiH i na osnovu toga može da ulazi u projekte kao što je izgradnja hidrocentrala na Drini. Ko raspolaže imovinom? To je pitanje oko koga se vode sporovi.

Ademović: Pitanje državne imovine postavilo se prije desetak godina kad je RS donijela zakon kojim je pokušala da riješi pitanje državne imovine na svojoj teritoriji. Taj zakon je osporen pred Ustavnim sudom i taj sud je 2012. donio odluku o državnoj imovini. U toj odluci navedeno je da državna imovina obuhvata između ostalog i morsku vodu i morsko dno, kao i rijeke, jezera, planine i druga prirodna bogatstva. Po toj odluci BiH je jedini titular, znači vlasnik te imovine. Dakle, dio Drine koji pripada BiH je državna imovina. Međutim, Ustavni sud je tom istom odlukom rekao da, bez obzira što rijeke, riječna korita, more, morsko dno, šume i planine pripadaju BiH, ona to ne može zloupotrebljavati već mora da sarađuje sa entitetima. Biti titular ne podrazumijeva samo prava već i obaveze.

Karabeg: U zaključku, ima li RS pravo da potpisuju međudržavne ugovore i pod kojim uslovima?

Ademović: Entiteti imaju pravo potpisivati međunarodne ugovore pod uslovom da sklapanjem takvih ugovora ne uđu u nadležnosti BiH. U svakom konkretnom slučaju treba voditi računa o tome da li RS može samostalno regulisati neko pitanje bez odobrenje Parlamentarne skupštine BiH. To nije slučaj samo sa entitetima nego i sa bilo kojim nivoom vlasti koji potpisuje međunarodni sporazum. Uvijek treba voditi računa o podjeli nadležnosti kako je to predviđeno Ustavom BiH.

Šolaja: Mislim da RS može da potpisuje međunarodne ugovore, ali da je potrebno stvoriti političkopravni ambijent da bi ti ugovori bili realizovani bez problema i bez prepreka – naročito kad donose korist svim građanima Bosne i Hercegovine.